JUS standardizacija

STANDARDIZACIJA

da u pomanjkanju iste postupaju po svom nahođenju, koje ne mora da bude uvijek najbolje. Bilo bi poželjno da se prilikom novog izdanja

ovog standarda, kad baza naše standardizacije bude ·

šira, sva uputstva izdvoje, prošire i izdaju kao poseban standard. Za ovo prvo izdanje komisija je smatrala, da unošenjem najnužnijih uputstava ispunjava jednu prazninu, za koju se nije moglo utvrditi ko bi bio dužan da je ispuni. Ako apstrahiramo veće gradove sa iskristaliziranom praksom, gdje nisu potrebna osobita uputstva, ona su ipak potrebna svugdje tamo, gdje se podižu novi objekti i gdje ne postoje ni pravila ni trađicije. A takvih mjesta ima više nego većih gradova. -

9. Prejudiciranje drugih standarda. U doba kada još nema specijalnih standarda za elektrotehničke mašine, sprave, uređaje, veličine i sl., a kad se o njima mora nešto reći, neminovno se može dogoditi, da će se prilikom donošenja novih standarda morati voditi računa o postojećim, ili da će se morati izmijeniti postojeći.

Pošto standardi moraju da prate razvoj tehnike i tehnoloških procesa, oni ne mogu biti dugog vijeka; prema tome, dinamičnost, koja će se pojaviti tokom razvoja standardizovanja ne može se smatrati nečim Tošim. i

3. Koncemtraciju brojila u zgradama standard označava kao pravilo. Mada su na ovu odredbu stavljeni prigovori, komisija je stala na gledište, da je to najpravilniji način postavljanja brojila bez obzira na način naplaćivanja struje, na feoretsku povećanu opasnost od krađe i sl. Pošto svako pravilo ima iznimaka, ovom se odredbom ne zabranjuje da se brojila decentraliziraju ako dobavljač struje ili investitor zgrade, u saglasnosti sa dobavljačem struje, nađu za shodno da se to učini.

4. Nulovanje se nije moglo zabraniti, a usvojena stilizacija propisa ukazuje jasno na to, da se pri izradi takvog načina zaštite mora postupiti sa pojačanom pažnjom. Bojazan da loše izrađeno nulovanje može imati neugodnih posljedica jeste na mjestu, ali ona vrijedi i za svaki drugi dio instalacije ako je on loše izrađen.

5. NeaYmirane izolaciome cijevi ne mogu se zasada potpuno zabraniti, pa je radi toga njihova primjena legalizirana. i

6. Armirame cijevi prevučene slojem aluminija izostavljene su, jer nisu pogodne za polaganje pod žbukom (kreč nagrize aluminij), a za otvoreno polaganje nemaju preimućstva prema cijevima prevučenim olovom. =

T. Čelične cijevi sa šavom, jeste polipuno jasan naziv; to su, očigledno, oklopne cijevi koje nemaju nutarnju izolaciju. Dodatak u zagradi „pešel” jeste plod različitih mišljenja o predmetu i ne doprinosi jasnoći odredbe. Takozvane „pešel” cijevi i slične, jesu cijevi bez šava, cijevi koje nisu zatvorene, koje po čitavoj dužini imaju prorez (šlic), a ne šav (zavaren ili falcovan).

Praktički, odredba o čeličnim cijevima znači da se dopuštaju kako čelične cijevi sa šavom, tako i cijevi tipa „pešel”.

Zabrana, da se cijevi tipa „pešel” mogu polagati pod žbukom ili u zidu logična je i opravdana, mada je traženo da se to dopusti. Za čelične cijevi sa šavom, koje se isporučuju presvučene slojem asfalta, može biti da je ta zabrana preoštra.

U svakom slučaju, ova tačka, prema usvojenoj stilizaciji, zahtijeva da se u novom izdanju o njoj specijalno vodi računa i da se bolje precizira.

8. Ormari za električma, brojila. Sa mnogo strana stavljeni su najraznovrsniji prigovori prvobitnoj stilizaciji ovih odredaba.

Stalo se na gledište da je praksa u pogledu izrade ormara za brojila, osobito u manjim mjestima, toliko raznolika, često nezgodna, da omogućuje krađu struje

*) Ing. Jezopov, Ing. VI. Putnik, Ing. Zloković.

