Jugoslovenski Rotar

mladeži? Istaknuo sam u više prilika da službu omladini smatram kao jedno od najzanimljivijih, ai najpotrebnijih polja praktičnoga rada naših klubova. 4 kad se malo dublje zamislimo u fo veliko pitanje, koliko se vrlo različitih i dubokih problema otvara pred našim očima i kako je golem i tezak grijeh pred narodnom buduénoséu ne voditi temeljite i neumorne brige za one koji iza nas dolaze. Mladost je kao bujan i brz, silovit i plahovit gorski potok koji izvornom snagom mladoga života ruši i obara sve pregrade i smetnje, izlazi lasno iz korita, plavi ili Sšubi se često u pijesku, nestaje, namjesto da na svom putu do uvira feče i natapa žednu zemlju, hrani cvijet i fravu i rukosade ljudske. Ne može se ustaviti prirodna snaga, ali se može ljubavlju, pažnjom i iskustvom svrnuti tok u svoje granice; mogu se ljubavlju, brigom i staranjem prirodene sposobnosti, darovi i sklonosti upraviti pravim putem da se razviju na dobro i srecu omladine, na ponos i diku roditeljima i narodu.

U ranoj mladosti svojoj sve su plemenitije klice nježne i osjetljive. Malo jaci vjetar, mraz i slana otruni cvat, sprzi i unisti plod. I mladost ljudskoga života izvrzena je stotinama i stotinama opasnosti koje mogu lasno u najranijem dobu da budu pogubni za duh i tijelo mladoga stvora. Zlo i opako druStvo, nevaljala knjiša i štivo — da drugo i ne spominjemo — vreba da otruje mlada srca i duše i da ih okrene putem nevaljalstva, a Cesto i zločina. Možda baš savremena omladina proživljuje najopasnije dane. Ona i sama osjeća kako su ovo mutna i maglovifa vremena. I kako se sve što je nekada očevima i djedovima njihovim bilo sveto i drago, lijepo i plemenito, dobro i čestifo — kako se to sve izvrće i kako se je i izvrnulo. Dok se s jedne sfrane puštaju uzde da se razuzdaju i raspašu strasti i svi zli i otrovni instinkti fijela i duše, dotle se s druge strane okiva sloboda ljudske misli, krnje se prirodna prava čovjekova, veća od svih zakonima priznatih prava. ] kad u toj pometfenosti duhova stariji nisu znali ni umjeli da mladež upute Božjim i pravim putem, onda nije čudo da jedan dio svjetske i naše mladeži počne sumnjati u svoje porijeklo, zameće starinu i tradiciju, luta po vasioni, ofima se za lažne ideale, ne sluša savjete i opomene svojih najbližih i najdražih pa onda doživljuje sudbinu jednoga Phaetona, nesreću za se i svoju zemlju.

Sve šfo je mlado feži suncu i visini. I krila mladosti vječno trepte da polete suncu i vedrini. To su ideali, to je ona plemenita

466