Jugoslovenski Rotar

države, pa zato i možemo ustvrditi, da smo izrazito seljačka država. Kako je pak seljaštvo zdravi i jaki, te otporni elemenat, to je sigurno, da su i seljačke države najzdravije socijalne tvorevine.

Pravu vrijednost seljaštva spoznalo se tekar u svjetskom ratu. U ratu je prodrla spoznaja, da je samo ona država najsigurnija svoga opstanka, koja imade zdravo i jako seljaštvo. Zato se poslije rata javlja po svim državama shvaćanje, da se treba seljaštvu posvetiti najveća pažnja, a tamo, gdje je seljaštvo u manjem broju, treba sve poduzeti, da seljaštvo dođe do jačega razvoja. Poslije rata posvećuju najveću pažnju seljaštvu Italija i Njemačka, koje nastoje putem zakonodavstva, a i državnih subvencija osigurati seljaStvu egzistencu i razvoj, i tako postići što bolji razvoj poljoprivredne produkcije. Njihov primjer slijede i druge države u Evropi, pa zato nije ni nerazumljivo razlaganje jednoga engleskog državnika, koji misli, da bi i Velika Britanija u svojoj zemlji trebala obnoviti seljački stalež. U ratu se naime spoznalo, da je seljak najpouzdaniji narodno-obrambeni elemenat, a osim toga i najvažniji faktor u prehrani zemlje. Zato je i razumljivo, da su se u mnogim evropskim državama osnovale posebne seljačke stranke, koje često zauzimaju važni položaj u političkom razvoju pojedine zemlje.

S obzirom na to, što smo mi pravi seljački narod, nije ni čudo, da se kod nas i najprije pojavljuje seljački pokret. Prije 40 godina javlja se kod nas dr. Ante Radić i postavio je tvrdnju, da i seljački narod ima svoju kulturu i da je ona zapravo temelj svega narodnoga života. Seljaštvo treba da bude ponosno na svoj život i običaje, na svoju nošnju i mišljenje, na svoje pjesme i zabave, tvrdi dr. Radić u svojoj knjizi: »Osnova. za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, koja je izašla 1897. godine u Jugoslavenskoj akademiji. Na njegovu pobudu započne godine 1898. izdavati naša najveća znanstvena institucija: Jugoslavenska akademija »Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena«, koji još i danas izlazi, a u kom se prva javila seljakinja Kata Janéerova iz Trebarjeva i opisala obi¢aje svoga sela.

Dr. Ante Radié nastavio je svojim radom i izvan Jugoslavenske akademije, a njemu se pridružio i njegov brat Stjepan, koji je onda zajedno s Antunom započeo hrvatske seljake i politički i gospodarski organizirati. Ovaj je pokret našao odziva i kod braće Slovenaca, gdje je poznati zadružni ideolog i socijalni radnik dr. Janez Krek započeo blagotvorno djelovati, organiziravši slovensko seljaštvo gospodarski i prosvjetno, nastojeći tako socijalno i politički dignuti slovenskoga seljaka. Nekako u isto vrijeme javlja se i kod Srba oduševljeni zadružni radnik Avramović, koji je započeo srpski seljački narod okupljati u zadružnu organizaciju.

Poslije rata naše je seljaštvo potpuno shvatilo nauku pokojnoga Ante Radića, koji je naučao, da seljaštvu ne će biti nikad bolje, ako ne bude ono samo kao subjekt sudjelovalo u svakom javnom radu za dobro seliačkog naroda baš tako, kako to čini u svom privatnom gospodarstvu. Ova je spoznaja zahvatila cijelo naše seljaštvo, samo je nesreća, što do te spoznaje nijesu još došli naši vodeći faktori.

Nekako istodobno, kad se u Hrvatskoj pojavio seljački pokret, pojavljuje se i u Šviearskoj seljački ideolog: imenom dr. Ernst Laur, koji počne širiti jednaku nauku poput Radića i osnovao je seljački Savez.

8