Filatelista

no opran i od marke nije bio ostao ni najmamji deo.

Drugi slučaj se desio u Indiji, u blizini Madrasa. Jedan Amerikanac Braff i jedan amglo-indiski odgajivač čaja, Walker behu došli u jedno malo primorsko pristanište, koje je bilo glavno mesto za iseljavamje kulija za Mauricijus, i oni rekoše urođenicima, da traže stare marke sa pisama, koje bi im oni dobro platili. Đonesoše im veliku količinu maraka, najvećim delom bez vredmosti, — ali i po jednu Žžigosanu marku Mauricijusa od 1 i od 2 d. Braff, koji je bio obazriviji od onoga Noirel-a, da bi sačuvao marke, metnuo ih je između zaklopaca svoga džepnog časovnika. Obojica su proveli noć u selu. Dok su spavali. neki lopov ukrade Braff-ov zlaini časovnik. U jutru, kad je krađa bila primećena. bila je odmah policija obaveštena i ovoj pođe za rukom da uhvate. kradljivca baš kad je prodavao ukrađeni časovnik. Ali u satu mije više bilo maraka. Kradljivac reče da je, da bi svaki trag umištio, dva Коmadića prljava papira izvadio i bacio u vatru.

I tako tri Post Office-a, koji su jednom bili u rukama skupljača, ne postoje više.

Za 26 komada, za koje se danas ma da

Dostoje, zna se tačno u čijim su rukama bili. Da navedemo za to samo jedam iprimer! U ianuaru 1848 g. dobi vinarska trgovina u Bordou Ducan & Lurgny jedmo pismo iz Mauricijusa frankirano s jednom Post Office markom od 2 d. Više od pola veka ležalo ie to pismo među starim ftrgzovačkim papirima. Godine 1902 jedam đak otkri to pismo. tražeći marke među fim papirima. U 1903 godini ovo pismo promeni Više vlasnika. Najzad ga Kupi francuski frgovac s markama, Lemaire, pa od njega Pilip Kozak iz Berlina, a od ovoga Državni poštanski muzej. — Naši čitaoci su imali prilike da pročitaju ove godine istoTiju jedne marke od 1 d., — prodate ma Harmerovoj aukciji, — u broju 3—4 „JFilateliste””. Varnard-u je plaćeno za graviranje obe manke 10 funti, a za štampanje 10 šilinga. Za poštu je ovo malo izdanje bilo rđav роsao, jer je prema ovim ftroškovima nominalna vrednost maraka iznosila svega 6 funfi i 5 šilinga.

Originalna bakarna mloča bila je pronađema 1912 godine kod jednog poftomia ledi Gomm. Veličina ploče je oko 8x 6 cm. Na nj ojsu marke ugravirane u gornjoj ĐOlovini: 1 d. levo, 2 d. demo.

Zbog male količine izdatih maraka i Zbog malog broja sačuvanih komada, plaćene su za ove refkosti visoke cene. Tako je firma E. Mormmamn iz Hamburga 1934 godine postigla za 1 i2 d.na pismu cenu od 25.000 dolara. koju je ponudio sakupljač Burrus. — Hind je platio 1923 godine za 1 i 2 d. neupotrebljene 30.000 dolara, Jedna lako oštećena, nešfo jače žigosama

09

o

“~

marka od 1 d. otišla je 1952 godine ma jednoj Kohler-ovoj aukciji u Visbadenu za 26.000 nem. maraka. -

Obe ove marke bile su izdate u septembru 1847, a već u maju 1848 pojavilo se drugo izdanje, za koje je zadržana ista slika. a samo su reči „POST ОКЕТСЕ" zamenjene sa , POST PAID”.

Svakako да je ovo bio razlog, — ne VOdeći računa o malom tiražu, — da 5е govori da prvo izdanje s „besmislenim” natpisom POST OFFICE počiva na jedmoj zabludi rezbara, i da je radi toga bilo јако brzo zamenjeno s drugim izdamjem 5 „15 pravnim” matpisom. Tako se, naprimer, priča da Varnard, zaposlem i mešto rastrojem, mije bio tačno razumeo upute шргауnika pošte, pa je mesto POST PATD izgravirao POST OFFICE; da se zaboravni časovničar uzalud mučio da se seti reči koje mu je kazao upravnih pošte, pa je na posletku pošao u poštu, da se obavesti, i da je iznad njenog glavnog ulaza video nafipis „POST OFFICE” i da mu je tada sinmulo u pameti, da su фо bile te reči, koje mu je upravnik bio rekao da ureže. Požurio je kući i urezao ih na ploči, ali — to je bilo pogrešno! Ovako ili slično pričalo se o ovim starim markama Mauricijusa.

Međutim, Šefler smatra da te priče nisu tačne i za to daje neka protivmišljenja.

Pored ova dva Mauricijusa postoji čitav niz poštamskih maraka. ma kojima je ista oznaka „POST OFPICE”, pa nikome nije palo na pamef, da i kod njih govori o nekoj grešci ili zabuni. Kod Sjedinienih Država nalazi se među pretečama mpoštanskih izdanja puna dva tuceta maraka „poštanskih upravnika” i „camrrier” maraka, koie su imale mafpis „POST ОКЕТСЕ" 31 skraćeno „P. O.” Iz toga izvodi zaključak, da su ove dve reči, koje zaista mogu značiti Doštanski ured, bile takođe uDofrebljavane i u smislu poštamska služba ili kratko pošta.

Pa ne samo da navodi razne marke. koje nose nafpis POST' OF RTCE i čime dokazuje da to mije bio pogrešan natpis, već imosi i druge dokaze za pofkreplienje svog mišljenja: on navodi i maziv jednog dela. koje je napisao Roland Hil )Englez kojii ie uveo meni-porto u wvoioj zemlii): „Post Office Reform. its imporfance and Pracficability”, i kože da je jasmo da se ovde me radi o značaju i sprovođenju reforme poštanskih ureda, već poštamske službe. Prema tome se zaista me može Varnand jiči bio rasejan i zaboravamn ili da je nedovoljno poznavao jezik.

Iz svega toga izvodi zaključak da natpis ma prvom izdanju maraka mije bio pogrešan i da sve ove priče o slabom pamćenju i dr. nemaju nikakva osnova; — de su to bile samo izmišljotine i ništa wiše.