Jugoslovenski Rotar

Kada dođe kadikad do nesuglasica između dviju zemalja, Rotary klubovi su oni, koji potiču javno mišljenje na harmoniju i sporazum tih dviju zemalja. Kao interesantan primjer neka nam u tome služi rat u Chaeo. Bolivija i Paraguay našli su se pred neočekivanim problemima, među koje spada u prvom redu briga glede zarobljenika. Da bolje razumijemo djelatnost Rotary klubova u tim zemljama u tom pogledu, nužno je nešto reći o karakteristikama, ovih dviju zemalja.

Popriječna visina Bolivije je 3.800 metara nad morem, klima je naravski hladna, vegetacija slaba, a šuma nema. Naprotiv Paraguay je zemlja mnogo niža i toplija, pokrita šumama i puna različitih insekata. Hrana, odijelo i običaji života ovih dviju zemalja sasma su različiti.

Stoga pod ovakvim kondicijama problem ratnih zarobljenika, koji su brojili na tisuće, tražio je absolutno, da im pomognu njihove obitelji. Jedna i druga vlada uvidile su već na početku neprijateljstva, da je nemoguće doskočiti ovoj inače nepoznatoj u drugim ratovima. potrebi.

Rotary klubovi u La Paz i Asuncion preuzeli su stoga na sebe ovu dužnost u augustu 1932. Dva Rotara, koji su se upoznali mjesec dana prije na konvenciji u Seattle (1982) nagovorili su vlade Bolivije i Paraguaya, da dozvoli ovim dvim klubovima šiljati novac ratnim zarobljenicima. Ova usluga bi prihvaćena po spomenutim vladama i ova dva kluba poslala su zarobljenicima već prvi mjesec svotu od 250.000 dolara, a drugi mjesece narasla je ona na 4,500.000 dolara. Naskoro uredilo se je to pitanje na jednoj permanentnoj bazi i redovito se je izmjenjivalo oko 2.000 novčanih pošiljaka mjesečno između ta dva kluba i razdijelilo odijela za 15.000 ratnih zarobljenika. Ovu neobičnu zadaću vršili su Rotari Bolivije i Paraguaya kroz tri godine.

S velikim poteškoćama imali su se Rotari boriti u svom humanitarnom radu i kad su se te poteškoće činile nesavladive, prihvatili su oni poziv neutralnih Rotara na sastanak u Buenos Aires i tamo iza više dana diskusije prijateljski riješili sve poteškoće.

Držim, da za sada nema zemlje na svijetu, gdje se više štuje Rotary, nego li u Boliviji i Paraguayu. Imao sam čast posjetiti obje zemlje i opazio sam, da svi počam od predsjednika do najčednijeg građana govore s velikim poštovanjem o Rotarstvu. U La Paz jedna žena, ugledav rotarski znak na mom kaputu, zovne me: »Gospodin Rotary« i kaže mi, kako ona visoko štuje taj znak, jer joj je on omogućio vezu sa njenim sinom, koji je bio ratni zarobljenik u Chaco. U Asuncion šef policije, koji podjeluje dozvolu za boravak u mjestu, opazivši moj znak, reče mi, da meni ne treba nikakvog »salvum conductum«, buduć sam Rotar. Usprkos mog inzistiranja, da mi dade dozvolu, on mi je nije htio dati. Kasnije prelazeć granicu bez ikakve putnice, činovnici, koje sam susreo, rekoše mi, da mi je moj znak dovoljan za prelaz.

Javno služenje, kao što i drugi ciljevi Rotarstva, ima to svojstvo da se prilagođuje svakom mjestu i svakoj okolnosti. Samo je u tom iznimka jedno mjesto, a to je Japan sa svojom starom kulturom, gdje javno služenje nema polja za rad, jer je socialno služenje u toj zemlji već kroz vijekove potpuno organizirano. Tamošnji Rotari prema tome nisu u stanju, da shvate značenje javnog služenja, s toga je sasma

14