Jugoslovenski Rotar

razumljivo, da je njihov rad više upravljen na druge grane služenja, osobito na služenje u zvanju. I to pokazuje elastičnost prilagođivanja Rotarstva, dapače i tamo, gdje su izvanredne mjesne prilike.

Vraćajuć se ponovno kontinentu Juž. Amerike, možemo reći, da je ondje javno služenje najkarakterističnija crta Rotarstva.

Počam od onog časa kad je klub osnovan, pak kroz prve godine njegova opstanka njegovo javno služenje nalazi na razumijevanje ne samo kod Rotara, već i kod onih koji nisu Rotari.

Govoreć o jednom djelovanju Rotarstva, dolazi se u napast, da ga čovjek smatra najvažnijim. Pa ipak nije tako. Po mom mišljenju javno služenje nije najvažnije. Jamačno sasvim je ispravno mišljenje onih Rotara, koji smatraju javno služenje nuz-produktom Rotarstva, jer drže, da je služenje u zvanju glavna njegova baza. Bez dvojbe javno služenje je najbolja propaganda Rotarstva i može se smatrati najboljim primjerom jednog idealnog kluba, kojeg je rad uravnotežen

Kod tog pitanja dozvolite mi učiniti nekoje opaske. Nekoji Rotari kušaju da mjere po tome usluge koje je klub napravio svojoj općini ili svojoj zemlji. To je jedna vrst napasti velike mašine Rotarstva, koja daje utisak, da može riješiti sve probleme. U drugu ruku pravi duh Rotarstva sastoji se u tome, što on priznaje, da najveći uspjeh leži u akciji pojedinca Rotara, što je daleko bolje, nego da taj posao izvrši sam klub, jer to donosi oduševljenje što većeg broja članova.

Drugim riječima, da se postigne onaj stupanj zadovoljstva u Rotarstvu, za kojim mi svi težimo, ne smijemo očekivati, da klub kao takav vrši neku akciju, već njegov svaki pojedini član. Ovo mi nećemo naći u novinskim izvještajima, već u ogledalu, u kojem vidimo refleks svake naše akcije.

K

SLICICA SA MOG PUTA U MEXICO

Oko 10 sati u veče naš posebni voz, koji nas je vozio iz Chicaga izravno u Mexico, zaustavio se u St. Antonio (Texas). Na stanici ljubazan doček Rotara iz St. Antonia sa glazbom.

Sve izlazi iz voza. Sastaju se stari prijatelji, koji se pridružuju našem vozu za konvenciju.

Svakome upada u oči jedna vitka simpatična dama, pravi južnjački tip. Njene crne vatrene oči, kao i tamna put odaju nesumnjivo čistu španjolsku krv, a ako bi postojala kakva sumnja u njeno španjolsko porijetlo, njen kastiljanski jezik bi ju odmah raspršio.

Na prvoj postaji u Mexicu gdje ostajemo, u Monterrey dočekuju nas opet tamošnji Rotari sa glazbom. Glazba zasvira narodni meksikanski ples. Naša Španjolka iz St. Antonia pleše ga sa širokim meksikanskim sombrerom na glavi. :

Igra i slika je prekrasna.

ILS