Gledišta

ročito velika opasnost nastupa onda kada se desi da se kategorija moći poistovjeti s lcategorijom sile. A te su kaitegorije često u blizini.

PRAXIS br. 4/1968.

EPREDRAG VRANICKI: Sociijalizam i nacionalno pitanje: MILAN KANGRGA: Povijest i itradicija; RUDI SUPEK: Između buržoaske i proleterske svijesti; VELJKO CVJETICALNi \ : Prilog razmatranju o naciji i nacionalnom pitanju; TJMBERTO CERONI: Naciomalno, intemacionalno, univerzalno; HOVARD PARISONS: Nekoliko teza o naciomalnom, intemacionalnom, umiverzalnom; ARNOLD KUN;ZLI: Opijum nacionalizam; DANKO GRLIČ: Domovina fiJozofa je domovina slobode; 'U povodu događaja u Polj;skoj: Odgovori članova Reidakcijskog savjeta Praxis (E. BLOCH, TH. BOTTOMORE, U. CERRONI, M. FARBER, E. FROMM,L. COLDMAN, B. IBRAHIMPAŠIC, M. MARKO'VIĆ, K, KOSIK, E. PACI, D. REISMAN); GAJO PETROVIĆ: Razvoj i bit Marxove :mish; IVAN KUVACIC: Marshall Mc Luhan; BRANKO EOSNJAK: Religija kao privatna štvar i problem dijalo;ga; i dr. APTIOLD KUNZLI: Opijum nacionalizam. „Nikome još nije uspjelo valjano definirati što je nacija ,sama’, a to također ni neće nikome uspjeti, jer se i najmudrija definicija idade empirijski opovrgnuti... Ali ako se pokazuje kao nemoguće, naći jednu općeva;žeću definiciju biti ili strukture nacije, tada valja pitarije s kojim prilaizimo metafizikumu nacija dmgačije formirati. Tako bi možda bilo dozvoljeno, umjesto o biti i strakturi, pitati o funkciji koju nacija i nacionalizam igraju kako u životu pojedina■ca tako i u životu jedne Mi••grupe (Wir-Gruppe) koja sebe • razumije kao naciju to znači jedne grupe sa nekom Mi-sviješću. Donekle adekvatno

razumijevanje fenomena nacija i naoionalizma javlja se, možda, kao moguće tada, kada sve ono što je rečeno uz temu biti i strukture uzmemo kako valja u obzir i onda dopunski još postavljamo pitanje o psihičkoj, društvenoj, političkoj, kulturnoj _ i ekonomskoj funkciji nacije i nacionalizma. Takvo postavljanje pitanja daje nam mogućnost da s jedne strane naciju više ne razumijemo samo kao nešto statičko, nego kao dinćimički i uzgred dijalektički proces.kao nešto što se nalazi u stalnoj mijeni, i s druge strane svaku pojedinu naciju pojmimo iz njene posebnosti a da ne vršimo na njoj nasilje i tako krivo razumijemo uz jednu teoriju nacionalizma koja zahtijeva općevaljanost.” Nakon kratkog istorijskog pregleda kojim ilustruje funkciju nacionalizma francuske revolucije i nacionalizma u Nemačkoj, Arnold Kunzli daje sledeći zaključak: „ ._.. nacionalističko etiketiranje u duhu apstrakcije djeluje _ u negativnom smislu opuštajući i zavodi pojedince na to da svu odgovornost, koju on može konačno samo konkretno, ne apstraktno, zamijetiti, prebaci na daljnju apstrakciju .Nacija’ tako kako je to Hans Kelsen jednom opisao: ,Kao što primitivac u izvesnim razdobljima, kada metne masku mrtve životinje, to jest njegova plemenska kumira, smije preći svaku granicu, što je inače strogom normom zabranjeno, tako smije kulturni čovjek iza maske svoga Boga, svoje Nacije ili svoje Države iživjeti sve one instinkte, koje on kao jednostavni član gmpe ... mora ustrašeno potiskivati... dok se pojedinca kao takvog ni na koji način ne smatra legitimiranim da druge pri; nuđuje, njima gospodari ili čak übija, ipak je njegovo najviše pravo, sve to činiiti u ime Boga, Nacije ili Države ...’ To znači: treba da Zlo u sebi samo etiketiram s imenom svoje nacije, tada ono postaje pozitivnom vrijednošću. Obrnuto, ne dam se više voditi od prosuđivanja o dobrom i zlom koje se ori-

1781