Jugoslovenski Rotar

Augustus Je kovao dye vrednosti iz Маја: denarus aureus-a i polovinu ovoga: quinarius aureusa. OyajJ denarus aureus Je “/a funta, dakle 8.19 grm. težine. Pri kraju vladavine Nerona (54—08) počevši od g. 64. tezina zlatnog denara bila je: 4/5 funta, 7,28 grm., a posle pod Caracallom (198—217) */s. funta 6,55¢rm. Macrinus, Elagabal. Sev. Aleksander, Maximianus držali su ovu meru. ali posle njih težina zlatnog denara naglo poče padati. tako da se već o normalnoj težini ne može ni govoriti. Diocletijan Je nastojao da ovoj anomaliji pomogne svojom finansijskom reformom. utvrdjujući težinu aureusa isprva u 4/70. posle u '/s. a najzad u 4/50 funta. Constantin Veliki (306—337), koji je inače rodjen u našoj zemlji u Naissusa, u sadaSnjem Nigu. god. 312. utvrdio Je težinu zlatnog novca u 4/72 funti, dakle u 4.54. grm., koji sada već nosi naziv: solidus. Delovi ovoga su retki Semis. u tezini od 2,27 grm., i tremissis: 1,52 grm. Zlatni solidus je ostao novéana jedimica skoro do kraja istočnorimskog carstva.

Srebrni novac naprotiv zlatnom novcu tokom vremena mnogo je gubio od finoće. Od Augusta do Nerona su bili noveu jednaki: od Neтопа razuzdani i raskalašni sJaj. veliki rafni izdaci. paljenje Rima u 04 god. prouzrokovalo je finansijsku krizu. što su upočetku pokušali parirati sa smanjenjem težine novaca ı to zlatnog novca sa '/ funta na “јаз Кал 1 tome shodno srebrnog novca sa /si funta na "је funti, umesto 5.90 grm.—5.40 grm. Pošto Je smanjenje srebrnog denara sa pola grama donelo malo koristi, Traianus je (98—117) oko god. 100 posle Hrista. smanjio finoču srebrnih denara sa dodavanjem 20% bakra. U velikom markomanskom ratu, pod Marcus Aureliusom (101—180) smanjena је sadržina srebra Još za 10%. Tako to ostaje i pod Commodusom (176 do 192), Pertinaxom (193) i Didius Julianusom (195). dok pod Septimusom Severusom spada finoéa srebrnog novea na 55%.

Caracalla (198—217) Mare Aurel, Antonius Bassianius želeći povećati vrednost denara. povećali su ne finoću nego težinu ı veličinu u obliku po njemu nazvatih Antoninianus-a. Na ovim noycima Je ma glavi cesara na prednjoj strani kruna od zrakova. umesto lavorovog venca, što Je obično bilo na glavi cesara. Pod glavom carice Je četvrtina meseca na Antoninianus-ima. O vrednosti antoninianusa nemamo podatke: drži se. da su vredili 1% denara. Do god. 256 dakle do Valerijana (253—259) ostaje 0.50 finoéa antoninianusa, pod Gallienom (253—259). koji je ratovao sa Persijom, Ilirijom i Gallijom, sadrzina srebra smanjuje se na 25 do 20%-a, a posle pod Victorinus, Tetricus, Quintillus. Aurelian, Tacitus Florianus, Probus. Carus. Numerianus-om antoninianus pravi se veé samo od bakra, gubi i u tezini, te samo jedan fanki sloj srebme boje. daje utisak srebrnog novca. Samo je Dioklecijanu (284—305) uspelo popraviti prilike. U god. 292 dao je kovati denare u težini od 5.41 grm.. koji su denari vredili hiljaditi deo zlatnog funta ı zato se nazivaju miliarense. Pošto se Jedan zlatni funt sastoji od 50 zlatnih denara (težina 6,55 grm.. “/50 funt), 20 ailiarense vredi Jedno zlato. Jedan miliarense vredi 100 malih bakrenih novaca centennionales: Konstantin Veliki (306—337) tezinu zlatnog denara utvrdjuje u 4,55, */7: funti. Miliarense je na taj nacin postao +/ssa-ti deo zlatnog funta, a dvostruki deo siliqua,. Sto je takodje uveo Konstantin Veliki, Gija se tezina tokom vremena menja izmedju 2,66—1,04 grama.

970