Filatelista

59

različita izdanja. Marke sa vodoznakom nekada su cenjenije u odnosu na iste bez njega, a kod većih i celih vodoznaka, mnogo skuplje: Kneževina Crna Gora, 1874/93 i austrijska okupacija Bosne i Hercegovine, 1879-1901. godine2 (k. br. 1/7; 8/14; 15/21 i 1/9; 10/19; 20/33).

Unošenje u papirnu masu karakterističnih obojenih zrnaca, primenjivano je u izradi poštanskih maraka u našoj zemlji od 1929. do 1951. godine5. Služio je za zaštitu od falsifikata, a u emisijama РЕЈ i FNEJ izgubio je taj karakter. Pri izradi ovog papira u njegovu masu stavljaju se zaštićena zrnca nepoznate materije, različito obojena, a mogu se videti pod lupom većeg uveličanja ili mikroskopom. Veličine su nekoliko mikrona, neravnomerno rasporedjene po povišini sa obe ili jedne strane s lica marke.

Nevidljiva osnovna štampa4 je u obliku mreže, a koristila ju je Pruska 1857/60. godine i Svajcarska, krstići, 1908. godine pri izradi maraka. Krstići su neuočljivi, a za njihovo razotkrivanje potreban je sumporvodonik ili rastvor amonijaka pri čemu se na marci pojavljuje slika osnovne štampe.

Oplemenjen papir

Sredinom šezdesetih godina prošlog stoleća na filatelističkom tržištu Velike Britanije, Francuske, Nemačke, Skandinavskih zemalja, Švajcarske, Kanade, Australije i dr. pojavile su se marke sa oplemenjenim papirom kao krik mode s jedne i potrebe jevtinijeg postupka za automatsko sortiranje i poništavanje poštanskih vrednosnica s druge strane. Mašina marku raspoznaje po boji koja je kontrasna u odnosu na pismo ili po nekoj drugoj osobini koja se marki dodaje za identifikaciju (u ovom slučaju luminiscenina materija10,11). Britanska poštanska uprava prihvatila

je i opredelila se za najprikladniju vrstu luminiscencije kao jevtin i najsigurniji način identifikacije. Luminiscenciju treba shvatiti kao sposobnost neke materije da prihvati zrake odredjenog talasnog područja (najčešće ultravioletnog), da ih preda i transformiše u vidljiv deo spektra. U početku, materije sa luminiscentnim svojstvima dodavale su se štamparskoj boji, a kasnije u tehnologiji pri izradi papira. Ža njihovo razlikovanje i uočavanje svojstvenih karakteristika koristi se lampa sa ultraljubičastim svetlom koja emifuje ultraviolene zrake, Poštanske marke izložene uticaju ovih zraka emituju posebne emanacije obojenih ili neobojenih odsjaja u toku ili se javljaju posle gašenja lampe. Danas postoje više materije sa luminiscentnim osobinama, ali u osnovi mogu se svistati u dve grupe:

a. fluorescencija

b. fosforescencija

Fluorescentan papir: Materije koje se upotrebljavaju za fluoroscentno raspoznavanje reaguju pri upaljenoj UV lampi (ultraljubičasta lampa) u mračnoj prostoriji tako da cela površina ujednačeno dobija češće žućkasto-žut, žuto-zelen, redje beo fluorescentni odsjaj, jasnije vidljiv na poledjini marke. Posle gašenja lampe ostaje još za jednu sekundu u žiži vidnog polja vidljiv odsjaj. Brojna redovna i prigodna izdanja Skandinavskih zemalja, Švajcarske itd. su na takvom papiru počev od 1961. do 1967. godine pa i danas, samo redje. Prvi naš pokušaj sa upotrebom papira sa fluorescentnim svojstvima nije dao željene rezultate. Primenjen je na izdanju doplatnih maraka povodom Nedelje Crvenog krsta (1977, Mi.br. 53/55.). U opticaj su puštene tri vrednosti