Filatelista

48 МТЕОЗРАУ МПАМО МС

DOPLATNE MARKE

NAŠE POŠTANSKO SIROČE

Miroslav Milanović

Doplatne marke se razlikuju od poštanskih maraka po tome što ne služe za plaćanje poštanskih usluga, već prihod od njih ide u korist dobrotvornih organizacija ili za pomoć u finansiranju nekih akcija od opšteg društvenog značaja.

Prema ovoj formulaciji doplatne marke bi pre mogle da se svrstaju u nalepnice nego u marke. Medjutim, od nalepnica se bitno razlikuju po tome što je za njihovo izdavanje potrebno uredno zakonsko rešenje i što su, na osnovu tog rešenja u obaveznoj upotrebi u unutrašnjem poštanskom saobraćaju odredjeno vreme.

Drugim rečima, doplatne marke su zvanična poštanska vrednosnica тако пе služi osnovnoj nameni, plaćanju poštanske usluge. Prema tome, one su filatelistički objekt isto kao ı poštanske marke. To što u praksi imaju specifičan tretman i što se svi učesnici u poštanskom saobraćaju prema njima odnose kao prema ncpožljnom detctu, nije samo pitanje naših naravi.

U većini zemalja razvijenog sveta doplatne marke su zabranjene. Medjutim, sakupljanje neophodnih sredstava za društvene organizacije ili akcije od opšteg društvenog značaja putem pošte nije zabranjeno. Umesto doplatnih maraka u tu svrhu se koristi doplatni višak na prigodnim markama. Ovaj metod je pravno prihvatljiviji, Jer ostavlja mogućnost korisniku poštanske usluge da prihvati ili ne prihvati doplatu, već samim tim što neće kupiti marku sa doplatnim viškom. U slučaju obavezne doplatnce marke on nema izbor.

Na našim prostorima su od davnina korišćene obe metode, uključujući ı treću, nalepnice. U Kraljevini Jugoslaviji su najbrojnije bile nalepnice. One su korišćene i posle II svetskog rata, alt u manjem obimu. Marke sa doplatnim viškom su korišćene kratko posle rata, a ukinute su već 1949. godine. Doplatne marke su korišćene od 1947. godine, s tim što su na početku bile ı franko ı porto, za naplatu od pošiljaoca ili primaoca. Ta praksa je prekinuta 1963. godine, ali su kao franko išle sve do 1975.

Zajednica JPTT jc prekinula saradnju sa svim dobrotvornim organizacijama, uključujući ı Crveni krst, posle izlaska saveznog zakona kojim je taj posao prenet u nadležnost republika i pokrajina. Od tada više ni Jugomarka ta izdanja nije registrovala u svojim katalozima, pa su once u pravom smislu гест розгаје „пазе poštansko siroče”. Do raspada SFR Jugoslavije sa tim markama se dogadjalo svašta. Neke republike kao Makedonija izdavale su ih čak u varijantama, zupčane ı sečenc ı u karnetima.