Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ničke banke, i pokušaji da se židovsko radništvo Sarajeva, okupljeno Poale-Cionu, predobije za intenzivni rad u našem pokretu, i propaganda za vrijeme kongresnih izbora, samo su vanjski odraz novome shvaćanju radnog cionizma koji smo ubacili u našu sredinu, pa i protiv volje naših pryoboraca koji su već do kraja prošli stazu svog cionizma. Najednoć stadoše da nam se javljaju prijatelji i simpatizeri. I kad je za vrijeme omladinskog sleta u Osijeku, 1995 godine, tako reći improviziran drugi sastanak jugoslovenske grupe Hapoel hacaira, mogao je već da se bira kolegij za VOĆStVO pokreta. Omladina je bila uz nas, barem po programu što ga je usvojila, rako neodlučna u stvari aktivnog rada u pokretu za hebrejsku radnu Palestinu. Taj nabačeni »historijski« pregled ništa ne uljepšava i neće ništa da ispričava. I nema isprike za zastoj — na Po puta — Što je nastao kad je koncem 1995 godine Hapoel hacair ušao u Radni odbor Saveza cionista, Žrtvijući time, u prvome redu, interese hebrejske radne Palestine. Ne znam što bi se bilo desilo, da članovi Hitahduta nisu stupili u voćstvo zemaljske organizacije, ali nema nikakve sumnje, na novim dužnostima morali su da podijele ideale. A koncentracija volje, sposobnosti i snage jest preduvjet za uspjeh svakog pokreta. I stoga smo na po puta zastali u stvari hebrejske radne Palestine.

Od tada kao da su se prilike razvijale same po sebi. Ideja saradnje sa židovskim radnikom u Palestini nije propala ni kod nas. Omladina je nastavila da koraca započetim smjerom. Unatoč svim teškoćama, ona stišće ruku svom bratu iz Erec Jisraela u kolu prijatelja radne Palestine.

Zagreb. u ohtobru 1930

BERL KACNELSON: PALESTINSKI RADNIK I GIONISTICKI POKRET

Prema referatu na Svjetshom hongresu za radnu Palestinu u Berlinu 97 IN—1 X 1950

Židovski je radnik u Palestini na svome putu bio gonjen trostrukin: vevoltom: protiv galuta koji nije davao mogućnosti gospodarske ı duhovne egzistencije: protiv cionizma koji je stvorio veliki pokret masa, a nije ukazao put ostvarenja ı nije znao da obaveže pojedinca na čin; najzad protiv galutskih židovskih radničkih stranaka koje su bile toliko zaposlene diskusijama i teorijama, da nisu nalazile puta do djelotvornoga oslobođenja.

Najteže je za nas bilo pitanje: je li židovski narod sposoban da stvara, da gradi. Naše je djelo najbolji odgovor: U ovih je dvadeset ı pet godina iz batlanskih tipova Mendele Mojher Sfurima ı Šolem Alehema nastao nov židovski čovjek, seljak u Daganji, kamenolomac u Jerusalemu, zidar u Tel

1.3