Gledišta

POTEŠKOĆE EKUMENSKOM POKRETU

oteškoće vezane za ekumenizam su raznovrsne, ali glavna smetnja je ekskluzivnost svake od kršćanskih vjerskih. zajednica. Naime, svaka od njih tvrdi za sebe da je ona jedina nasljednica one crkve koju je osnovao Krist kao utemeljivač kršćanstva. Takav stav cntežava efiikasnije približavanje kršćana, tim više ako se sjedinjenje žeh provesti vraćanjem ostalih kršćanskih zajednica jednoj, kao što to zamišlja katohčka crkva. I pravoslavne cnkve i katolička crkva zabrinute su za svoj položaj u ekumenskom gibanjiu i pjrotive se bilo kakvom sjedinjavanju i u tom pogledu nisu spremne ni na kakve razgovore. [emoguće je navesli na ovom mjestu sve teškoće koje ometaju ekumenizam, stoga ćemo navesti samo one najbitnije. Prema učenju svih objavljenih religija (kršćanstvo, islam, budizam i dr.j, bog se na neki način objavio, očitovao svoju volju ijudima tražeći od njih da se bezuvjetno pokoravaju njegovim zahtjevima, Tako i sve kršćanske zajednice propotdjedaju da se bog objavio, ali kada se govoni o sredstvima koja je bog upotrijebio u tom procesu, onda se tu kršćani ne slažu. Katolička crkva stoji uz mašljenje da je izvor objave Biblija i tradicija, dok drugi kršćani, posebno protestanti, niječu da je tradicija način na koji se bog objavio Ijudima. Konstitucija o božanskoj objavi, donesena na Drugom vatikanskom koncilu, jasno je iznijela stav da je izvor objave, pored Bibhje, i crkvena predaja. S ekmnenskog stanovišta, ovakav stav katolika ne pravi most prema protestantima i otežava ekumensko gibanje. rotestanti, osim toga, nemaju saikramenaita, što inače imaju sve objavljene religije, a nemaju ni sakramentalno zaštićene crkvene hijerarhije. Pravoslavci imaju sakramente, ali je položaj crkvene hijerarhije u pravoslavnim crkvama u povoljnijem po’ožaju od katoličkih svećenika, iatolička dogma o papinom primatu i papinoj nepogrešivosti u naučavanju onoga što se odnosi na vjeru i moral neprihvatljiva je za sve ostale kršćanske zajednice. Prema pravoslavnom shvaćanju, papa je prvi među sebi jednakima (primus inter pares), a uživa veliki ugled i veliku čast među svim kršćanskim biskupima. Protestanti se protive dogmi o papinom primatu i nepogrešivosti, isto tako i starokatolici, koji su nastali kao reakcija na proglašenje te dogme. Dok je za katohke papa nasljednik i zamjenik Kristov na zemlji za adventiste on je antikrist. Anghkanci kao i protestanti ne prihvaćaju dogmu o papinom primatu i nepogrešivosti. )ogme o Mariji, majci Kristovoj, također su kamen smutnje i zapreka ekumenskom pokretu. Pravoslavci se ističu štovanjem Marije, ali nikako nisu spremni da prihvate rimokatohčke dogme o njezinom bezgrešnom začeću i uznesenju na nebo. Starokatolici su se u više navrata izjasnili protiv dogma o Mariji. Protestanti su veoma nepovoljno primili dogmu o Marijinom uznesenju na nebo. Sve te kršćanske

1223

EKUMENSKI POKRET I NJEGOVO ZNAČENJE