Gledišta

ćanju troškova odgovara pomeranje krivulje ponude ulevo i gore. Objašnjenje ovog prividnog paradoksa veoma je jednostavno. Dok se u konvencionalnoj teorijskoj analizi na apscisnoj osi mere troškovi proizvodnje i to, naravno, sleva udesno ovde je situacija obrnuta: svakom povećanju ličnih dohodaka, koji se u ovom kontekstu tretiraju kao trošak, odgovara smanjenje odnosa c/LD, pa se, u stvari, promene troškova mere zdesna ulevo. Time je objašnjeno pomeranje funkcije troškova i njen odnos prema promenama cena i ličnih dohodaka. Na osnovu ove analize dolazi se do sledeće konstatacije; kad u razmerama cele privrede_lični dohoci porastu brže od produktivnosti rada i kad takva kretanja stvore pritiske u pravcu opšteg povećanja cena, krivulja ponude na dijagramu pomera se naniže i i zauzima položaj Pi Pi. Istovfemeno se t tačka ravnoteže pomera iz Ro u Ri, a odgovarajući nivo društvenog proizvoda smanjuje se sa DPo na DPi. Povećanje ličnih dohodaka mimo i preko povećanja produktivnosti rada dovelo je do situacije u kojoj isplaćeni lični dohoci značajno prevazilaze stvami dmštveni oportunitetni trošak živoga rada kao faktora proizvodnje, privreda stoga ne može rentabilno da zaposli ceo raspoloživi fond radne snage, a ravnotežni i ostvareni draštveni proizvod znatno je manji od potencijalno mogućeg. Ta konstelacija je upravo tipična za našu privredu u ovom trenutku: stepen korišćenja kapaciteta je nizak (postoje, dakle, značajne rezerve u kapacitetima), a radne snage kako pokazuju podaci o nezaposlenosti ima više nego dovoljno. Zalihe su izuzetno visoke (što znači da nestašica reprodukcionog materijala ne može da se prihvati kao uzrok sadašnjeg zastoja u proizvodnji), a stopa rasta je, uprkos postojanju svih uslova koji su objektivno potrebni za proizvodnju, na jednom od svojih najnižih nivoa u celom posleratnom periodu. Sada zapravo ekonomska politika ima u osnovi dve altemative: ili će se i dalje insistirati na restriktivnoj kređitnoj politici, koja će imati za pošTedicli nedovoljho korišćenje privrednog potencijala i gubitak mogućeg a neostvarenog draštvenog proizvoda (jednak razlici DPo DPi), ili će se odlučiti za kreditnu ekspanziju, što bi povećalo tražnju i krivulju TT pomerilo u položaj Ti Ti. U prvom slučaju cene bi se u odnosu na lične dohotke, doduše, povećale sa Ko na Ki, ali bi zato njihov dalji porast bio sprečen ili bar bitno usporen. U dragom slučaju obezbeđuje se bolje korišćenje svih raspoloživih faktora proizvodnje, ali se zato cene znatno povećavaju u odnosu na lićne dohotke (sa Ko na K2) uz perspektivu daljeg povećanja, koje može da se ostva-

813

REALNE I MONETARNE KOMPONENTE INFLATORNOG MEHANIZMA