Jugoslovenski Rotar

Janje slobodne trgovine. Njega su i Rimljani prihvatili. U srednjem su veku fanatično proganjali zeleneštvo žitom i država je vodila nadzor nad celim poslovanjem trgovaca.

Slobodna trgovina. Krajem XVIII i početkom XIX veka u Francuskoj ı Nemačkoj najzad se pojavio Jedan Jak pokret, da se žitarska trgovina na celom svefu oslobodi svojih okova i da bude sasvim slobodna. Sredinom XIX veka Engleska i Francuska otpočinju Jaku borbu protiv žitnog zakona, koji Je regulisao cene i zahtevaju slobodnu fluktuaciju cena nasuprot minimalnim cenama.

Novi vek. Žito kao predmet svetske trgovine. Na kraju XIX veka po većim proizvodjačkim područjima i na važnim tržištima sa gledišta trgovine žitom. zidani su moderni silosi i elevatori. Silosi u Čikagu, Toledu i Sent Luju u Americi tako su veliki. da se u njima može smestiti do 2—2,5 miliona met. centi žita. Svi ovi silosi služe tamošnjoj žitnoj trgovini. Sledeći silosi zidani su u Odesi i ostalim pristaništima Crnog Mora. Velika javna skladišta, silosi. zidani su i u Parizu, Marselju. Hamburgu, Beču, Budimpešti. Ovi silosi. odnosno skladišta, služili su osiguranju potreba. Cene su se medjutim uvek upravljale po slobodnoj trgovini.

Od kraja XIX veka na čelu izvozničkih država žita stoje Sjedinjene države. Žitnica predratne Europe bila je Rusija. koja je žitom snabdevala oko ?/s Evrope. Posle rata ovo se naravno izmenilo i ruski se Izvoz srozao na beznačajnu količinu. Ako medjutim ipak čujemo o ruskom dampingu, fo Još ne znači. da oni na trziste iznose зуој stvarni višak. Nasuprot tome neverovatno se povećao izvoz iz Amerike, Jer su za vreme rata isečene ogromne prašume da bi se dobile površine z izratnom zemljom. Isto se desilo i u Južnoj Americi i Australiji. Ovo Je razlog. što sada imamo godišnje oko 100—150 miliona metara svetskog viška, koji se prenaša iz godine u godinu. Stvarna Je činjenica. da su u Severnoj Americi u nekim posleratnim godinama bile tako niske cene. da farmeri s udaljenijih krajeva uopšte nisu unovčili svoje proizvode, jer bi troškovi prevoza prevazišli vrednost žita. Kada Je kriza bila u najvećem jeku. u Americi su pokušali, da cene podignu državnom intervencijom. Попе! је хаključak. da se ni Jedan bušel žita ne liferuje na evropsku pijacu, već da država preuzme od farmera žito dajući mu za njega priličan predujam. Oyom merom američka vlada nije medjutim došla do željenog rezultata. Jer su u Evropi bile nagomilane ogromne zalihe. pa nije došlo do potrebe uvoza iz Amerike. Veliki deo farmera je tada propao. a američka vlada je naplatila ogromne iznose. Inače samo 10—15% evropskog uvoza pokrivaju dunavske zemlje. dok se oko 80% nabavlja iz prekomorskih država.

Berze.

Prva berza za žito osnovana Je 1617 godine u Amsterdamu. Berze se zatim osnivaju u Londonu. Parizu, Beču. Berlinu, Budimpešti. Hamburgu. Antwerpenu, Njujorku, Cikagu, San Francisku, kasnije i u Beogradu. pa Je svetska trgovina žitom dirigovana sa ovih berzi. ZŽahvaljujući tekovinama moderne fehnike omogućena je fime ujednačenje cena na celom svetu.

60