Gledišta

bodu savjestd, adventistd ne mogu >prihvatiti papin autoritet, a katoliokoj crkvi predbacuju „strahote i bezumnostd koje su obilježavale njenu vlast za vrijeme vjekova neznanja i tame”. Adventisti ne mogu zaboraviti sve ono zio koje im je nanijela katolička propaganda i tvrde da je ona tolerantna onda kada je nemoona 13 ). Kiršćanska adventistička crkva je protiv približavanja protestanata katoldčkoj crkvi i u tome vide izdaju proestanata i njdhovo mjekatnje vlastite prošlosti. Oni misle da su promjene unutar katoličke crkve impresionirale neke protestantske vođe koji pogrešno vjemju da su na pravom putu i ne vdde opasnost da mogu biti opet podvrgnutd papinstvu d tako dzgubdti svoju slobodu 14 ). Ekumenski polcret, koji danas prihvaća katolička orkva. za adventiste je akcija za proširenje utjecaja katolicizma i povećanje njegove mooi nad ostalim kršćamma u srijetu, to je pripremanje za žestoku d odlučnu borbu da se opet pridobije previast u svijetu i zavede ono stanije u kojem su nekoć biia gažena prava d slobode savjesti i vjeroispovdjesti s katoJioke strane. Za adventiste je ekumenski pokret sasvim neprihvatljiv. To bd za njih bila izdaja vlastitih oiljeva i pobjeda sotone. va panorama stavova prema ekumenskom gibanju očito je dokaz znatnog broja teškoća koje stoje pred sjedinjanjem kršćana, ali u isto vrijeme ta panorama pokazuje kako se neki stavovi mijenjaju u korist ekumenizma. Te razlike u gledanjima ne mogu ostatd nezamoijećene ni od onih koji nisu religiozno orijentirani, jer se u tim različitdm stavovima ptkrijvaju i mogući uzroci pojava kojd bd mogli negativno djelovati u našem društvu, kao što je, recimo, međusobno optuživanje za grijehe prošlosti.

CILJEVI EKUMENSKOG POKRETA

ada se govori o ekumenizmu, ne može se zanijekati da on nosi elemente cdsto religijske, žedju za sjedinjenjem kršćana, za širenjem bratstva među Ijudiima, ali u svemu tome nameće se pitanje koji je dubljd razlog ekumenskom gibanju i šta to nagoni kršćamske vjeanske zajednice da zaboravljaju nesuglasice i itrvenja koja su se odvjjala u prošlosti. Bdlo bi i kratkovidno ekumansfci pokret prihvatiti samo kao oisto reJigijsku pojavu, iako bd također bilo nedopustivo odreći mu tu težnju, pa je zato mižno postavitd pitanje koji je uzrok tafcvog zamaha ekumenskog gibanja u novije vrijeme i šta je nagnalo katoličfcu crkvu da se uklopi u njegove tokove. a svjetskom planu došlo je do pobjede progresivne socijalističke misli i praikse, afirmisale su se one napredne snage u kojima sve religije vide neprijatelja. Taj stav dovodi religije u opoziciju prema snagama sooijalizma i potiče sve snage unutar reiigije da se organiziraju u borbi za

15 ) White E. G., Velika borba između Krista i Sotone, Zagreb, 1962. Poglavlje ~Namjere papstva" govori o odnosima kršćanske adventističke crkve prema katobčkoj crkvi, M ) ~Pismo bivšeg predsjednika Generalne konferencije brata Figura", Glasnik kršćanske adventističke crkve, god. XI (1966), br. 3, str. 14.

1229

EKUMENSKI POKRET I NJEGOVO ZNACENJE