Gledišta

cionalno određivalo svako mišljenje: naime, prvo pitanje koje je pri tome iskrslo bilo je; da li je Marksova misao nauka, filozofija ili ideologija. To diferenciranje se, nadalje, još više izražavalo. I unutar ovako izdiferenciranih shvatanja ponovo je valjalo odgovoriti na niz novih pitanja koja su nužno proizašla iz ovakvog diferenciranja. Ako je, naime, Marksova misao shvaćena kao nauka, onda je bilo miž.nn odrediti tu nauku. Nužno je bilo pokazati da li je to politička ekonomija, sociologija ili politikologija, ili, po čemu je ta misao filozofija ako je filozofija i kakva je to filozofija. Bilo je neophodno odrediti predmet ovog mišljenja, bez obzira na to kako se ono definiralo, ali u tome je baš bila bitna teškoća. Kako god imenovali Marksovu misao; bilo kao nauku, filozofiju ili ideologiju, iskrsava nepremostiva teš* koća oko određenja predmeta proučavanja ovih teorijskih područja, jer je to određenje bilo moguće izvesti samo tako što bi se naznačilo bitno novo predmetno područje proučavanja za koje nije znala tradicionalna nauka i filozofija. A to je upravo ono nemoguće, jer sve postojeće bilo je obuhvaćeno kao predmetno područje koje proučava pozitivna nauka i tradicionalna filozofija, A novum koji je donijela Marksova misao i jeste baš u tome što ukazuje na nešto što ne poznaje ni tradicionalna filozofija u cjelini niti nauka uopšte. On se u Marksa pokazivao u jedinstvenom predmetu razmatranja koji nije mogao biti obuhvaćen tradicionalnim metafizičkim mišljenjem. Ono što je Marksova misao naznačila kao bitno u historijskom životu Ijudi, skrivalo se svakoj nauci i filozifiji do Marksa. To je bila pretpostavka i mogućnost svake nauke i filozofije. Na teorijskom planu Marks je postavio temeljno pitanje o smislu i mogućnosti istinske povijesti kao onog materijalnog supstrata iz kojeg proizlazi sva naučna i filozofijska problematika. A ovo pitanje izlazi iz kruga razmatranja svake pozitivne nauke i tzv. naučne filozofije. Zbog ovog fundamentalnog pitanja o mogućnosti istinske Ijudske povijesti, Marksova misao se ne može odrediti kao jedinstvo političke ekonomije, filozofije i sociologije, kako se to već po dugoj, lošoj tradiciji čini. Tako pitanje jedinstvenog predmetnog područja koje bi razmatrala jedna integralna misao ostaje ono centralno mjesto na kojem se marksistička misao diferencira i bitno razlikuje od svake druge naučne i filozofske misli. Ovo bitno razlučivanje Marksovog mišljenja od sveg tradicionalnog pokušalo se učiniti isticanjem Marksovog metoda. Često je isticano kako je bit Marksove raisli u njenoj kritičnosti i kako je ta kritičnost onaj momenat koji Marksa izdvaja iz reda građanskih mislilaca. Pri

1003

MOC I GRANICE KRITICKOG MIŠLJENJFA