Jugoslovenski Rotar

peći. To je i uspjelo uvađanjem vodenog pogona, pomoću vodenog kola, koji su tjerali mjehove i tako nastaju tzv. bosanski samokovi, koji izrađuju nado u dolinama oko Fojnice, KreSeva, Kraljeve Sutjeske, Starog Majdana i današnjeg Mrkonjićgrada. Upofrebu vodenog kola u Bosni donijeli su Sasi, koji su u prvo vrijeme svoga dolaska u Srbiju i Bosnu bili isključivo rudari srebrne i olovne rude fe ispirači zlata.

Dubrovački anali foga doba spominju razvijenu željeznu industriju i obrt u Bosni, ali njih, gospare, poput Rimljana ne inferesira željezo i čelik već samo prodaja olova i zlata. Ostaci toga velikog razvoja željezne industrije u Bosni vide se i po imsnima mjesfa u krajevima bogatim na zeljeznim rudama, kao: Kovaci, KovaCcici, Kopljevici, Ostruznica, Stifovo itd., koja su mjesta jos’ do poéetka XX stoljeca proizvedila željeznu robu. Glavni frgovački centar za željeznu robu u Bosni bila je u fo doba Fojnica, osobilo za doba bosanskog kraljevstva a i kasnije za turskog vakta bila je Fojnica poznata sa svoje fvornice oružja. | u okolini Fojnice cvala je industrija oruzja, jer je u Bosni svatko nesio oružje od davnine. Bolje i finije oružje dobavljala su bosanska vlastela preko Dubrovnika iz Ifalije i Španije. A prvi top za Bosnu saliven je u Dubrovniku god. 1378, pred kosovsku bifku.

U Bosnu doseljeni Sasi podigli su nivo željezne industrije, jer su bili iskusni rudari uopće. Njihov dolazak u Bosnu pripisivao se pozivima fadanjih vladara, ali to ne stoji, jer oni su bili tatarskom najezdom oko 1424 god., protjerani iz svoje domaje na jug u Bosnu i Srbiju. Ali ni ti doSljaci, Sasi, nisu vec bili čisti Nijemci, već davno pomiješani sa Slovenima i poslovenjeni. Kao rudari srebrnih i olovnih rudnika našli su na svom putu bogate rudnike srebra, uslijed čega je nasfala velika seoba Sasa u Bosnu i Srbiju. Tadanji vladari primili su ih objeručke, nadajući se velikim dobicima od njihovog rada, pa su im prema fomu davali razne privilegije. Drugih, domaćih rudara, nije bilo pa ih je valjalo privući, jer domaći slavenski elemenat imao je averziju za гидагski zanal. Sasi se pomiješaše sa domaćim katoličkim elementom, nacionalno asimiliraše, ali fragovi saske rase osfadoše do danas u katoližkim djelovima srednje Bosne, u fizionomiji, načinu živofa, rada i samosvijesti. |

Reč Sas za vrijeme osvajanja Bosne za Turke nije značila ili označivalo nacionalnu, već sfalešku pripadnost, označivalo je rudara kao Sto je bio u Srbiji naziv Latin. Jezik doseljenih Sasa ostavio je dosta tragova u mnogim našim rudarskim nazivima, kao: ufman, šlag, smeočar, pormat, orat, ortovi, karan, platica, grundzelj, šlijeganj itd. Kod dobivenja ili kadenja drvenog uglja ostali su njemački nazivi u oblicima: kram, rauna, Stup, jer dobivanje drvenog ugljena usko je bilo vezano sa dobivanjem Zeljeza.

Sasi, isprva rudari srebra i olova, prelaze u željeznu industriju i metalurgiju nestankom metalurgije olova i srebra u Bosni. Njihova naselja nose i danas imena kao: Sasi, Sasina, Saski dol, Saski Potok, #10 nije uvijek morala biti oznaka Sasa, Nijemaca, već oznak staleška tj. rudarska. Sas ili rudar bio je isti pojam! Za vrijeme bosanskih vladara uživali su Sasi velika privilegija i prava. Kao sfručni ljudi bili su od važnosli. za ladanje drušivo i korist za državu. Temelj njihovim privilegijama bilaje slobodna šuma i gora, lj. šume i rude. Uz naselja

33