Jugoslovenski Rotar

паг = 4000 sestertius odnosno 16000 As. Materijal zlatnih novaca Je za sve vreme carstva moguće najbolji bio. Zlato Augusta Octaviana je imalo 0,998 finoće. a ovaj kvalitet za 400 god. kvario se na 0,980. Octavianus od g. 10 pre Hrista preneo je ma sebe isključivo pravo kovanja novaca iz plemenite rude. Senat je imao upliyva samo na kovanje bronzanog novca. a ovo mu Je pravo ostalo preko 500 godina. Ovi novci su sa oznakom „SC“. Poslednju oznaku „SC“ vidimo na novcima Tacita i Floriana god. 276. posle Hrista. I ovo učešće senata Je verovatno samo simbolično bilo, jer su odgovornost snosili tresviri aero. argento et auro flando feriundo. Zlatni i srebrni novac mogao Je kovafti samo Caesar. Istočne provincije mogle su kovati lokalni bronzani novac, sve do Dioklecijana, koji je uspostavio državnu kovnicu. Tresviri monetales imali su nadzirati, da se novac kuje iz odgovarajućeg materijala. u odgovarućoj težini i propisnim natpisom.

Glava celokupnog kovanja novaca bio je optio, nadziranje novaca vrsili su exactores auri, argenti et aeris, dok imena osfalih tehničkih službenika su bila monetarii seu officinatores monetae aurariae, argentariae Caesaris ili Nummularii officinarum monetae, osim toga signatores, suppositores, malleatores et flatores. Za vreme republike kovatki majstori su mogli navesti na novcu svoje ime ili svoj monogram, a za vreme carstva imali su na to prava samo cesarT1.

U prvom stoleću posle Hrista grubi tehnički rad obavili su robovi. Traianus veé iz plemenskog staleža rekrutuje ove radenike, a ovi se nazivaju: praepositi, procuratores illi, praesides monetae. Ovi radnici su za vreme carstva obrazovali zatvoreni kast, sa naročitim privilegijama. Glavna kovnica novaca bila je u Rimu u hramu Juno-Moneta, u Capitoliumu: kasnije u trećoj regiji u blizini ludus maximusa uredjena je još jedna kovnica. Gallienus, a posle Dioklecianus uspostavili su u više gradova carstva kovnice, čiji je šef bio procurator, a službenici dispensatores rationis monetae. Tako su na teritoriji naše domovine bile kovnice u Siscia (Sisak), Sirmium (Mitrovica) i Viminatium (Kostolac).

Na prednjoj strani cesarevih novaca kako sam veé spomenuo uvek je bila glava cesara ili bliskog mu srodnika, na poledjini su izrezane religijske, mitološke, alegorične slike ili slike, u kojima su ovekovečeni savremeni slavni dogadjaji, a raznoličnost kojih prosto Je nepregledna, — uvek su u nekakvoj vezi sa portreom ma prednjoj strani. Najčešće slike na poledjini su: dvanaest glavnih bogova, ostali bogovi, polubogovi, heroji, razne forme bogopoštovanja, inkarnacije apstraktnih pojmova, personifikacija zemalja, gradova, reka, hramovi, oltari. pobedni spomenici, stubovi, kipovi, mostovi, kupatila, ostale značajne zgrade, vodovodi, putevi. Natpisi oko slika toliko su raznoliki, da Je to nemoguće u okviru Jednog predavanja izneti te su uvek u vezi sa slikom, sa kojom su zajedno. Ipak da bi donekle shvatili vanredno bogatu različitost rimskog kovanja caesarskih novaca, navodim, da ima caesara, kojima su poznate 2—5 hiljada vrsta novaca. Obzirom na to, da su od Augusta, pa do propasti zapadnorimskog carstva (god. 596) kovali novce sa likom 220 vladara i njihovih familija, može se razumeti. da Je rimska numizmatika nedostižno bogata i raznolika.

32