JUS standardizacija

"16

osvjetljenja, daje primjedbe na presjek nultog provodnika, traži da se jasnije odrede dopuštena opterećenja strujom provodnika i kabela.

10. Gen. dir. mašinogradnje NRS, Beograd, daje primjedbe na opterećenje strujom provodnika, na međusobno otstojanje i na broj provodnika u cijevima, na opterećenje kabela, zagrijavanje tramsformatora, upozorava na provodnike izolovane plastičnim masama i traži odredbe za zaštitu motora.

11. Gen. Dir. elektroprivrede NRS, Beograd, traži da se izostavi uputstvo za projektovanje, traži da se ne prejudiciraju drugi standardi, ne slaže se s time da se dopuste žice od 1,0 mm”, traži da se objasne razne stavke, usklade i revidiraju, i da propisi budu što. određeniji.

12. Ing. H. Sebaher, Beograd, traži da se revidiraju opterećenja provodnika i kabela, da se jasno definira kakve se čelične cijevi smiju upotrebljavati, da se usklade i dopune odredbe o postavljanju osigurača u odnosu na prekidače i da se definira. prekidani pogon i Sl.

13. Reviziona komisija pri Savetu za građevinarstvo FNRJ, Bgd., traži jasnije odredbe u pogledu monofaznih i dvofaznih instalacija, traži da se ne dopuste ili samo privremeno nearmirane izolacione cijevi, traži uzemljenje svih prenosivih sprava, više detalja za transformatorske stanice i detaljniju raz= radu propisa za projekcione kabine itd.

14. Institut Srpske akademije nauka Tesla”, Beograd, traži ukidanje naziva „jaka”i slaba” struja, jezičku ispravku i uklanjanje nejasnih odredbi na koje ukazuje. a

15. Savet za mašinogradnju FNRJ, Beograd, traži neke izmjene u pogledu proračunavanja motornih instalacija s obzirom na jednovremenost rada motora, predlaže da se zabrani nulovanje, zalaže se za to da se dopusti upotreba neizolovanih čeličnih cijevi, daje svoj predlog u pogledu izrade ormara za brojila.

16. Savet za komunalne poslove, Beograd, traži konkretniju stilizaciju raznih odredbi, još neke definicije, izbjegavanje neodređenih termina i sl.

17. Generalna direkcija metalne i radio industrije NRS, Beograd, traži bolji sistem numerisanja, ispravlja neke greške i predlaže bolju stilizaciju raznih odredaba, traži više definicija pojmova, prigovara da upotrebljene oznake za izolirane provodnike nisu ozakonjene i sl.

18. Ministarstvo železnica FNRJ, Beograd, iznosi tri mišljenja i to:

a) Uprave lokomotivske službe, sa preko sto deset najraznovrsnijih primjedbi,

b) Preduzeća za projektovanje, koje nema primjedbe u pogledu jake struje,

c) Uprave službe veze, koja u pogledu „propisa za slabu struju” smatra da elaborat treba potpuno preraditi.

Biro za unapređenje proizvodnje M. Z. dajući svoj sumarni izveštaj na osnovu gornjih mišljenja smatra da se predlog mora preraditi. \

19. Gen. dir. elektroprivrede NRH, Zagreb, Biro za unapređenje elektroprivrede, upozorava da ovaj standard ne smije prejudicirati standarde koji će se kasnije donijeti, stavlja prigovore na razne termine, ne slaže se sa nulovanjem, traži da se ne unesu konstruktivne odredbe za ploče brojila i slično, da se ne dopusti upotreba nearmiranih izolacionih cijevi, traži da se objasni, po kojima će se propisima izrađivati materijal u zemlji ako za taj materijal nema ni nacionalnih ni internacionalnih standarda, itd. (ukupno 35 primjedbe); smatra da bi se predlog mogao izdati kao privremeni propis uz odgovarajuću redakciju, s tim, da se sistematski razradi i osposobi da postane standard, daje još razne primjedbe na dodatak koji ne čini sastavni dio objavljenog standarda.

20. Ing. duard Kurschner, Zagreb, traži, ukoliko propis treba brzo izdati, da on bude proglašen privremenim, jer materija nije dovoljno sistematski i konsekvenino raspoređena, traži da se promijeni označa-

„Nikola

“

STANDARDIZACIJA

vanje stavaka; u 94 točke stavlja konkretne predloge za izmjenu ili dopunu pojedinih odredaba.

