Jugoslovenski Rotar

i čista želja za progresom, za napretkom. Ali je vrlo opasno približiti se suviše suncu, da se ne sprze mekana krila Ikarova.

Koliko je zemlje naše još neurađene! Koliko je još dubokih i ljutih rana na našem narodnom tijelu, koliko zabluda, predrasuda, koliko opsjena! A kako je ona i široka i prostrana, lijepa i blagoslovena, kolikim dragocjenim blagom i dobrima Bogom darovana. 1 koliko se gladnih očiju i nesitih ruku za njom ofimlje. Kako je to sSolemo polje da se mlade ruke djece i sinova naših snagom opasu, znanjem i naukom napune, da se smiluju na jade i nevolje zemlje svoje, pa da se saberu sve ruke radilice na fom velikom i neobradenom polju koje се ћгапт 1 пјћ : рогоа njihov. A ne treba zatvarafi oči pred žalosnom zbiljom. Velik dio naše mladeži zanosi se još uvijek davno zardalim frazama i bolesnim sanjama koje još dublje jazove kopaju, još jače mrve i cijepaju Sto je priroda i jedna gruda zemlje povezala; ili posmatraju sve prilike i neprilike svoje domovine nehatno i bez interesa, ne uvidajuci da ¢e opéa poplava i požar biti i njima i njihovima na propast. Ili se zanose tuđim ideologijama koje baš ništa zajedničko nemaju s dušom našom, a izvor im je u fežnji za gospodstvom ili pojedinih redova i staleza ili za gospodstvom »velikih i Bogom odabranih naroda« nad onim malima. |

Zar nisu to, braco rotari, i te kako vazni, a i teski problemi? I koliko se tu pitanja nameće misaonom čovjeku koji iskreno i duboko voli mladež i djecu i koji vodi brišu o sufrašnjici? I za one faktore koji vode našu prosvjetu, određuju naučnu gradu, brinu brige o duševnom i fjelesnom razvijanju naše djece. Savremeni zivot je toliko zamrsen i komplikovan, nauka i fehnika razvijaju se brzim tokom, nufarnji duševni život se zamračuje i zamagljuje u zujanju i urlanju mofora, u nevjerovatnoj brzini koja stvara omaglicu, trga nerve, ukida vrijeme i prostore.

U foj sredini raste i razvija se naša omladina. I ona mora da se već izrana upućuje u sva pitanja i probleme savremenoga živofa, da se sprema za borbu za koricu hljeba, pa često i najbolji i najsposobniji ne sjedaju na svoje zasluženo mjesto. U dosta krafkom vremenu, ali u najljepše ljudsko doba, mladež valja da shvati i razumije kakova je njena dužnost i odnos prema svojoj rođenoj zemlji, državi i domu očinskome; kakova su prava i dužnosti građanske; položaj čovjeka u prirodi i svijefu;

467