Jugoslovenski Rotar

leških korporacija, a osim toga uveliko se o tom pitanju raspravljalo i u našoj javnosti. No usprkos tome još ni danas nemamo definitivno riješenje.

Medutim time, bude li se donijelo samo riješenje za stare dugove, ne će biti definitivno riješeno pitanje seljačkih kredita. Prijeka je potreba, da riješimo već jednoć to pitanje, i to prvo zato, da konačno znadu vjerovnici, što će biti s njihovim starim potraživanjem kod seljaka, a drugo i radi toga, da naš seljak nanovo postane kreditno osposobljen. Jednako tako je potrebno, da se kod nas uredi pitanje seljačkog kredita. Mi imademo doduše dosta kreditnih institucija, no sve one imadu druge funkcije, nego li da djeluju na polju seljačke vjeresije. Na tom polju može uspješno djelovati u prvom redu seljačko zadrugarstvo, koje je također, uslijed nastalih prilika, došlo u krizu, pa je zato i ovo jedno goruće pitanje, koje traži hitno riješenje. Zadrugarstvo trebalo bi sanirati iz državnih sredstava, kako su to učinile druge države, i onda bi ga osposobili za njegovo daljnje djelovanje u seljačkoj privredi. Seljačko će kreditno zadrugarstvo moći tada preuzeti kratkoročno kreditiranje seljačke privrede, a povrh toga zadrugarstvo će vršiti važnu funkciju oko izmjene proizvoda kao i u podizanju seljačke privrede.

Seljačko zadrugarstvo može, kako rekosmo, vršiti samo kratkoročno kreditiranje. Zato može ono opskrbljivati seljaštvo samo kreditom, koji bi služio za obrtni kapital. Nije pak zadaća seljačkog zadrugarstva, da podijeljuje i dugoročne kredite, i to t. zv. posjedovne i melioracione kredite. Zato bi se trebala osnovati posebna kreditna institucija ili više njih, koje bi bile izdašno dotirane iz državnih sredstava, da bi mogle podijeljivati kredite seljacima uz najviše 4—5% kamata, te na duge rokove od 20—30 godina.

No sve to ne će poboljšati položaj našega seljaštva, ako se istodobno ne nađe i riješenje, kako bi se cijene seljačkim proizvodima podigle na visinu, da bude seljačka proizvodnja opet rentabilna. Bez toga seljak ne može postati kreditno sposoban, isto tako ne može ni stalno nadoplaćivati na svoj rad i trud. Treba posegnuti za takvim mjerama, koje će osigurati seljačkoj privredi prosperitet, osiguravši joj plasiranje njezinih proizvoda uz cijene, koje će biti u pravednom omjeru s cijenama onih potrepština, koje seljak mora nabavljati za svoje potrebe.

IV.

Sva ova pitanja zajedno čine jednu cjelinu. No time još nijesu ni izdaleka iscrpljena sva pitanja o kojima bi se trebalo raspravljati i tražiti njihovo riješenje. Za rentabilnost seljačke privrede bilo bi važno stvoriti u prvom redu organizaciju, koja bi vršila unovčenje seljačkih proizvoda na domaćim i stranim tržištima. Isto tako trebalo bi putem zadružne organizacije pomoći izvršiti što veću racijonalizaciju seljačke produkcije i time seljaku olakšati njegov rad. Ovo bi se pak uspješno moglo provesti, ako bi se omogućilo osnivanje gospodarskih stručnih škola po našim selima.

Sva naša nastojanja trebala bi se usredotočiti oko toga, da seljacka gospodarstva opet postanu rentabilna, jer ne samo da ćemo time koristiti cjelokupnoj našoj privredi, jer kad seljak imade novaca, tada

13