Gledišta

vljanje društvenih proizvodnih i drugih funkcija, kao stvaranje specijalista neophodno potrebnih za funkcioniranje proizvodnih procesa i drustvene organizacije uopće. U stvari, obrazovanje je u isti mah i jedno i drugo, a vrlo često nije lako ni odrediti kada prestaje lični, a kada počinje društveni interes. Koliko god gledanje na obrazovanje biva različito s obzirom na to da li polazimo od interesa pojedinca ili zajednice, očito je da ova dva gledišta ne mogu jedno drugo isključivati. Kako je obrazovni proces u prvom redu uvjetovan potrebama ekonomskog procesa i kako njihova meduzavisnost postaje sve jača s napretkom nauke i tehnologije, te kako intenzitet i struktura promjena u ekonomskom procesu uvjetuju i mnoge druge promjene u životu dmštva koje su od valnosti za obrazovni proces nimalo nije čudno da je odnos obrazovnog i ekonomskog procesa došao u prvi plan ekonomskih istraživanja. Načela ekonomske teorije i organizacije sve se više primjenjuju na oblast obrazovanja, iz čega je proizašla čitava jedna specijaUzirana oblast primienjene ekonomike, ekonomika obrazovanja, koja baš poslednjih godina pokazuje značajan napredak. Ekonomska analiza nalazi sve uspješniju primjenu u oblasti obrazovanja, razvijaju se specifične metode istraživanja i složena problematika ekonomskih odnosa u ovoj oblasti postaje predmet detaljnih i prei ciznih ispitivanja i mjerenja. ' Interes ekonomista za oblast p obrazovanja nije, međutim, t novog datuma U marksist , tičkoj literaturi nalazili smo i izviesno potcjenjivanje ekono[ mske važnosti obrazovanja, 5 što proizlazi djelomično i iz j stava da je oblast obrazovai nja neproizvodna sfera drušr tvene aktivnosti. Taj stav na-1 lazio je izvjesno uporište u i Marxa. Obrazovanje, naročito r . visoko, bilo je u Marxovo vrij, jeme privilegija vladajućih I klasa; ono se nije sticalo s pr/'venstvenim ciljem povećanja 3 efikasnosti proizvodnje, već i vise kao oblik potrošnje i na-

čin razvoja sposobnosti za državne funk ci je i funkcije eksploatacije, te je Marx i mo gao takvo obrazovanje smatrati neproduktivnom djelatnošću. No, Marx je uviđao važnost obrazovanja radničke klase ne samo za obujam i kvalitetu proizvodnje već i za normalno funkcioniranje mo dernog proizvodnog procesa. Ono što on nije mogao dovoljno jasno predvidjeti, zbog toga što su u njegovo vrijeme tendencye razvoja u pogledu potrebe za obrazovanjem išle u suprotnom pravcu, to je da će modema industrija i u okviru samog kapitalističkog sistema zahtijevati za svoje funkoioniranje i brz razvoj ogroman porast nivoa obrazovanja radničkog stanovništva. Naučna i tehnološka revolucija, radikalne prom jene strukture proizvodnje i stanovništva, promjene u strukturi potreba u vezi s porastom dohotka, sve veća povezanost svijeta i nužnost da se ove veze stalno i glatko održavaju, sve više postavljaju zahtjeve za kvalificiranom radnom snagom koja će modi da rješava sve složenije zadatke. Öna to može samo uz pomoć opsežnog znanja o tehniokim i društvenim determinantama proizvodnog procesa i ljudskih odnosa.” KOMUNA br. 12/1967.

Dr MILOS ŽANKO: Razvijanje i afirmacija međuopćinske saradnje na dobrovoljnoj, ravnopravnoj i samoupravnoj osnovi; VINKO MLAKAR; Regionalno prostomo planiranie u SR Sloveniji; ŽIVA MILENOVIĆ: Komunalna privreda u reformi; Dr GAVRO MARJANOVIC: Neki problemi poslovnog prostora i zemljišne rente u Beogradu, LAZAR ĐUROVSKI: Programiran j e rada i prip reman je sednica opštinskih skupština; MIŠO JANIĆIJEVIC; Razgovor sa predsednikom Kosovske Mitrovice; Prva iskustva i rezultati u sprovođenju novog načina finansiranja obrazovanja (anketa Redakcije u gradovima); ALEKSANDAR RADI-

501