Gledišta

đena iz prošlosti, ali je pnisutna >u našem svakodnevnom životu. Iz političkih razloga pojedini političari i crkveni funkoioneni poistovjećivali su hrvatstvo d kaitolicizam, isto kao što je vršena svjesna ddentifikacija snpstva i pravoslavlj a. Ovakav postupak ide ne samo na štetu ekumenizma već nimalo ne koristd i daijem produbljivanju bratstva i jedinstva naših naroda. Danas je kod nas takvo djelovanje pravno onemogućeno depoiiitizaoijom vjerskih zajednica, ali se u praksi, posebno u katohčkoj i pravos'lavnoj vjerskoj Stampi, može otkriti prisutnost takvih gledanja. lB ) Bilo bi nerealno kada bi katolici u Jugoslaviji razvijali ekuineuske odnose s pravoslavcima u Rumuniji ili protestantkna u Njemačkoj a zanemarili ekumenški rad s pravoslavcima u našoj zemlji, posebno sa srpskom pravoslavnom crkvom. Morarao upozoniti da se baš tu pofcazalo fcolifco je ekumenizam bremenit teškoćama d problemima. Dok se na strani katoličkdh funkcionera u našoj zemlji osjeća diuh prozelitizma, dotie srpska pravoslavna orkva razvija dobre ekumenske odnose s anglikancima d stardkatolicima i ne poklanja pažnju praktičnim odnosima s katolicima. Na našem terenu bilo je i pnije, davno prije, pofcušaja približavanja katolika i pravoslavaca, ald su svi ti pokušajd bili osuđeni na propast jer su biJi vezani uz nereligijske elemente, posebno uz nacionalističke i šovi'mstioke tendencije. U uvjetima našeg današnjeg društva svakd vjerski pokret mora biti lišen dimenailja politiokog djelovaoja jer se sukobljava s pozdtdvnim pravniim normama i stoga bi bilo logično da se iz ekumenskog pokreta eliminiraju svi faktori koji nisu religijshi a koji još d damais djeluju negatdvno na bratstvo i jedinstvo naših naroda. Ekumenski pokret ne može ne djelovati poiitički, ali to njegovo djelovanje-u sfeii politike bit će pozitivno ako se dz njega svjesno i planski dsključe svi nereligijski elementi. U ,tom slučaju, ekumenizam će svojim posljedicama djelovati politički pozitivno na bratstvo i jeđinstvo naših naroda. Kod nas se ekumensko gibanje osjeća u praksi još od početka rada Drugog vatikanskog koncila, a Dekret o ekumenizmu učestao je kontaikte između pravoslavaca i katolika. Može se slobođno reći da su ti kontaktd češoi i spontanijd među nižim svećenstvom jedne i druge vjere, koje je i prije održavalo dobre međusobne ođnose. Ekumenski odnosd imaju različite obliifce u praksa. To ®u međusobni posjeti klera, izmjena čestitki povodom crkvenih blagdana, sudjelovanje u zajedndćkim crkvenim obredima i si. Na katoličkoj strani insistira se na ekumenizmu, dok je rukovod-

■J) Nakon završetka Svepravoslavne konferencije u Beogradu, učesnici su bili na Oplencu i tada je goste pozdravio mitropolit zagrebački dr Damaskin, koji je govorio o ~Balkanu pravoslavnom". U Žiči je episkop žički Vasilije rekao: ~\igde na drugom mestu srpski narod nije bio tako ujedinjen kao kada se radilo na obnovi manastira Žiče i drugih naših svetinja" (Glasnik, ?luzb eni hst srpske pravoslavne crkve, god. XLVII (1966). br. 10 str. 294. K , '- jujnu 1967. organizirano je hodočašće katolika u Rira. Na celu hodocašca nalazio se kardinal dr šeper. To hodočašće proglašeno je ~nrvatskim nacionalnim hodočašćem", a kardinal dr Šeper pozdravio je papu u ime prisutnih i svih ~hrvatskih katoličkih vjernika, pa i svega hrvatskog naroda" (Glas koncila, 8. X 1967.) Ovo su primjeri koji su nasumce odabrani, a i oni pokazuju da se još uvijek identificira srpstvo i pravoslavlje te hrvatstvo i katolicizam.

1233

EKUMENSKI POKRET I NJEGOVO ZNACENJE