Jugoslovenski Rotar

ih 70. Mnogi su od njih dobili pesak, pa su ga zasadili vinovom lozom i voćkama. Nema doma bez konja i krave. Dece ima malo. Samo jedna porodica ima šestoro dece.

Kolonija Karadjordjevo Je takodje vrlo napredno i lepo razvijeno. Kao i Masarykovo, Karadjordjevo se nalazi pored medjunarodnog auto puta Subotica-Beograd, a to će značiti vrlo mnogo već u skoroj budućnosti. Karadjordjevo Je naseljeno skoro isključivo Ličanima. Oni su takodje goloruke došli u ovu plodnu Bačku, kao zemlju koja je obeéavala raj. koja Je bila san svih stanovnika krša. Bila su gorka prva razočarenja. Mnogi su se vratili u rodni kraj. ali ovi su ipak izdržali i danas su srećni i zadovoljni. Karadjordjevo je uzor za naše kolonije. U svakom pogledu. Tu je razvijeno zadrugarstvo, a nacionalna svest se ispoljava kroz sokolsku organizaciju. Preko 40 devojaka se spremaju za dobre domaćice u Domaćičkoj školi, a svi su domovi puni dečije graje. Nema doma bez šestoro- osmero dece. Populacija je ovde besprimerna. Ljudi se takmiče ne samo u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i stočarstva, već se staraju i o mnogobrojnim svojim naslednicima. Na Karadjordjevu ima preko 150 domova.

*

Koloniziranje dobrovoljaca i kolonista iz raznih krajeva u okolici Subotice primljeno je svojevremeno sa izvesnim antagonizmom. Starosedeoci su u dolasku ovog sveta sa našeg juga videli izvesnu utakmicu, a Osim toga smatrali su se oštećenim što Je državna vlast kolonizirala u ove kraje sinove naših drugih krajeva dok ima u Vojvodini veliki broj onih, koji još nisu nadeljeni. Državna vlast Je, medjutim, smatrala za potrebno da ovim koloniziranjem nacionalno regeneriše naš svet. Žato su upućeni u ove krajeve ljudi iz naših nacionalno homogenih krajeva. Antagonizam je bio vrlo dubok sve do nedavna, ali sada se već izravnaju te razlike. Omladina i jednih i drugih ruši te razlike. To se vidi po brakovima. Ličani žene Bunjevke i Srpkinje slarosedelaca, a Bunjevci i Srbi sklapaju brak sa ćerkama naših kolonista. Kolonisti su preživeli paklene muke za ovih 20 godina. Pre svega oni su bili zdravstveno pogodjeni zbog ogromne razlike u klimi. Tuberkuloza je kosila nemilicice. Mortalitet kolonista bio Je tako velik da Je medju „došljacima“ zavladao strah. Mnogi su pomrli, mnogi su se povratili u svoje krajeve, a ostalo je mnogo i ovde i oni su danas srećni ı zadovoljni. Njihova deca su se potpuno aklimatizovala. Ipak, u zdravstvenom pogledu još mnogo nedostaje.

Za ovih dvadeset godina kolonisti su postigli vrlo mnogo. Treba imati na umu da je većina njih došla goloruke na svoja imanja ı da su bez ičije potpore stvorili krov nad glavom, nabavili alate, kupili stoku i živinu, obradjivali zemlju i danas su u stanju da nadmaše proizvode svojih drugova starosedelaca. Oni, koji su pre desetak godina bili na ovim kolonijama i videli primitivna sretstva i primitivan način života u zemunicima, drvenim kolibama mogu danas da se dive velikim neporima ovog marljivog sveta, koji zaslužuje svaku pohvalu.

Stvaranje na kolonijama još nije završeno. Ovaj čestit i vredan svet gradi dalje svoju budućnost i traži saradnju na svakom koraku sa starosediocima. Njihove su radosti slične. Njihove žalosti u svemu se po-

571