Gledišta

industriji. Znatnije povećanje ličnih dohodaka zapažase u delatnostima koje su imale viši nivo ličnih dohodaka i u predreformskom periodu, Preraspodela dohotka u korist ličnih dohodaka javlja se skoro u svim granama delatnosti, pa i kod onih gde su lični dohoci već bili na relativno visokom nivou, gde tu preraspodelu i nije trebalo očekivati.’ UMETNOST br. 14/1968.

ŽIVOJIN TURINSKI: Ogled o enformelu. Pitanje enformela, kako nas informiše Turinski u ovom napisu, ni danas nije preciznijeobjašnjeno,uprkos različitim tumačenjima i teorijama. Jedno je izvesno, atoje „ ... da je vehki broj umetnika koji stvaraju na području enformela direktno ih indirektno pod uticajem zen filozofije”. „Kada bi se izvršila upoređivanja piše Turinski videlo bi se da su nekad Klod Mone, kao i danas Mark Tobi, od Japana učih iste pouke. Mone je shvatio da između emocije koja je uzrok slike i trena fiksacije dela mora biti uklonjena svaka postojeća prepreka. Mark Tobi je dokučio da u stanju kontemplacije koje je otkrio posredstvom zen budističke filozofije otvara sebi mogućnost da aktivira slikarski gest retke senzibilnosti. Bilo bi pogrešno smatrati da je zen budizam za moderne slikare bio puka potreba za egzotikom ili samo intelektualna vežba. Sudeći po posledicama, interes je bio odistinski dubok, opravdan i zaista vrlo seriozno negovan. Mark Tobi je već 1922. godine, kao sasvim formiran slikar dobio prve pouke iz kaligrafije od kineskog slikara Teng Kvaja. Sem toga, poznato je da je slikar u nekoliko navrata putovao u Aziju da bi 1934. proveo više meseci u Kini prilježno studirajući tradicijsko znakovno pismo. Sta-

više, nelco vreme će provesti i u jednom budističkom manastim da bi produbio svoje obaveštenje o ovoj staroj filozofiji. Očigledno jo da neke varijante apstraktne umetnosti i zen budistički pristup slikarstvu pokazuje niz identičnih osobina. Zen budistička formulacija u inspirisanoj interpretaciji Suzukije koja kaže da četkica sama stvara delo nezavisno od umetnika koji joj dopušta da se kreće po platnu bez njegovog svesnog napora istovrsna je definiciji kojom se može dešifrovati metoda apstraktnog ekspresionizma. Oba stava računaju sa eliminacijom planiranog gesta kao prvim uslovom koji će omogućiti razvijanje akcije skrivenih sadržaja nesvesnih siia. Slikarstvo apstraktnog ekspresionizma i zen istovrsni su i onda kada neminovno moraju da iznevere princip apsolutno nesvesne akcije. Zen će pre čina koji treba da ostvari sliku svesno postaviti pred slikara trošan materijai koji bi se raspao ako bi tušem natopljena četkica presporo ih pregmbo ispisivala svoju priču. Sem toga, zen budistički slikar će meditirati uoči stvaralačkog čina o određenom životnom sadržaju koji će u okvirima njegovog dela skriveno egzistirati jedva slutljiv za neupućene. Savremeni slikar _će korigovati sliku, kontrolisati ,slučajnost’ shodno svom zapadnom bitno racionahstičkom vaspitanju i pogledu na svet, još u toku same stvaralačke akcije ih neposredno posle nje, eliminišući sa islikane površine sve ono što ,oseća' kao izneveravanje svoje osnovne ideje, sve ono što ne imenuje biće koje posredstvom njega traži svoj izraz, kako bi to objasnio Suzuki. Hitri potez četkice koja u magnovenju organizuje određeni plastički događaj je zapravo način ispoljavanja integralnog čovekovog bića neminovno jačeg od ograničenih moći intelekta koji je jungovski tek deo čovekovih ukupnih psihičkih sadržaja. I u davnašnjem zen budističkom stavu kao i danas pretpostavIja se da je tek prevođenjem nesvesnih sadržaja u polje

1784