Gledišta

skupštinskog sistema. Naime, s obzirom na nacionalni sastav naše društvene zajednice, Savezna skupština bi imala i veće naroda kao poseban, samostalan i ravnopravan dom. Ono bi bilo treće veće, izvan sastava saveznog veća. Ne možemo ulaziti u sve razloge koji uslovljavaju samostalno •postojanje ovog veća. Dovoljuo je da naglasimo činjenicu da se, naročito posle ustavnih amandmana, veće naroda u sastatoi Saveznog veća, po položaju, delokrugu, značaju i sadržini rada, toliko osamostalilo da je postalo šesti dom Savezne skupštine. Zadržavanje ovog veća formalno i i nasilu u sastav Saveznog veća nema nikakve svrhe. 4. Izbomi sistem je prilagođen zahtevima skupštinske strukture. On ima tolikc slabosti i nesavršenosti (usled složenosti i komplikovanosti) da je ne samo nerazumljiv i nepristupačan za građane i samoupravljače već je njegovom priraenom prilikom izbora često dolazilo do izbome matematike i mehanike. Demokratski izbomi sistem trebalo bi da bude jasan, razumljiv i pristupačan građaninu i radnom čoveku biraču. Birač, a to znači i građanin i samoupravljač, treba da razume izbomi sistem i skupštinsku struktura, da ih neposredno oseti i bez velikih objašnjavanja shvati i prihvati kao instrumente svog samoupravnog prava. Komuna je građanima i radnim Ijudima najbliža društveno-politička zajednica. Oni kroz nju vide svoju, pa i državnu, vlast. Sve više preovlađuje shvatanje da su poslanici svih veća, u stvari, predstavnici komuna. To se, pored ostalog, ispoljilo prilikom izbora u težnji da svaka opština ima bar jednog svog poslanika u Saveznoj i republičkoj skupštini u slučajevima kada izbomu jedinicu čine više opština. U tome, kao i u neadekvatno sastavljenim izbomim jedinicama, što je dobrim delom bilo uslovljeno strakturom skupština, treba tražiti uzroke za podelu mandata do koje je dolazilo između pojedinih opština. Manji broj skupštinskih veća u Saveznoj i republičkim skupštinama, zapravo jedno veće radnih zajednica i savezno, odnosno republičko veće, omogućio bi da manji broj opština čini jednu izbomu jedinicu. Kod republičkih skupština trebalo bi usvojiti pravilo da svaka opština čini izbomu jedinicu za republičko veće, a za veće radnih zajedinica i više opština, s tim što bi svaka opština imala svog delegata poslanika u veću radnih zajednica bilo koje grape, odnosno u onoj grapi (oblasti delatnosti) koja je najrazvijenija u toj opštini. Tako bi, na primer, za veće radnih zajednica tri ili četiri opštine činile izbomu jedinicu koja bi imala svoju delegaciju od četiri poslanika po oblastima. Ti poslanici bi „podelom” mandata, u stvari, dogovorom zainteresovanih opština, bili izabrani u celoj izbornoj jedinici. U tom slučaju poslanik koji je, inače, iz jedne opštine bio bi delegat radnih zajednica određene oblasti sa teritorije cele izborne jedinice. Podela na grape delatnosti služila bi da u ovom veću budu zastupljene sve draštvene delatnosti i privreda, Clanovi veća bi izgubili svoju indiviđualnost, tj, pripadnost grapi, jer bi poslanici iz bilo koje delatnosti bili zainteresovani i za odluke i mere koje se

779

STRUKTURA SKUPSTINA I IZBORMI SISTEM