Gledišta

interpretacija Marksovog djela. I zapravo jedino na tom pitanju je moguće razlučiti Marksovo mišIjenje od sveg onog tradicionalno filozofijskog, političko-ekonomskog i sociološkog mišljenja, koje se u cjelini uklapa u način mišljenja zapadnjačke metafizike, koja u biti karakterizira i modernu zapadnoevropsku misao. Odvajanje od takvog načina mišljenja, što na realno-historijskom planu znači odvajanje od načina neposrednog života modernog zapadnoevropskog čovjeka, moguće je samo zaoštravanjem pitanja o predmetu i metodu Marksove misli i Marksovog djela u cjelini. Fromova studija je dala povoda za takvo zaoštravanje već samim tim što je nedvosmisleno odredila taj predmet. From doista smatra da se u Marksa radi o jednoj antropologiji. Tom stajalištu bi se, svakako, ipoglo veoma teško prigovoriti da ne postoje i druge koncepcije sa istim argumentima. Jer, kao što From sasvim temeljito izvodi i razvija svoju misao, zasnivajući je neposredno na Marksovom tekstu, to isto čine i oni autori koji smatraju da je Marksova misao jedna politička ekonomija, jedna sociologija ili puka ideologija, čak i teologija. Svaka od ovih interpretacija i orijentacija za svoje polazište uzima autentični Marksov tekst. Uostalom, tu lepezu idijametralno suprotnih interpretacija Marksovog djela najbolje ilustruje sama historija marksističke teorije. Već je Engels u svom djelu dao teorijsku mogućnost da se Marksova misao interpretira kao sistem znanja o strukturi i zakonitosti postojećeg; Dijalektički materijalizam koji se razvio iz ovih Engelsovih ideja sasvim je eliminirao živu supstanciju iz Marksove misli i reducirao je na poznate „dijalektičke zakone koji vladaju u prirodi, Ijudskom društvu i mišljenju”. Šta je značilo takvo teorijsko shematiziranje i dogmatiziranje Marksove misli, to je već poznato. Svaka misao koja je unosila sumnju u istinitost postojećeg bila je sa stajališta dijalektičkog materijalizma kvalificirana kao revizionizam i diskriminisana sa stajališta tekuće politike. No, iako je dijamat dugo vremena važio kao jedina autentična verzija ortodoksnog marksističkog mišljenja, ipak su se u okviru marksizma počele javljati nove misaone orijentacije. Ove su sasvim drugačije prilazile određenju predmeta Marksove misli i zadatka marksističke filozofije uopšte. Umjesto rada na jednom shematiziranom sistemu (poput dijamata) i izgrađivanju jedne sistematične filozofije marksizma, ove orijentacije istupaju upravo protiv svakog sistematskog filozofiranja, pronalazeći baš u Marksovim tekstovima teorijske pretpostavke za takvo jedno stajalište. Međutim. i u okviru ovih orijentacija izdiferencirala su se stajališta na pitanju određenja Marksovog mišljenja onako kako se tradi-

1002

VOJIN SIMEUNOVIC