Jugoslovenski Rotar

NEKROLOG ROTARA BRANKA GOSPODJINACKOG POVODOM SMRTI ROTARA dra. DORDA DEBELJACKOG, PRETSJEDNIKA R. K. STARI BECEJ

Sazvao sam vas večeras na jednu tužnu svečanost. Svečanost koju nam je udes tako iznenada nametnuo, punu bola i tuge. Našu rotarsku porodicu zadesio je težak udar. Naš brat i pretsednik dr. Djordje Debeljački napustio nas je iznenada zanavek, otišavši na put sa koga više povratka nema. I ovo mesto na kome sada stojim, neće nikada više zauzimati naš dojučerašnji pretsednik, naš dragi Djurica. Smrt, taj neumitni kosač, koji ne bira gde ¢e zakositi, odlomio je, evo, najlepšu granu sa divnoga stabla naše rotarske porodice. Pa, braćo i sestre, sazvao sam vas, da zajednički posvetimo nekoliko trenutaka svetloj uspomeni na našeg dragoga pretsednika.

Sin ugledne vojvodjanske porodice, naš Đurica, rodio se u Starom Bečeju 1886 god. gde je svršio i osnovnu školu.

Već rana mladost pokazala je, da se u njemu nalaze visoke intelektualne sposobnosti i jedna topla, iskrena i poštena duša, pa su ga već onda zavoleli mnogo kako njegovi nastavnici tako i njegovi školski drugovi. Takav je ostao kroz ceo svoj život. Svako ko je sa njime u dodir došao, zavoleo ga je odmah, jer, nažalost, nema tako mnogo ljudi u čijoj duši se mesta nalazi samo za iskrenu, drugarsku i bratsku ljubav prema svakome čoveku.

Srednjoškolsku naobrazbu stekao je u poznatoj Srpskoj Pravoslavnoj Velikoj Gimnaziji u N. Sadu, koja je srpskom narodu dala toliko velikana na svima poljima nauke i umetnosti i formirala jedan zavidan kadar vojvodjanske i uopšte srpske narodne inteligencije. Posle svršene srednje škole, u kojoj je sa odlikom polagao, on studira pravne nauke u Jegri, Lajpcigu i Klužu, odakle se vraća sa doktorskom diplomom pun ideala i želje da svome narodu posluži. Za vreme univerzitetskih studija uzima živog učešća u svima omladinskim nacionalnim organizacijama, uvek među prvima, uvek tamo gde će najbolje moći da svome narodu koristi i posluži. I uvek nesebično i voljen od sviju. Svojom divovskom fizičkom snagom on odnosi pobede u mnogim sportskim organizacijama, pa i na taj način pronosi slavu srpskoga imena.

Početak svetskog rata 1914 god. zatekao ga je na tada tako opasnom položaju sekretara Sokolskog Društva u Starom Bečeju i samo milosti Proviđenja i poštovanju i protivnika možemo zahvaliti što u onom haosu bezumlja i ratne psihoze nije svojim životom platio preveliku ljubav svoju prema narodu iz koga je potekao.

U svetskome ratu, kao oficir uživa opštu ljubav i poštovanje sviju svojih ratnih drugova, pretpostavljenih i potčinjenih, sviju bez razlike vere i narodnosti, jer su svi u njemu videli čoveka, onakog kakav bi trebao čovek, sazdan po obrazu i podobiju Božjem, da bude, sa dušom koja kod svakog čoveka treba da je božanska.

Posle oslobođenja on aktivno učestvuje u radu narodnog veća, preuzima tako odgovorni položaj sreskog načelnika u Starom Bečeju u onim teškim posleratnim prilikama, koju dužnost on sa puno fakta, razumevanja i požrtvovanja besplatno obavlja kroz pune dve godine, a zatim u sređenim prilikama veé formirane naše otadžbine predaje ovaj položaj drugima, a on se odaje advokatskom pozivu.

Sa jednim izvanredno solidnim pravnim znanjem on svagda služi na čast naSem pravosudju i svome advokatskom staležu. 1932 god. postavljen je za javnog beležnika i ovu dužnost obavlja na opšte zadovoljstvo sve do svoje iznenadne smrti.

Kroz celo to vreme on živo učestvuje u svima nacionalnim i humanim ustanovama, voljen, poštovan i cenjen od sviju. Čitav niz godina kao oblasni poslanik, a kasnije banski većnik zastupa on naš srez i mnoge uspehe našega sreza тоžemo njemu zahvaliti. Za ovaj nesebični rad nije izostalo priznanje i sa najvišeg mesta.

500