Gledišta

ri samo ako je potpomognuto emitovanjem dovoljne količine novca. Sada se jasnije mogu identifikovati uzroci kreditne ekspanzije i može se pokazati zbog čega novčana masa ne može da se tretira kao autonomna varijabla. Preteran porast Hčnih dohodaka i pomeranje krivuIje ponude obara društveni proizvod ispod objektivno mogućeg, postoječa količina novca postaje nedovoljna za normalno obavljanje transakcija, u raznim delovima privrednog kompleksa dolazi do zastoja i poremećaja, a privreda pomoću međusobnog kreditiranja, kreira neku vrstu sopstvenog kvazi-novca i na taj način delimično deformiše efekte monetame politike. Kad se, uz to, uzme u obzir da je gubitak jednog dela potencijalnog društvenog proizvoda prilično visoka cena kreditne restrikcije, onda je jasno zašto su toliko jaki oni faktori koji vrše pritisak u pravcu povećanja količine novca. Kao što je pokazano, krajnji uzrok je u sferi raspodele, dakle, van domena monetarnih kretanja. Treba dodati da prekomerao povećanje ličnih dohodaka izaziva dve vrste gubitaka. To su, pre svega, oni koji proističu iz nedovoljne iskorišćenosti prhnednih resursa (DPo DPi na dijagramu 1), a zatim i takvi koji rezultiraju iz pogrešne alokacije. Ovi gubici su mnogo suptilnije prirode i praktično su nemerljivi, a imaju dve komponente: 1. opisano povećanje ličnih dohodaka veštački poskupljuje onaj proizvodni faktor živi rad koji je u našoj privredi, kao i u privredama većine nerazvijenih zemalja najobilniji, stoga dolazi do deformacija u kombinovanju proiz\’odnih činilaca i, prirodno, do suboptimalne proizvodnje, i 2. sistem raspodele ima za posledicu da se iste kategorije živog rada različito vrednuju u raznim zaposlenjima, što takođe ima za posledicu suboptimalnu proizvodnju. Na osnovu cele analize jasno sledi još jedan zakljucak. Raspodela dohotka nije nipošto neposredni uzročnik inflacije. Naime do trajne inflacije ne dolazi u prvom redu zbog toga što porast ličnih dohodaka i odgovarajuće povećanje kupovne moći stanovništva dovode do odgovarajučih promena u obimu i strukturi tražnje, niti zbog toga što proizvođači porasle lične dohotke kompenziraju povećanjem cena. Ova dva momenta mogu da izazovu samo ren porast cena (sa Ko na Ki na dijagramu 1) koji ako ne dođe do povećanja količine novca ne može da produkuje inflatornu spiralu. Sistem raspodele je posredni, ali fundamentalni uzročnik nestabilnosti, i to zato što toliko deformiše uslove privređivanja da privredni mehanizam ne može normalno da

814

DR UUBOMIR MADZAR