Gledišta

rani pa se specifično ne valoriziraju prilikom raspodjele osobnih dohodaka niti se mogu transferirati kad pojedinac odlazi iz radne organizacije. Ovakvo rješenje, koje je nastalo u doba centralnog odlučivanja o akumulaciji, očdto ne zadovoljava, pa se stoga na jednoj strani pojavljuju prijedlozi o obaveznom propisdvanju minimuma akumulaoije, a na drugoj se strani pokušavaju naći rješenja na bazi prešutnog priznavanja grupnog (na primjer, radnioke akcije, unutamji zajmovi, posebne penzije koje isplaćuje radna organizacija i sl.). Prema tome, ostaje izbor između centralizacije akumulacije u rukama države i grupnog vlasništva. Mi već danas, kad je društveni kapital još uvijek pretežno u državnim mkama, imamo elemente grupnog vlasništva. Neće M tržna privreda generalizirati te elemente u obliku jednog novog vlasničkog sdstema?” Pošto razmatra i sledeća tri pitanja, Županov zaključuje; ~Kako vidimo, prijelaz na tržnu privredu nametnut će nam određene dileme, tj. situacije u kojima ćemo svjesno morati da vršimo izbor. Većini tih dilema izražava temeljnu dilemu: dilemu dzmeđu humanizma i privredne efikasnosti. Znam da će kolege ekonomisti ovdje reći: ne postoji dilema da M ćemo odbaciti humanizam za račun efikasnosti ili, pak, efikasnost za račun humanizma, već se postavlja problem kako da pronalazimo rješenja koja će optimalno zadovoljavati i zahtjeve humanizma i zahtjeve efikasnosti. Mi težimo optimalizaciji. To je stanovište načelno ispravno, i ja se s njim potpuno slažem. Moram ipak postaviti pitanje: u kojoj je mjeri taj zadatak optimalizacdje ostvariv? Naime, u kojoj mjeri možemo kombinirati elemente koji pripadaju disparatnim sistemima istrgnute iz njihova funkcionalnog konteksta, dakle elemente koji nisu nezavisni? Neće M takve kombinacije dovesti do hibridnih rješenja koja ne mogu funkcionirati? Ne događa li se nešto slično već danas na raznim područjima aktivnosti u našem društvu?” PREGLED br. 1-2/1968.

MUHAMED FILIPOVIC: Marksizam i socijalizam; MIHAILO ĐURIĆ: Hegel kao politički mislilac; NIKOLA KOVAC: Smisao i granice Kamijevog revolta; dr PAVAO DOMANČIC: Devalvacija engleske funte; FAHRUDIN SEBIC; Komunalni sistem i regionalni razvoj; RADOVAN VUKADINOVIĆ: Napori za jačanje suradnje u SEV-u i nova faza odnosa socijalističkih zemaIja; VERA NIKOLOVA: Višepartijski sistem i „bazična demokratija u Pakistanu". MUHAMED FILIPOVIC: Marksizam i socijalizam. U ovom napisu Muhamed Filipović razmatra četiri moguće interpretacije marksizma; kao nauke, kao utopije, kao ideologije i kao filozofije. A svaka od ovih interpretacija marksizma ima svoje vrlo precizne pretpostavke i implikacije. Naglašavajući pri tom da ove četiri varijante ne smatra niti se one javljaju kao jedine interpretacije marksizma, niti da se one javljaju u čistim formama i korektnim izvedbama, Filipović u zaključku, između ostalog, piše: „Pitanje, šta je to marksizam sadrži, samo po sebi, jednu unutarnju logičku protivurječnost, koja nas primorava da ga transformiramo da bi ono uopće moglo da se održi. Ta protivurjeonost, koja je izražena u pieonastičkoj formi pitanja ili, logički rečeno, u tautološkoj njegovoj sadržini, sastoji se u tome što je u pitanju već sadržan odgovor, pa je samo pitanje tada besmisleno. Jer šta bi marksazam mogao drugo da bude nego sistem ideja Karia Marksa. Otuda je to inicijalno pitanje smisleno samo tada ako ono intendira jedno drugo pitanje, u koje može da se preobrazi, a to je pitanje otkuda marksizam. Ovo pitanje, naime, već smjera ka nekom materijalnom izvoru, : koji se u analizi pokazuje kao, također, veoma složena veličina, pa misaond rad unutar njega ima stvami prostor za djelo. Pitanje i otkuda; smije- ■

690