21. Institub za elektriško gospodarstvo Slovenske akademije znanosti in umekfnosti, Ljubljana, obrazovao je specijalnu komisiju od 7 članova koja je predlog proučila, prodiskutovala odgovor i u opsežnom elaboratu konstatuje da predlog sadrži, kako sigurnosne propise, tako i razna uputstva za izvođenje instalacija i za njihovo projektovanje, tako da je nepregledan i predlaže da se sve ono što nije sigurnosni propis ukloni. Daje 182 predloga za dopunu ili izmenu pojedinih odredbi.

Na osnovu takvog stanja, Savezna komisija za standardizaciju bila je u vrlo delikatnom Đoložaju. Matični resor za izradu ovog standarda (prema tadašnjoj praksi), a to je Savezni Komitet za energetiku i ehkstraktivnu industriju, bio je prihvatio rad Komisije kao nacrt koji može da se preda na javnu diskusiju, a želja da se standard objavi što prije izražena je sa mnogo strana. Bilo je jasno, da se u Državi vjerovatno ne bi mogao naći stručnjak ili grupa stručnjaka, koja bi bila stručnija ili kompetentnija od sastavljača i diskutanata. Tada (16.3.51.) je doneta odluka, da se užoi grupi stručnjaka iz komisije za sastavljanje predloga*), uz sudjelovanje pisca ovih redova kao rukovodioca grupe, imaju predati sve Dprispjele primjedbe s time, da se što više od prispjelih primjedbi uvaži, da se standard dofjera po sastavu i po formi, i zatim i jezički i da se izda. Ovaj je rad trajao vrlo dugo. Svaki je član predloga detalino pretresan s obzirom na svaku od prispjelih primjedbi, a mnoge su odredbe preinačene i bez primjedbe od strane diskutanata, samo da bi bile jasnije, preciznije i cjelishodnije; grupacija je izmijenjena, a samim tim i sistem označavanja. Ova uža komisija zastupala je mišljenje koje se nije slagalo sa željama vršioca dužnosti pretsjednika Savezne komisije za standardizaciju, da se propis otštampa u cjelini u obliku brošure.

Standardni propis koji je proizašao kao plod rada ove uže komisije, a koji je u načelu pretstavljao mišljenje i želje svih onih koji su si dali truda da iznesu svoje primjedbe u toku javne diskusije, daleko je otskakao od prvog predloga. Tada je sfandard sazreo u cjelinu, koja je mogla da se preda javnosti kao prvo izdanje macionalnog propisa za električne instalacije u zgradama.

Rukopis „propisa” predat je, poslije reogranizacije Savezne komisije za standardizaciju (kojom je prilikom ona upotpunjena sa stručnjacima iz drugih resora), na pretvaranje u grupu standarda. Img. Aćimović, koji je bio zadužen tim radom, pristupio je tome najsavjesnije i najpedantnije; izmjene, koje su se pokazale potrebnim u vezi pregrupacije materije, izvršio je u sporazumu sa članovima bivše uže komisije pa, posmatrajući objavljeni standard, vjerujemo da i oni diskutanti, koji su tražili potpunu preradu, mogu da budu sasvim zadovoljni.

Kao prvo izdanje i kao takvo, dabome, ne bez sitnih nedostataka, objavljeni standard više ne liči na prvobitni predlog. U njemu će svaki od diskutanata naći uglavnome ostvarene njegove sugestije, primjedbe i želje.

Što se tiče primjedbi, po kojima uža komisija nije postupila, ili nije u cjelosti postupila, možemo dati ovo obrazloženje:

1. Uputstva za montažu i za projektovanje, kojih je u predlogu bilo više, a protiv kojih je bilo dosta prigovora, ipak nisu sva ispuštena iz standarda, muada ona stvarno u standardu nebi trebala da budu. Nastojalo se, da se zadrži samo ono što je bitno i Što dosada nije nigđe propisano, kako bi se na taj način ozakonila praksa i uveo izvjestan red. Smatralo se da se time ne smanjuje preglednost standarda, već da mu se povećava vrijednost. Za sve one koji će na osnovu standarda projektovati i izgrađivati instalncije, bolje je da uz sigurnosne propise imaju i poneko uputstvo, nego da ga moraju tražiti po literaturi, ili