Jugoslovenski Rotar

tajnik, odgovornost za treći, a to je glavni čin sastanka, pada na svakog rotara bez razlike. U ovom naime dijelu kulpskog sastanka morala bi se ispoljavati prava bit i temeljna ideja rotarstva kako ju je zamislio osnivač Paul Harris: već odmah ispočetka sastajali su se pri zajedničkom stolu ljudi dobre volje raznih profesija i zvanja ujedinjeni zajedničkim idealom služenja. |

Služenje može da bude skupno i zajedničko ili pojedinačno. Budući da se i skupno služenje temelji na onomu pojedinaca, to individualnom služenju pripada eminentna važnost. Već služenje samo po sebi kojemu drago idealu je dobra i plemenita akcija, barem po subjektivnom prosuđivanju. Ali kad je služenje posvećeno općem dobru i koristi čovječanstva, a k tome još nagrađeno priznanjem i odobravanjem barem većine ljudskog društva, njegov značaj biva kudikamo uzviSeniji. Za ispravno shvaćanje i razumijevanje služenja, potrebno je stanovito znanje o njemu. Bez toga možemo lako postati nepravednim sucima. Hoćemo da navedemo samo dva drastična primjera kako nam može izgledati služenje bez prave svrhe, nerazumljivo, a kadkad čak i smiješno. Tko ima danas na primjer ispravno shvaćanje za one askete (nazvane stelite) u doba prvog kršćanstva, koji su provađali čitav svoj život na visini antiknog stupa, ograničeni na otprilike 1 m” prostora, koliko jedva ima gornja ploha kapitela. Ili tko može bez historijskog znanja ispravno razumjeti onaj veliki pokret, u historiji poznat pod imenom krizarskih vojna, kad su se ¢ak nejaka djeca sakupljala i spremala na daleko putovanje iz Evrope do daleke Palestine?... Ispravno i objektivno prosudivanje drugih, temelje se samo na dovoljnom znanju problema o kojima se radi.

Ali ne samo za prilike i zagonetke prošlosti treba nam znanja, također život naših dana je toliko raznolik i kompliciran, da nije tako lako bez dalnjega shvatljiv u svim svojim pojavama. Trebamo dakle pouke ili barem informacije da možemo razumjeti mnogo toga što se ne nalazi u našem užem neposrednom djelokrugu.

Rotarski sedmični sastanak ima da nam olakša ovu zadaću. Svaki rotar mora da svojoj braći nešto priča o onome gdje je sam aktivan i stručnjak. Takav izvještaj ne treba da bude u obliku dugotrajnog predavanja. Skoro svi smo neprijatelji odveć dugih referata. Četvrt, ili najviše pola sata bit će obično dovoljno za svrhu informacije, lako je više puta mnogo teže prikazati stanoviti predmet zbijeno i u ograničenom vremenu, nego u dužoj detaljnoj konferenciji. Glavno je da predmet bude zanimljiv i prikaz zgodan te sasvim jasan. Za takav referat sva braća bit će zahvalna onome, koji njihovo znanje na ovaj način oboван. Poželjno je, da — izuzev vruće ljetne mjesece — svako rotarsko veče bude ispunjeno takvim referatom. U klubovima sa manje od 20 članova pojedini rotar će valjda tri puta na godinu biti pozvan da svojoj braći nešto pripovjeda o svojem djelokrugu; u klubovima sa 20 ili više članova imat će ovu dužnost valjda samo dva puta na godinu.

Predsjednik morat će se pobrinuti da u svemu bude dobar raspored, ali još više zato da redovito svaku veče bude ispunjeno ovom tačkom. Njegova vještina bit će ugodno zapažena i honorirana, ako svakome članu po njegovom slobodnom vremenu i po trenutnoj dispoziciji prepušta rok i predmet referata, ali ako istodobno pri takvoj susretljivsti ipak bude konsekventan u zahtjevu tačnosti obećanog mu roka.

148