Jugoslovenski Rotar

Smatrajući jedino rad praktičnim dijelom svoga životnog plana i nacionalnog programa, članovi studenske radne zajednice ujedno vrše ono što je u njihovom pothvatu najviše hvale vrijedno, a to je, akciju za napredak zaboravljenog sela, i time dovode u skladnu vezu selo i grad.

Kako sa studentskim radnim četama na teren uvijek odilazi i izvjestan broj ljekara i medicinara, to takva misija seoskom svijetu pruža besplatnu pomoć i lijekove, pa tako i na tom polju studenske radne čete vrše ne samo jedno socijalno, nego i jedno humano djelo.

Organizacija studenskih radnih četa na terenu donekle sliči skautskom radu.

Odijelo studenata su: kratke pantalone, kaput od bijelog seljačkog platna, šajkača i vojničke cokule. Sam život u slobodnom vremenu je logorski, a studenti redom ispomažu kuhara i pri spremanju hrane.

U četi vlada primjerna disciplina, druželjublje i kolegijalnost. Sramota je biti lijen i neposlušan, a najveća ambicija svakog člana radne čete je da primjerno radi i uzorno se vlada.

Čitajući o uspjesima prve studenske radne čete 1934 godine potpisani je stupio u vezu s profesorom g. Dr. Lazom Popovićem, te ljubaznom privolom gospodina profesora, i susretljivošću Jugoslavenskog studentskog kluba »Rad« bilo je moguće da o velikim školskim ferijama 1935 uputi 27 učenika povjerene mu škole na ferijalnu praksu u studentsku radnu četu koja je radila u Podravini. Učenici primljeni su, kako od vodstva tako i od svih članova studentske radne čete, srdačno i bratski, tako da je izvjestan broj učenika — i ako obavezan samo na jedan mjesec ferijalne prakse — dobrovoljno ostao i dulje na radu i otišao s ekspedicijom i u Hercegovinu.

Po povratku u školu, učenici tehničari, puni su hvale za radne čete i s oduševljenjem pričaju o svom učestvovanju u radu tih četa, i O SVOjim raznim doživljajima u bratskom kolu studenata.

Smatrao sam za dužnost da ovo nekoliko redaka objavim u našem rotarskom glasilu, ukazujući time na pohvalan rad studentskih radnih četa kao jednog svijetlog primjera kako treba služiti zajednici.

Sarajevo, septembra 1935. Ing. Oskar Grof,

direktor Srednje tehničke škole.

Dr. Tonko Soljan, R. C. Split. OCEANOGRAFSKI INSTITUT U SLUZBI MORSKOG RIBARSTVA*)

BioloSko-oceanografski Institut u Splitu nauéna je ustanova najviSeg reda i jedina te vrste u Jugoslaviji. Ginjenica, da se u relativno kratkom vremenu nakon oslobodenja i samostalnog Zivota naSe drzave pristupilo osnivanju ovakve institucije, dokazuje visoko shvaćanje važ-

*) Ovaj članak radi svoje aktuelnosti preštampan je iz oktobarskog broja novosadskog »Poljoprivrednog Glasnika«, br. 19, 1935 god.

15