Jugoslovenski Rotar

Na Rimljanima je samo bilo da osvojenu Bosnu i njenu željeznu indusfriju što više i što bolje iskoriste.

Fenicani trgovci metalom starog vijeka, znali su od starijih naгода umjetnost metalurgije i Sirili su je po svojim kolonijama u Sredozemnom Moru. Tako su oni i u Tliriku, Meziji, Daciji i Makedoniji osnivali topionice Zeljeza i trgovali njime po cijelom tadasnjem svijetu. Iza Feničana dolazi Kartaga, koju Iliri snabdevaju zeljezom za гајоvanje profiv Rima. Dokaz tomu je nalaz od 35 kg. karftaškog novca iz vremena Hanibala. Jugurte i Numidija među Unom i Sanom. Ima i egipafskog novca među nalazima fe izgleda da su Iliri imali živahnu frgovinu i sa Afrikom u doba kada Rimljani nisu ni znali ха Ште. Ха упjeme Ilira bio je, po rimskim podacima, glavni grad za željeznu indusfriju i frgovinu Splaunum u plemenu Mazejaca, na mjestu današnjeg Starog Majdana kod Sanskog Mosta.

U velikoj borbi Ilira protiv Rima igrali su najvažniju ulogu baš plemena sjeverozapadne Bosne Japodi i Mazajci, a Desitijati u srednjoj Bosni, koji su isto bili rudlari i fopioničari željeza niže Vareša i Kreševa. Uvidivši Rimljani da neće fako lako odoljefi napadima Ilira povedu rat sa ilirikom, koji je trajao preko 100 godina. U tom ratu su Desitijati bili direktno od Rimljana poklani i istrebljeni u velikoj i krvavoj bitci u A rdubi više današnjeg Visokog, i fo 8 godina po Hristu.

Time je u krajevima Desutijata ujedno i zeljezna industrija za dugi niz stoljeca izginula.

U prvo doba nisu Rimljani previše iskorišćavali željezo Bosne, nego vise zlatne i srebrne rudnike. Ali kada je nestalo šuma i ruda u samoj italiji, Rim se ponovno vraća i diže svim sredstvima željeznu industriju u Iliriku. Ta rudišta i falionice željeza Rimljani su branili jakim utvrdama i posadama. PoSto nije bilo dosta ilirskih robova za topionice željeza, jer pravi Rimljanin nije radio fakav sramofan posao već robovi i osuđenici „ad metallas’, a posto je nabava robova bila sve teZa, fo je Rim okolno puéanstvo prisilio na prisilan rad u talionicama. Nazivalo se to: Glebae et mefallis adscripti i vremenom dovelo do pomanjkanja radne snage. Tako je Rim zahvatio vremenom svu produkciju metala: zlata, srebra, olova i željeza u svoje ruke; uredio činovnicki aparaf za dobavu i prodaju rudarskih produkata. Centralna rimska rudarska uprava bila je u Solinu pod upravom Comesa metallorum per fliricum. Pod njegovim nadzorom bile su i fabrike oružja i kovnice novca. Rimljani su u veliko proširili zaftečenu ratnu industriju, koja je u Ilirikumu bila autohtono razvijena. Tako su po osvojenju iliгаса osnovane oružane u Sisciji, Sirmiumu, Saloni, Aquicumu. Naročito je bila čuvena fabrika u Sirmiumu, gdje je bila ogromna Fabrica scurotum, bollistorum et armorum Sirmiensis. Otuda su naoruzavane sve rimske legije i kaštela na istoku Imperije do Dacije i Mezije.

Povoljan položaj sanskog područja omogućio je i izvoz željeza po Imperiji. Tu se izrađivalo u glavnom željezo i čelik za vojsku ı oružje i fada su nastala ona velika i danas još vidljiva froskovišta na Sani i Japri, dokaz rimske radinosti i moći. Željezna rudišta u sredini Bosne — oko Kreševa, Fojnice i Vareša — nije Rim dalje eksploatisao, jer su bili predaleki.

Rimiljani su gradili iz Solina i Sibenika Sirake ceste prama Sani i Japri kojima se prevozilo željezo i čelik na Jadran i dalje u Italiju.

30