Filatelista

Mauricijus i пјесоуо

Kad se govori o najređim i najskupljim markama, među prvima se navode marke prvog izdanja Машлејиза. О пјита је mnogo pisano u filatelističkoj štampi, a i u dmevnoj štampi mailazi se ponekad па notice o mjima, naročito za vreme velikih međunarodnih izložbi maraka ili aukcija, na kojima retki primerci ovih maraka dostižu neverovatne ceme. T u našoj siroma-– Ššnoj filatelističkoj štampi javljale su ie kratke beleške, o njihovom mpostanku, o njihovoj retkosti, o njihovim visokim cenama i dr. Ali, mnogi naši članovi ne maju ništa više do da te marke, s фако у150kim cemama, postoje. Radi njih daćemo ovde jedan izvod iz članka J. Šeflera, koji je objavljen u poslednjoj svesci časopisa „Michel-Rundschau” (za januar 1958).

Mauricijus je ostrvo u Idiskom okeanu, istočno od Madagaskara, ma daljini oko 900 kilometara od njega; pripada OstrVskoj grupi Maskarena. Njegova površina izmoSsi 1863 kv. Km. Danas ima oko 500.000 stanovnika. Glavni i pristanišni grad mu je Port Louis sa 86.000 stanovnika. Službeni jezik na Maunricijusu je engleski, ali je znatno više u upotrebi francuski.

Ova činjenica, da se na ovom ibritanskom ostrvu najviše govori francuski, treba da ве razjasni. Radi toga treba da se baci jedan pogled na istoriju ovog ostrva. Maskarene je otkrio Portugalac Pedro de Мавзкатепћав 1 ро пјети su dobila i svoje ime. Do 1598 godine Mauricijus je bio portugalski, a tada su ga zauzeli Holanđani, koji su ga prozvali, po imenu princa Morica Oranskog, Mauritz, ili latinizirano Mauritius. Pošto su Holanđani otišli, ostrvo su mposeli, 17192 godine, EPrancuzi, koji su ostrvu dali novo ime Jle de France, a glavnom gradu Port Louis. Njihova vlast \rajala je oko 100 godina; zbog toga je još i danas tamo u upolrebi francuski jezik. Godine 1810 domogoše se ovih ostrva Englezi.

M} > ~ С ЕВЕ —

prvo izdanje maraka

Mauricijus je bio peta zemlja u svetu, a prva britanska kolonija, koja je izdala poštanske marke.

Te marke je izrezao i izradio Francuz iz Port Louis-a, Joseph Bamard, časovničar, koji Je znao i gravirati, — po malogu upravnika pošte, Brownrigg-a. Imale su oblik uspravnog pravougaonika, sa slikom glave mlade kraljice Viktorije, i bile su slične prvim vrednosnicama FEmgleske. Natpis u vrhu slike bio je „POSTAGE”, desno „MAURITIUS”, u dnu je oznaka vrednosti, a pored leve ivice slike „POST OFЕТСЕ“, Ма rezu vrata Viktorijime glave graver je uneo, mikroskopski sitnim slovima, inicijale svog imena „J. V.”.

Izdate su bile dve vrednosti: od 1 d. orveno-nerandžaste boje i od 2 4. plave boje. Bilo je izrađeđno po 500 komada.

Veći deo tog izdanja upotrebila je ledi Gomm, supruga guvemena Mauricijusa, za pozivnice za bal, koji je bio priređen 30 septembra 1847; druge su nalažene ma lokalnim pismima ili ma pismima za Framcusku i za Imdiju. Možda je tačno da је ledi Gomm 'bila dala i potstreka za izdamje ovih mpoštanskih maraka. Priča se da ona nije htela ida izostane iza otmenih dama u Engleskoj i da je želela da, kao i one, SVOje pozivnice frankira markama. Tvrdilo se da je graver stvorio i sliku marke prema пјепој 2еђа.

Od tih maraka sačuvao se vrlo mali broj: od prve poznato je damas svega 14. a od druge 12 komada; od njih je пекоliko nežigosano, a devet na pismima. Ovimabi se mogle dodati još tri marke, za Коje se zna da su bile nađene, ali su uništene.

Interesantan je istorijat umištenja ovih manaka, iz koga će se videti, kako se u svoOje vreme slaba pažnja obraćala ma ove marke, i ne sluteći kako će veliko blago one pretstavljati.

Godine 1868 kupio je jedam građanin Port Louis-a, po imenu Noirel, veliku količimu starih novina, među kojima nađe dva primerka sa upotrebljenim markama od 1 d. Post Office. On ih ponudi svom Dprijatelju Lionnet-u koji je skupljao marke, da ih otkupi. Ovaj uze jednu od njih (koja se sada nalazi, pošto je šest vlasnika iDroOmenila, u poštanskom muzeju u Štokholmu). Noirel metnu drugu marku u VOJ džep. Drugi jedan skupljač, kad je, posle nekoliko dana, saznao od ШШоппеј-а, да Noirel ima još jednu staru marku Mauricijusa, dođe k njemu da je otkupi. Noirel gurnu ruku u džep; — on je bio (prazan. Tada se seti da je marka bila u drugom kaputu, koji je, u međuvremenu, dao na pranje. On izjuri mapolje, da upita ženu da li je našla marku u džepu, ali se nesreба već bila desila; kaput je bio besprekor-

54