Filatelista

они _ """_"_"_" __________

O _РЗРРГБОИГРРИРЕО

атКка (Kastenzahnung, Bogenzahnung) док srpske movinske marke imaju limijsko zupčanje 91/» i da ta dva zupčanja uopšte ne mogu biti identična! Kod austrijskih maraka nalazimo pivo limijsko zupčamje kod 50 kr. (Z. br. 64) i to 12, isto zupčanje

kao kod Km. Mihajla bečkog štampanja!

Druga linijska „zupčanja malazimo kod austijskih maraka tek od 1874 god. (IZ. br. 58/11—63/11), ali i onda me 91/», iz čega se može zaključiti da onda u bečkoj Dvorskoj štampariji uopšte nije bilo zumbi za linijsko zupčanje 91/»>). Kako je Verner mogao doći do zaključka da zupčanje 91/» austrijskih maraka „potpumo“ odgovara onom Ре maraka, je donekle zagonmetno. Prema svemu ovome me može doći u obzir ni teoretska mogućnost da su ove marke zbog zupčanja poslate u Beč, što i Novak sasvim ispravno drži isključenim. Ove marke su u Beogradu štampane, a i zupčame.

Iz Činjenica, da je II i III izdamje nezupčano, zaključiti (kako je to inž. Verner učinio) da Beograd nije imao mašinu za zupčanje, je makom svega toga nerazumljivo. Poštanska uprava je verovaino smatrala da zupčanje ovih maraka nije

Dragan Novak.

/

potrebno, pošto uglavnom misu bile predviđene za upotrebu šire publike. Isto vidimo i kod sledećeg izdanja sa likom Kmeza Milana: marka od 1 pare prvog izdanja je zupčana, a marka sledećeg izdamja iz 1872 god., je već mezupčama

Sve ove činjenice bile su poznate svim starijim i novijim istraživačima srpskih maraka, pa su oni radi toga 5уе оуе та:ke označili kao beogradsko izdanje (i pukovnik Stamojević"). Sa hipotetičnim фугđenjima пе mogu se postojeće činjenice oboriti, a za svoju teoriju morao bi inž. Verner sigurnije dokaze podneti.

Nadam se da će g. Novak, Кој: зрада među majpoznatije jugoslovenske istraživače, također doći do ubeđenja, da se kod maraka Kn. Milana od 1 i 2 pare ne radi o bečkom nego o beogradskom štampanju.

(Nastaviće se)

(U idućem broju dorećemo kratak osvrt inž. VMernera u vezi sa prednjim člankom M. Roth-a (opaska Uredništva).

2) Vidi moj članak u „fFilatelisti” br. 1/1i954 str. 2—4.

3) Novak tvrdi u svom članku da je puk. Stanojević bio mišljenja, da su ove marke štampane u Beču.

Osvrt na dokumentarni prilog o Lovrencu Koširu

Generalna direkcija PT POTOM, je dugo iščekivamu Kmjigu o Lovrencu Koširu kao „dokumentarni prilog za historiju poštanske marke“. Taj prilog sadržaje reproduxcije fotografskih snimaka, molbe i priloga. koju je uputio pred svoju smrt Košir ma kongres Svjetskog poštamskog saveza u Bern, moleći za naknadno priznanje njegovih zasluga oko izuma poštanske marke. Tako je Generalna direkcija dosta žrtvova-– la za štampu i opremu te knjige držim da je promašena svrha, kojoj je trebala ona poslužiti. Ne znam, tko je bio redaktor „dokumentarnog priloga“ i prema ftomu tko je odgovoran, da je jedna dokumentarna publikacija izašla u takvom obliku. Емо glavne zamjerke toj publikacıji.

1. O potrebi, da Košir makar i poslije smrti dobije zasluženo priznanje i da se utvrdi objektivno i historijski tačno mnjegova uloga u izumu poštahske marke, nije toliko važno uvjeriti nas u Jugoslaviji, koliko inozemstvo. Kad je naša poštamska uprava izdala. 1948 spomenmarke u čast idejnog tvorca marke Košira, bilo je zanimljivo pratiti reagiranje inozemstva. Je-

dini su Austrijanci s mnogo. benevolencije primili prisustvo slavljenja, jer oni Košira smatraju 'Austrijaneem i jer su oni ma temelju svoje arhivske dokumentacije mnogo ranije od mas pokretali to pitanje. Britanci su ili mukom prešli preko toga ili su na dosta uvredljiv način odbijali, da povodom Koširevih maraka ulaze u bilo kakvu kritičniju analizu. Za njih je pitanje očinstva poštamske marke riješeno 5а 050bom sir Rowlanda Hilla. Ostali su se zadovoljili konstatacijom da mi tvrdimo, da je Košir, a ne Hill idejni tvorac i prešli na dnevni red. Mi nismo wWdakle uspjeli, da izdavanjem maraka u čast Košira pokrenemo reviziju Hillovog očinstva. Sve je to moralo biti poznato i Generalnoj direkciji da publikacija mora biti pristupačna inozemstvu. Moguće je redaktor smafrao, da je ta pristupačnost ostvarena objavljivanjem dokumenata u mjemačkom originalu uz prijevod na našem jeziku i uz reprodukcije fotografskih snimaka. Po mom mišljenju to je i suviše malo. Trebalo je dodati ili engleski ili francuski prijevod dokumenata, a isto tako i redakftorovih