Jugoslovenski Rotar

Kad je vlastelin Lukša Gučić-Gozge, koji se je nalazio u austrijskoj diplomaciji, posljednji put došao u Dubrovnik, primijetio je, ugledavši postavljenu tablu: »Zaista, da nijesu stavili te tablice, teško bi bilo raspoznati da je ovo onaj prijašnji Dubrovnik!«

DUBROVAČKA VLASTELA PRED AUSTRIJSRIM CAREM

Kad je car Franjo I. posjetio Dubrovnik, vlaste!a dubrovačka imala su da mu dođu na poklon, kao vladaru države, kojoj je pripao Dubrovnik nakon Napoleonova pada. Stari senator Niko Puci¢-Pozza, djed Meda Puciéa, izreée u ime vlastele ove poklonstvene rijeci:

»Veličanstvo! Ni strah, ni nada, već vjera i vaspitanje, koje smo baštinili od naših pređa, vode nas pred Vaše Veličanstvo.«

Riječima Nika Pucića ne treba komentara: »ne od straha« — jer za strah od Austrije nije bilo razloga, ta Dubrovnik joj nije bio ni kriv ni dužan; »ne iz nade« — jer Dubrovnik nije imao čemu da se nada od Austrije, koja ga ionako obnoviti neće...

Na carevu licu moglo se je jasno opaziti, da su ga te smione riječi dubrovačkog vlastelina zbunile. Nastojeći da suzdrži uzbuđenje, odgovorio je car vlasteli na talijanskom jeziku:

»Gospodo, vi ste mudri, a vaši sinovi će me slušati.«

VOLTERIJANAC — VJERNIK

Dubrovački vlastelin Frano Bunić-Bona bavio se je advokaturom do kasne starosti. Premda je mnogo volio Voltaire-a i Rousseau-a, ipak je bio dobar vjernik i polazio je crkve. Svećenicima je običavao reći:

»Ja vjerujem u sve ono Sto je meni i vama u korist duše da se vjeruje, ali ništa ne vjerujem što nalazim da je samo vaša korist da vjerujem.« *K

ESPERANTO U JUGOSLAVIJI ESPERANTO EN JUGOSLAVIO

Uvijek je bilo ljudi, koji su se nadali Ciam estis homoj, kiuj esperis pli boljoj budućnosti svijeta na bazi ljudske bonan estontecon por la mondo apogosolidarnosti, koja je uvijek postojala, ali tan je la homara solidareco, kiu ćiam sada ne njegovana spava zaboravljena. eksistis, sed ne estante flegata dormas Najbolje sredstvo za budjenje ljudske forgesite. La plej efika ilo por ekveki solidarnosti bio bi jedinstveni svjetski Ја homaran solidarecon, estus unueca jezik. Od konca prošlog stoljeća postao mondlingvo. De post la pasintjarcenta je jedinstveni svjetski jezik čak tehnička fino, la unueca mondlingvo ekestis e¢ potreba radi napretka prometnih sred- teknika bezono, pro la progreso de la stava i povecanja medjunarodnih odno- komunikiloj kaj la multigo de la intersa. Tako je sedamdesetih godina stvoren _naciaj rilatoj. Tiel en la sepdekaj jaroj „УМојарик“ а kasnije Esperanto, koji se la ,Volapuk“ estis kreita kaj poste Espedo danas održao. Središte esperantskog ranto, kiu gis hodiau tenas sin. La cenpokreta nalazi se u Ženevi. U raznim tro de la Esperanto-movado estas en Gedjelovima svijeta šire esperantski klubo- néve. En la diversaj partoj de la mondo vi jezik Esperanto. Mnoge zemlje imaju —_ esperantistaj kluboj disvastigas la lingvon. takodjer svoja zemaljska središta, koja su Kelkaj landoj havas landan centron anovisna o svjetskom središtu. Svake godi- kau, kiuj dependas de la monda centro. ne priredjuje svjetsko središte svjetske Ciujare la mondcentro farangas mondkongrese, a zemaljska sredista zemaljske kongreson Кај Ја landcentroj landkon-

23