Gledišta

VEKOVIC i STEVAN ĐORĐEVIC); i dr. IVAN BABIC: Kriza na Bliskom istoku (diskusija). ~Ja ću isto, budući da se pokušavam baviti na jednom manje-više apstraktnom nivou političkom teorijom, pokušati izložiti jednu apstraktnu tezu, ali mislim ipak vrlo blisku ovom današnjem simpoziju. Naime, ja sam razumio većinu referenata da su kazali da su zabrinjavajuće situacije na Srednjem istoku i u jugoistočnoj Aziji rezultante nečega što se zove svjetska politika; ne rezultante nekih samo lokalnih faktora, nego prije svega rezultante činjenice jedne svjetske politike. Sada je moja teza vrlo kratko ova: politika i ne može biti ništa drugo nego svjetska u današnje vrijeme. To važi za velike i za male zemlje. Svaka zemlja danas svoju poiitiku mora kalkulirati planetamo. To je jedna činjenica kojoj svjedočimo, koja, naravno, - nije nova činjenica, koja je nastala s razvojem kapitalizma i sa građanskim revolucijama. Pita se onda što je osnovna kategorija te svjetske politike? To je temeljno pitanje političke teorije. I na to temeljno političko pitanje golema većina američkih politikologa, američkih političkih znanstvenika, koji čine najveću i najorganiziraniju armiju, materijalno najbolje opremljenu armiju političkih teoretičara današnjice, goto\-o unisono odgovara: moć. I interes. Dakle, odgovara u stilu poznate nam novovjekovne tradicije, koju je otvorio otac novovjekovne političke teorije Nicolo Machiavelli. Osnovno pitanje koje se daIje nameće politologiji je: kako tu moć, odnosno taj interes iskalkulirati? I američka politička znanost, koja je u službi američke praktičke politike, kao što je to manje-više politička znanost svake zemIje, na to pitanje odgovara kalkulacijom planetarnih interesa kako ih ona danas u svijetu vidi. Za ilustraciju; prisustvovao sam jednom

predavanju istaknutog američkog stručnjaka za međunarodne odnose koji je svojim studentima prve godine objašnjavao zašto je zakasnilo otvaranje drugoga fronta u drugom svjetskom ratu. Rezultat njegove analize bio je ovaj: ,zakasnilo je zbog toga što je Zapadu bilo stalo do toga da Rusija iskrvari kako bi mogao posljeratne uvjete mira da boIje s njom udesi za svoj vlastiti račun’. Kada se ovo govori studentima prve godine, u ime nauke, onda ja to nazivam cinizmom. I upravo je taj cinizam na neki način karakteristika te i takve političke nauke i političke teorije. On imade utoliko teže posljedice po svijet što se kao takav javlja u službi jeđne svjetske globalne politike interesa, koja imade evo, među ostalim, takve posljedice na svijet kakvima smo mi svjedoci na Srednjem istoku i jugoistočnoj Aziji. Prema tome, kada se danas ovdje pitamo, kao što su se svi kolege referenti pitali, koje su pretpostavke za rješenje problema, ja bih onda übrojio u jednu od malih, ali važnih pretpostavki da se izmijeni ova temeljna pretpostavka ovakve političke znanosti. Odnosno, da se izmijeni ovaj osnovni, po mogućnosti, koncept ili pogled na politiku. Vidite, na primjer, kad je govorio drug Božović, on je u svom referatu rekao: ,drugovi, to bi trebalo učiniti’. Ali postavlja se pitanje da li se to može. Kad je govorio doktor Radovanović, on je isto tako govorio: ,ovo je sjajno rješenje koje predlaže drug Đerđa, ali pitanje je koliko je ono ostvarivo rješenje’. Dakle, to je pitanje mogućnosti, što se u politici može. Oni koji su nadareni cinizmom temeljne kategorije politike kao kategorije moći, ti su skloni da budu politički realisti hladnoga kova, koji sugeriraju samo hladno proračunata realistička rješenja, koja su, navodno, u interesu te i te svjetske sile, koje su u interesu njezine moći. Ono što je još zanimljivo napomenuti s tim u vezi, s čime sam pri kraju ove svoje intervencije, to je da na-

1780