Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

i agitatorskim nego o ekonomskim motivima. Prelaženje židovskih masa u poljoprivredu može bez sumnje da bude uspješno. Ali jasno je da taj proces — ako hoće zaista da obuhvati široke mase — može samo da uspije uz pomoć novčanih sredstava iz Amerike. Novčana pomoć, koju već sada daje Amerika, nije dovoljna da trajno osigurava prelaženje od više hiljada židovskih familija u poljoprivredu. I prostor je, koji stoji na raspolaganje, ograničen. A što je najglavnije: s nacionalnog je stajališta produktiyacija vrijednasamo utom slučaju ako ne osigurava tek građansku emancipaciju, već ı normalno nacionalno bivstvovanje. Poljoprivredna seljačka naseobina usred tuđeg nacionalnog miljea i na malim zemljišnim prostorima bez veze između židovske poljoprivrede i bližeg židovskog grada, nestašica mnogostranc socijalne strukture i strukture zvanja, jednom riječju pomanjkanje uzajamnog djelovanja između grada i sela najsigurniji je put kulturnoj asimilaciji ı socijalnoj regresiji. Lo se isto odnosi i na treći pokušaj produktivacije: na prelaz industriji i obrtu. Ova produktivacija identična je s rusifikacijom. Doduše, prate je antisemitski izljevi sa strane ruskog radnika, ali će židovski radnik ubuduće u Rusiji biti sigurniji u svom zvanju nego u Americi, jer je Rusija zemlja koja se nalazi u socijalističkoj izgradnji. Kada se stanje privrede u Rusiji podigne, a besposlenost prestane da tišti ruskog radnika, otpašće ı ekonomski povod antisemitizma. Ali produktivacija koju ne prati nastojanje za nacionalnom renesansom na koncentriranom teritoriju, identićna Je s pospješenom asimilacijom. Socijalna će i građanska emancipacija — ukoliko bude u stanju da nadvlada antisemitizam — proces asimilacije samo ubrzati. Umjesto pogromima i okrutnim progonima, židovstvo će ovdje umrijeti lagodnom smrću. Ta vidimo kako u Rusiji uz produktivaciono djelovanje potiskuju svaki znak hebrejske kulture, služe se još jidišističkom kulturom, a ni ova apsolutno ne može da odoli velikom pritisku rusifikacije. Sasvim neznatno Žžidovsko novinstvo. maleni broj židovskih škola dokazuje to dovoljno. Borohov je već rekao da socijalna ı građanska emanc1!1pacija, ako je ne slijedi Jasna cionistička, pripravlja i0)\Btit pi DoU(0) |) |6) 12 PA (6y | ML. |6) (572 0)(0) HL ia (0) |} |SU i a40 IL DD i Cel |} 6.

1 Nacionalnopersonalna autonomija

O tom su pitanju mnogo raspravljale predratne židovske partije u Austriji ı u Rusiji. Sve su se radničke partije izrazile pozitivno za ovu ideju, iako je svaka htjela da taj pojam različito tumači. Teritorijalisti vidješe u njoj vrhunac svih svojih želja: iako su govorili Još o teritoriju, bijaše to na način kako.se govori o nekom privjesku, o sasvim teoretskoj stvari. I »Bund« je priznavao nacionalnu autonomiju — ne zbog sebe samo, već zato da se domogne, u svom okviru, što većeg utjecaja na mase. Autonomiju su osobito čvrsto ispovijedali cionisti sviju struja, a razlikovahu se međusobno time što su je tumačili više u religioznom ili svjetovnom smislu. Svršetkom rata, za

177