Gledišta

vnu svojinu u kapitalizmu, onda je odgovor na prethodno pitanje potvrdan. To, međutim, nije tačno. Praksa je pokazala da je u svim slučajevima do sada bilo nužno da novokonstituisana socijalistička država preuzme ulogu eksproprijatora buržoazije i da istovremeno obezbedi prvu organizaciju socijalističke proizvodnje. jTako se državna svojina nužno javljala kao prvi, pa u tom smislu i kao elementarni oblik društvenog vlasništva na sredstvima za proizvodnju (što nije dokaz da bi i übuduće morale da bade tako). Ja, međutim, smatram da je tako konstituisana državno-socijalistička svojina u osnovi, po svojoj društvenoj misiji i načelnoj orijentaeiji jedna nesvojinska institueija. Jer je to ekonomski gledano bio, pre svega, nužan naćin organizaeije samih radnika u „preuzimanju” sredstava za proizvodnju od buržoazije i istovremeno adekvatna polazna osnova da se oni u toj etapi organizuju kao proizvođači za sehe (ipak za sebe) i sa sopstvenim sredstvima za proizvodnju.jlnače, taj početni oblik organizaeije socijalističke proizvodnje (u stvari, državno-socijalističke proizvodnje) nikako ne može da pretpostavi da je njime prevaziđena ranije postojeća (u kapitalizmu) otuđenost radnika od uslova za proizvodnju u svim njenim aspektima i elementima. Ali ona istovremeno ne nudi übedljive argumente da se zaključi da je karakter odvojenosti radnika od sredstava za proizvodnju u toj etapi takav da oni prodaju radnu snagu kao robu. Tačno je, naime, da socijalistička država u ime radničke klase preuzi m a sredstva za proizvodnju od buržoazije i da se istovremeno javlja kao organizator poč etnih oblika socijalističke proizvodnje. U tom smislu u ovoj početnoj etapi izgradnje socijalizma zaista postoji odgovarajuća odvojenost radnika od sredstava za proizvodnju. Njena suština, medutim, predstavlja jedan nov kvalitet, jer je reč o takvoj otuđenosti koja istovremeno predstavlja početni oblik društvenog sjedinjavanja (spajanja) radnika sa sredstvima za proizvodnju. Socijalistička država se, u stvari, ne potvrduje kao socijalistička samo time što poverene joj funkeije u početnoj etapi izgradnje socijalizma vrši u ime radničke klase, već, pre svega, time što ih obavlja u kori s t te radnicke klase. A ako ona tako postupa, onda bi bilo nelogično tvrditi da bitnu sadržinu takvih njenih akeija čini neka svojevrsna eksploataeija radnika. Kako, naime, objasniti mogućnost: da radnici budu eksploatisani od države, a da ta država istovremeno stvarno bude država radničke klase? Jer, ako socijalistička država stvarno postupa u skladu sa interesima radničke klase (a ona je samo tada socijalistička), onda se istovremeno ne može tvrditi ili je bar nemoguće doka-

356

DR DRAGOUUB DRAGIŠIĆ