71

i da otežava održavanje i nadzor, pa da je trebalo da se o tome dadu neke preciznije odredbe. Dabome, te odredbe ne sprečavaju da veća električna poduzeća u okviru načelnih odredaba standarda propišu još neke detalje, po svom nahođenju.

9. Izolovame žice sa 1 mm”? za male kućne instala cije bez priključnica, jeste pitanje koje je izazvalo veliku diskusiju. Stilizacija u objavljenom standardu jeste kompromis između većine, koja se tom odredbom saglasila i manjine koja je protiv nje. Standard dopušta fakav presjek uz uslovljenu veličinu osigurača i uz uslov da se ne prekorači dopušteni pad napona. Ako uvažimo koliko ima seoskih domova, u kojima osim malog broja sijalica dugo i dugo neće biti druge potrošnje, da li je opravdano, da se i tamo zahtijeva 1,5 mm?? Najvažniji prigovor protiv presjeka od 1 mm? nije učinjen ni s jedne strane, a to je njegova slaba mehanička otpornost prilikom uvlačenja žica u cijevi. Međutim, ima zemalja na zapadu, koje ga dopuštaju i za veće instalacije.

Predlog da se dopusti presjek od 1 mm! stavljen je još 1949 god. od strane dvaju stručnjaka, Jednog iz Beograda i jednog iz Ljubljane, nezavisno jedan od drugog, i već tada su u nekim komisijama iznošene sve dobre i sve loše strane ovog predloga, koji je tada odbijen.

Za zgrade na selu u dobrom dijelu Države i za sitnije zgrade i u gradovima treba smatrati da je odredba na mjestu, dok bi trebalo sprečiti da se ona primenjuje u većim zgradama.

10. Propisi za više napome od 250 V izbjegnuti su. gdjegod se moglo. Međutim, analogno raznim stranim propisima slične materije, nisu se mogle mimoići i eventualne transformaforske stanice u zgradama ili sl. Prema iome, i o, tim višim naponima, koji se javljaju u sklopu električne instalacije u zgradi (u širem smislu), moralo se dati nekoliko osnovnih odredbi. To isto važi i za instalacije sa svjetlećim cijevima, mada se one obično nalaze na zgradama, a ne u zgradama.

U wezi s ovim, kao i u vezi objašnjenja pod 1)

·freba napomenuti još i ovo, da je u nekim stranim

standardnim propisima materija ovog standarda mnogo opširnije razrađena i podijeljena na više specijalnih propisa. Ako je ovaj standard i po pitanju napon3a prekoračio strikine granice običnih instalacija u zgradama, pa se upustio i u određivanje pravila za radio aparate, za specijalne instalacije, kazališta i slično, smatramo da je to za ovo prvo izdanje samo pohvalno. U slijedećim izdanjima treba da se sprovede veća specijalizacija.

11. Upotreba vodovodme mreže za uzemljiamje dopuštena je, mada se to ne slaže sa pravilnikom o zaštitnim merama protiv opasnosti od električne struje. Svi zainteresovani slažu se s time, jer je to praksa u cijelom svijetu, pa prema tome, smatrano je da je odredba spomenutog pravilnika omaška koja je ispravljena standardom.

'U gornjem iznesene su najvažnije tačke u kojima uža komisija nije usvojila primjedbe nekih diskutanata. Većina tih primjedbi odnosi se na tačku 1, ali ima još mnogo sitnijih stvari koje ne zadiru u suštinu standarda i na koje se zbog štednje prostora nećemo osvrnuti.

U svemu, možemo zaključiti, da je do donošenja ovog standarda utrošeno mnogo truda sa mnogih strana, da je javna diskusija bila plodna i korisna, i da standard i pored svojih nedostataka, pretstavlja krupan korak unapred ka sređivanju naših prilika na tehničkom polju.

TI na ovom mjestu treba ponoviti poziv koji je upućen interesentima u „Standardizaciji” br. 3/52, da sve svoje primjedbe dostave Saveznoj komisiji, kako bi već sada prikupila građu za drugo izdanje.

Ing. J. Ledvinka