Gledišta

IVICA MLTVONČIC

1222

ne samo skeptično već i ironično. Za pravoslavce ujedinjenje kršćana je put koji će trajati stoljećima, ali se kršćani moraju napregnuti da skrate to vrijeme. Pravoslavne crkve smatraju da do sjedinjenja može doći samo na bari vjerskog učenja prvotnog kršćanstva, tačnije rečeno na temelju prvih <sedam ekumenskih orkvenih sabora i tradicija prvih osam vjekova kršćanske povijesti. Njihova spremnost da učestvuju u ekumenskom pokretu temelji se na nadi da će tako dobiti svoje mjesto u pokretu, unijeti u njega svoje poglede na sjedinjenje i da će pravo slavlje u oeima zapadnih crkava dobiti na veličini i ispravnosti učenja. 4 ) Katolička crkva se na razne načine ograđivala od ekumenskog pokreta iako je biia pozivana na suradnju. Službena kato lička crkva nije slala ni predstavnike ni promatrače ni na jednu od prijeratnih konferencija ekumenskog gibanja niti je učestvovala na velikom kongresu u Amsterdamu 1948. god. Katolički vjemici, naprotiv, na više načina i u više navrata izrazili su spremnost i pokretali inicijativu za zbilžavanje među kršćanima. Katoiička crkva je više ; puta nagiašavala i upozoravala svoje vjemike da ne može biti nikakva približavanja na dogmatskom polju. Kongregacija sv. Oficija u svom odgovoru na pitanje da li se katolici smiju interesirati za sastanke nekatolika iznijela je negativan stav prema ekumenskom pokretu, zabranjujući katolicima da se u njega ukijučuju na bilo koji način 5 ). Papa Pijo XI u svojoj enciklici „Morlalium animos” osudio je nemilosrdno ekumenski pokret. Prema njegovom mišljenju, taj se pokret temelji na lažnoj teoriji da su sve religije više ili manje dobre i zdrave, da odbacuju pravu religiju, a to je katolicizam, da vjemike postepeno vodi u naturalizam i ateizam. Enciklika stoji na stanovištu da je nemoguće postioi ujedinjenje krščana drukčije nego vraćanjem, onih koji su otpali, u jedinu i pravu crkvu Kristovu čija je nasljednica rimokatolička crkva 6 ). Godine 1949. Kongregacija sv. Oficija izdala je dragi dokument o ekumenskim sastancima, koji zauzima blaži stav prema ekumenskom pokretu 7). S dolaskom na papinsku stoiicu Ivana XXIII mdjenja se odnos katoličke crkve prema ekumenskom pokretu. Na trećem zajedanju Drugog vatikanskog koncila donesen je dekret 0 ekumenizmu koji je prije toga prošao kroz teška iskušenja. Uz taj dekret princip dijaloga stvorio je podlogu za razvoj i nov zamah ekumenskog pokreta. Katolička crkva još ne učestvuje službeno u radu Ekumenskog vijeća crkava, a pogotovo nije njegov član; međutim, ona je počela slati svoje posmatrače na službena zasjedanja vijeća 1 nastoječi da se uklopi u taj pokret da bi postepeno preuzela vodeću ulogu u njemu.

0 Detaljnije pogledati: Tomislav Sagi-Bunić, Ekumensko vijeće crkava kao o,:; iskustvo i htijenje, Encyclopaeđia modema, 2/67. i Branko Cisarž, Ideja sra ekumenizma u pravoslavlju i Svetski savez crkava Pravoslavna misao, god. ; VIII (1965), sv. I—2. 6 ) Denzinger, Enchiridion symbolorum, ed. 31, br. 2199. c ) Cisarž, nav. mj., str. 43—44. 7 ) Dr R. Silić Naša „nova" dogma u svjetlu nekatoličke kritike, Dobri hd pastir, god. II (1951), sv. 111-IV, str. 296.