Jugoslovenski Rotar

Kad su se u morski ribolov počela doista ulagati ogromna, novčana i tehnička sredstva, iskrsla je uporedo i potreba da se ocijeni bogatstvo i proizvodna snaga mora. Pomalja se pitanje o iscrpljivosti mora nasuprot ranijem vjerovanju u njegovu neiscrpljivost, i to naročito otkad se utvrdilo da oceanske dubine ne pretstavljaju rezervoare ribe iz kojih bi se neprestano nadoknađivalo sve ono što se ulovi u obalnim morima. Napokon iskusili su se i izravni dokazi o sposobnosti savremene tehnike da preintenzivnom primjenom iscrpi i veća ribolovna područja do mjere, kod koje se njena primjena više ne isplati: drugim riječima, da je u stanju da sama sebe dovede u pitanje.

Prema tome postoji nesumnjivo jedan optimum intenziteta ribolova kod kojeg se ne vadi iz mora više nego se smije, niti manje nego se može, da bi se ostvarila trajna eksploatacija u najvećoj mogućoj isplativoj mjeri. Eksploatacija vršena po tim načelima naziva se racionalnom. Ona oduzima moru toliko ribe, koliko je ono u stanju da je svojom prirodnom obnovom nadoknadi. Racionalan ribolov — po Heincke-u ne dira glavnicu ribljeg naselja, nego troši samo njene kamate. Da bi se dakle mogao utvrditi i onda propisati optimalan intenzitet ribolova u Jednom moru, treba: naći odgovora na pitanje, kolika mu je glavnica ribljeg naselja te o čemu zavisi ona i njena renta; drugim riječima, kolika je količina ribe izvjesnog: mora i njena proizvodna snaga. Ovo je jedno od temeljnih pitanja ribarstvene biologije, a njegovo rješavanje najvažnija zadaća njena.

Dok lovac na kopnu izravnim opažanjem kontrolira stanje, razvoj i kretanje divljači u svom lovištu da prema tome odredi koliko divljači smije i mora sam ubiti da osigura trajno najizdašniji lov, ribar na moru u nesravnjivo je težem položaju. Njegovo je lovište beskrajno veliko, nepregledno, nepristupačno osim na samoj površini, a »divljač« većinom nevidljiva. Kontrolu tog lovišta može uspješno da vrši samo ribarstvena biologija primjenom svojih mnogobrojnih i komplikovanih metoda.

Produkcija ribe u moru uvjetovana je u prvom redu rasplodnom snagom riba. Zato se pronašao. način da se ispituju količine oplođenih ribljih jaja, koja kod većine korisnih riba slobodno lebde u morskoj vodi. Pomoću kontrole spolne zrelosti riba i gustoće njihovih jaja u moru pronalaze se položaji na kojima se riba okuplja često u ogromnim masama na mrijest. Za praktično ribarstvo pronalazak takvih položaja od vrlo je velike važnosti. Proizvodna snaga mora ribom zavisi dalje o produkciji riblje hrane u moru. Zato su se počeli ispitivati sadržaji ribljih želudaca, i količine riblje hrane u moru. Utvrdilo se da su rasplod i potražnja hrane dva glavna biološka movensa, koji sile ribu da mijenja mjesto; pa budući da je kretanje ribe od najvećeg značenja za ribolov; poklonio se poseban studij ribljim seobama. Ne sele međutim svi individui jedne vrste po volji, nego pojedine lokalne forme ili rase imaju svoje ograničeno selidbeno područje, ma da se nekad miješaju s individuima drugih rasa. Zato se udariše temelji ispitivanju ribljih rasa, pak je karakterima prepoznavanja rasa olakšana i kontrola ribljih seoba.

Ispitivanje brzine rastenja riba i njenih uzroka, koje se vrši paraielno sa ispitivanjem njihove starosti, također je od velikog interesa

18