Jugoslovenski Rotar

а dug još veći, te konačno seljak bez svake mogućnosti, da dug plati. Mi doduše još ni danas neznamo, koliko zapravo iznose dugovi našega seljaštva, ali je očito, da su ti dugovi veliki. Kod nas se nije dosad još smatralo važnim ustanoviti pravi iznos tih dugova, pa zato čitamo i danas, t. j. iza 3 godine, što postoji zaštita za seljačke dugove da jedni tvrde, kako ti dugovi iznose 7 milijarda dinara, a drugi — i to naročito seljački vjerovnici, — da ne dosežu ni pune 2 milijarde. Očito је, da ne će stajati ni prva ni druga svota, i da će se ti dugovi kretati u iznosu oko 4 milijarde. Privilegirana agrarna banka povela je anketu o seljačkim dugovima u godini 1932. i ona je na temelju skupljenih podataka ustanovila, da ti dugovi iznose nešto preko 5 milijarda. Nije isključeno, da su ti dugovi s kamatima dosegli već i ovu svotu, jer naš je seljak bio izvrgnut zelenaškim kamatima, pa je često plaćao na svoj dug i preko 30% kamata. Iako smo mi izrazito seljačka država, usprkos tome nije kod nas uređeno pitanje seljačkog kredita, makar je to prvi preduvjet za uspješni razvoj seljačke privrede. Budući da mi nemamo zavoda, koji bi se bavili isključivo seljačkim kreditom, dolazili su naši seljaci u položaj, da su novac uzajmivali svagdje, gdje su ga samo dobili. Na taj način dospjeli su seljaci često u ruke najbezdušnijih lihvara. Selja¢ki kredit treba da bude — po naravi svojoj Jeftin i dugoročan; no kod prilika kakve vladaju kod nas u predmetu seljačkih kredita nije taj nikada bio jeftin, dok je samo radi teških prilika dužnika postao dugoročan.

I u drugim je zemljama nastupom krize došao seljak u težak položaj, pa makar je tamo uživao kredit uz povoljnije uvjete. I tamo je prestao seljak plaćati, jer su mu njegovi prihodi jedva dostajali za život, a nije imao od kuda da namakne sredstva za kamate na dug, a kamoli da još otplaćuje glavnicu. Zato sve su države odmah uvidjele, da se to pitanje ne da dugo odlagati i odavna su donijele radikalna riješenja. Mora se priznati, da ni strane države nijesu našle odmah definitivno riješenje toga pitanja, već su postepeno ovo pitanje riješavale, no fakat je, da su ga riješile sve države, pa i naše balkanske susjede, samo mi još uvijek tražimo riješenje.

Problem selja¢kog razduzivanja vrSio se opéenito u tri pravea. Najprije se u svim zemljama pružila svim zemljoradnicima linearna zaštita, odlaganjem ovrha i dražbi, a onda se linearna brzo pretvara u individualnu. U drugom se stadiju nastoji ustanoviti stanje zaduženosti zemljoradnika, pa se dozvoljava smanjenje njihovog duga. Ovo smanjenje glavnice provodi se ili dobrovoljno t. j. dogovorno s vjerovnicima ili pak skracenim sudbenim postupkom. Konačno u zadnjem stadiju nastoji se provesti konverzija seljačkih dugova. Ova se konverzija ne provodi toliko u interesu dužnika, koliko u interesu vjerovnika, da se na taj način prepreči, kako ne bi vjerovnici došli u poteškoće. država preuzima plaćanje stanovite razlike u kamatima. Isto tako država preuzima u stanovitim slučajevima dužnost nadoknaditi vjerovnicima djelomično ili u cijelosti gubitak, koji su pretrpjeli smanjivanjem dugovne glavnice. -

Kod nas su kroz ove tri godine, što je ovo pitanje na dnevnom redu, održane različite konferencije svih interesiranih privrednih i sta-

12