Filatelista

ba je sigurno smairao da i na poštanskom žigu stoji Ćirilicom isti tekst. Tako je Malej došao i do pogrešne komstatacije da taj Žig i тије poštanski žig u pravom smislu, pogotovu što me mosi ni naziv mesta u kome je sedište te pošte.

Kao što se vidi, istoniju freba dobro poznavati a maročito je nužno poltsećaiti se istimitih činjenica, jer vremenom zaborav lako pada na prošlost i nova saznanja potiskuju ranije stečeno znamje. Zato neće biti suvišno potsetiti, naročito mlade filateliste, ma istoriju srpske pošte u gradu Krfu.

U prvom svetskom ratu, koji je počeo јша 1914, srpski marod hrabro je odolevao napadima austro-ugarske vojske. Dva puta je meprijateljska vojska izbacivana iz Srbije. Ali u jesen 1915. godime ogromne snge austroiugarske, nemačke i bugarske vojske, napadajući sa tri strane na malenu Srbiju, uspele su da potisnu srpsku vojsku i nagone je ma odstupanje. U toku zime 1915-1916, ostaci srpske vojske koju je pratila masa izbeglica, pristizali su na albamske obale od Svetog Jovana Medovanskog od Drača i Valone. U toj neravnoj borbi srpska vojska je kroz bespuća albamskih planina pretrpela teške gubitke, maročito od gladi i nevremena. Na albanskim obalama srpsku vojsku ı izbeglice prihvatili su saveznici i svojim brodovima prebacili majvećim delom na ostrvo Krf. Tako je Krf postao pribežište srpske vojske i izbeglog naroda a u isto vreme i sedište srpske vlade u izemansitvu.

Pristupajući uz pomoć savezmika ponovnoj organizaciji srpske vojske, srpska vlada je u gradu Krfu, pored drugih važnih ustanova, osnovala i posebnu poštansku službu koja je pod mazivom: MINI. STARSKA POŠTANSKA STANICA počela funkcionisati negde pod kraj 1916. godine, ali samo za zvanične potrebe srpske vlade. Ova згрska pošta u Krfu služila je samo za poštanski saobraćajj srpske vlade sa predstavništvima (diplomatskim i drugim) u Evropi i prekomorskim zemljama. Prenosila je dakle samo službene pošiljke. Privatne nisu mi primane.

Pošto ova poštamska stamica milje imala srpskih poštanskih maraka, a mije ih mogla ni tako brzo pripremiti, došlo se na spasonosni i (za ono vreme) razumljivu ideju da se tom nedostatku doskoči upotrebom francuskih poštanskih maraka. (Ovde uzgred treba potsetiti da je francuska vlada u to vreme uglavnom podmirivala na:jveći deo svih potreba srpske vojske i izbeglog naroda). U gradu Krfu postojala je već francusska vojna pošta (TRESOR ET POSTES 572) i službenici srpske pošte (možda i bez znanja svoje poštamske uprave) mabavljaju kod ratnih drugova farncuske poštanske marke i koriste ih za frankiranje poštanskih pošiljki koje otpremaju. Pritom su francuske marke poništavane poštanskim žigom: MINISTARSKA POŠTANSKA STANICA (ćirilicom), a pored maraka ili ponekad i preko mjih stavljan je još i dodatni žig POSTES SERBES. Ovaj dodatni Žig imao je svoje posebno opravdanje, kao vidan dokaz da je pošiljka u pitanju otpremljena od strane SRPSKE POŠTE. Bio je to nesumnjivo očigledni dokaz i potvrda da postoje srpska vlada i srpska pošta, koje u svetu funkcionišu mezavisne, iako u izgnamstvu.

Iz ovoga je sasvim jasno da dodatni žig POSTES SERBES пије Dio nikakav »pretisak«, miti su francuske marke sa takvim pretiskom postojale. Prema tome misu postojale mi čiste francuske marke sa »pretiskom« POSTES SERBES a još manje takve marke sa ljubičastim pretiskom o kome govori A. Forben. To bi mogli biti samo uslužno stavljeni dodafni žigovi preko čistih francuskih maraka. U ostalom, MINISTARSKA POŠTANSKA STANICA nije nikome prodavala framcuske poštanske marke, jer ih je i sama kupovala za svoje potrebe od francuske vojne pošte.

17