Gledišta

ra, naime, na izvor. Ono pdta za mjesto, i ne samo za mjesto, nego univerzalnije, za tojx>s, u višeznačnom smislu. Ako se pažljivo analizira ovaj topos, da bi se zagradile mogućnosti vraćanja na prevaziđeno, prvotno pitanje, onda, u pitanju o ideji, ovo pitanje smjera na vrijeme iz kojeg dolazi marksizam, pošto je sasvim jasno da je vrijeme mjesto ideja a ne neki prostomi lokalitet. Ali se sada ovdje postavlja takođe pitanje o tome na kakvo vrijeme smjera ovo pitanje. Ooito je, naime, da sa ovim pitanjem nismo mnogo postigli, ako bismo njegovu upitnost reduoirali na hronološko vrijeme, kao lokalitet, jer godina ništa ne govori o vremenu kao izvor ideje. Hronološko vrijeme može biti samo indikator neke dubIje sfere vremena koje se u ideji izražava, ali koje je u njoj i traženo i eventuakio i prizvano na javu, u sferu historijskog. Tako se naše.pitanje na kraju preobraća u pitanje o bitnom vremenu, te se na taj način dolazi, u pitanju o tome šta je to marksizam, do izvome veze ideje i vremena, kao situacije obostranog traženja u čijoj je osnovi žeđ vremena za idejom i ideje za vremenom, što u oba slučaja ima za osnovu bitnu oskudicu u iskonskoj mogućnosti produkcije. Na taj način smo, u pitanju marksizma, došli i ovaj put do toga da sagledamo mogući prostor razumijevanja marksizma kao prostor u kojem se odigrava susret nužde, vremena i ideje za odlučnim djelom, koje će staviti u djelo i vrijeme i smisao i samu povijest, išoupavši iz letargije hronologije i historije kao dovršenosti bitnog događaja. Iz toga slijedi da se lokalitet ideje marksizma mora tražiti u iskustvu te oskudice u vremenu, u povijesnom događanju, i bitnom djelovanju, kako čovjeka, tako i same misli. Ukoliko je to iskustvo univerzalno i krajnje, utoliko je i rješenje, koje je nužno, krajnje radikalno. To su, po našem mlšljenju, obrisd u kojima se sagledava pravi smisao marksizma kao ideje. Posmatrajući iz ovog svjetla naprijed navedene eksplikaci-

je marksizrna, mi jasnije sagledavamo njihovo značenje, vrijednost i granice. Tada nam postaje jasno da marksizam ne može, do kraja i korektno, biti sveden, ni na filozofiju, ni na nauku, ni na ideologiju, ni na utopiju. Isto tako nam postaje jasno da on nije nikakva sretea kombinacija tih momenata, niti njihova suma. Također je jasno da marksizam nije ni sinteza ni ispravIjena varijanta svih tih momenata ili bilo kojeg od njih. Bit marksizma kao ideje ne može se osvijetliti preko ovih egzegeza, ald ni jednostavnom njihovom negacijom, nego samo u ispitivanju odnosa marksizma i povijesti, preko, i posredstvom, historijski određenih prostora, i njima primjerenih oblika shvatanja bitne sadržine Marxove misli, tj. njenog poziva ne revolucionamo negiranje dovršenog i otvaranje novog, što u starom ima svoje znake kao zalogu mogućnosti svoje opstojnosti. Prema tome, marksizam nije ni nauka, ni politika, ni filozofija, ni utopija, ni ideologija, nego misao mijene u biti, okretanje točka historije, od njegovog zamahanog kretanja u ponavljanju već ostvarenog ka otvaranju novog ciklusa povijesnog događanja, kao događanja biti, u bitnom, pbsredstvom bdtnog. Marksizam je, stoga ; ideja revolucije i realizacije same ideje kao oblika postojanja novog u starom."

SOCIJALIZAM br. 1-2/1968.

EDVARD KARDELJ; Radnička klasa, birokratizam i Savez komunista Jugoslavije; VLADIMIR BAKARIĆ; Etatizam samoupravljanje (o promenama u produkcionim odnosima i položaju radničke klase); VELJKO VLAHOVIĆ: Politički i idejni problemi izazvani promenama u položaju radničke klase; LJUBISAV MARKOVIĆ: Promene u društveno-ekonomskoj strukturi i transformacija uloge SKJ; ŽIVOJIN RAKOCEVIĆ: Ekonomsko oslobađanje rada i politička ekonomija; DUŠAN

691