Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, 15. 09. 1928., str. 176

sudiie. No kad istražimo, koii su to bili nepriiatelii, što su ih 11e1letavali, naći ćemo samo iedamput kanaanski narod (u doba Debore} a inače same nekanaamske narode, Moabliane, Amoniane i naročito Filisteice, za koie ie dokazano, da su dugo sačuvali narodiil samostalnost. U samom Kanaanu domaći urođeni živali — izuzevši jedan slučai — niie se više podigao do snage da zagospoduie Izraclcima. Kakovo ie dakle stanice bilo u ovo 2—300 codina? Ti i tamo. pojavlia se ŠSofet te upravlia iednim ili sa više plemena, ali nikada ciielim narodom, oslobađa ga od ugnietavača većinom nekanaanaca. A posliie niegove smrti opet nema vlasti, nema poglavice, uema Vode i za niegovo pleme. Pa onda zar se ti sudije moz doista smatrati poglavicama, na pr. Abimeleh. Simson ili drugiž Budući da se ovakova anarhiia ipak ne može pretpostaviti, nioranmo predmniijevati, da se priiašnii red nastavio i pod Izraelcima. Svaki ic grad svojom okolinom sačiniavao nezavisnu oblast, koioji ie na čelu bio krali ili sudiia. To stanie vidimo iz pripovijesti o Abimelehu. koji se dao u Sihemu izabrati za kralia. Kako ie Sihem imao svom »meleha« tako su ga imali i druzi gradovi. A ti su kralievi ili sidiie bili Izraelci. Kad su kasniie Filisteici počeli osvajati te izraclske gradove, nastala ie nužda, da se svi ti gradovi slože nu iedmi oblast na zajedničku obranu. To ie počeo Samuel, a konačub proveo Saul, Tako nastaie država ili kralievstvo izraelsko.

Po ovom razlaganiu su Izraclci odmah ma početku ioš pod Jozuom osvojili veći dio kanaanskih gradova te nima zagospodovali. Tai se osvajalački proces u slabiioi mjeri nastavliao za vriieme sudija, kad su na Dr. Danovci prošli na siever i osvojili L aiiš, sve do Davida, koji ie osvojio tvrdavu ierusalemsku od JeVusita. Dašto da ie v tim borbama ijedan dio kanaanskoz pučanstva stradavao, no veći dio oštao ie na Životu i u posiedm SvVojih nekretnima, nile postao robliem; kako sm na pr. Spartanci učinili sa Mesenima (heloti)·. Tai se asimilirao Izracicima, to više ier su svi preduvieti za to bili dani, plemenska srodnost, lezik, religila i narodni običaji. Na poliu ie religije pače dugo prevladao utiecai Kanaanaca, obožavanie Baala i Astarte i drugili božanstva, ali konačno: ie prorocima uspielo da njihov monoteizam sasvim Dpotisne poganstvo.

Ovai se asimilacioni proces svuda odigravao gdie je osvajalački narod provalio u zemliu te se u nioi nastanio. Pređašnje se žitelistvo sa novodošlim staplialo. Tako su se Avari i Ilirci stopil sa slavenskim plemenima i 'MHrvatskoi, tako neka slavenska plemena sa Niiemcima. Nigdie nije stariie pleme izumrlo, ili od osvaTača utučeno bilo, nezo se s mlima stopilo, asimiliralo se.

U knizi Jozuinoi se doduše ova asimilaciia niieče. a Osvaia_ nie Kanaana prikazuie pozivom na zapovjied Božiu Moisiji (Joz. 11, 15) onako kako. ie u tori na više miesta naloženo, da ie naime Dprijašnie pučanstvo kanaansko bilo utučeno. Pri ovom strorom Zza-

176