JUS standardizacija

128

koji su naprotiv opće prošireni, a ne će odgovarati ovakvoj sistematizaciji dočetaka me treba mijenjati. Pregledom Maretićevoga djela vidi se, da i u narodnom jeziku nisu ti dočetci potpuno dosljedno primijenjeni u svim slučajevima, nego samo u pretežnom broju slučajeva. Ne postoji dakle s filološke strane potreba da se to primijeni za slučajeve, koji: su već tu. Ta potreba postoji za move slučajeve, jer će se fime s jedne strane tehničko nazivlje približibi marodnom jeziku, a s druge strane bit će uvedem u samo tehničko nazivlje stanoviti sistem, koji će olakšati proširivanje novih naziva. Ostavljajući već široko uvedene nazive izvan dohvata te sistematizacije ne ćemo mnogo izgubiti, jer će ostavljeni' nazivi s vremenom postati iznimke u odmosu prema većem broju sistematiziranih naziva. Isto onakve iznimke, kakvih ima mnogo u svim jezičnim pravilima. Na pr. ne ireba mijenjati opće proširen naziv »ogrtač«, iako dočetak »ač« bude usvojen za činioca radnje, ali možemo tek malo uvedeni »sjekač« zamijeniti sa »sjekalo«,.jer se i onako u praksi vććinom kaže prema njemačkom »majzl«, pa ne će biti teže istismuti tu nakaznu riječ izrazom »sjekalo«ć, nego izrazom »sjekač«. Što više, kako je dočetak »lo« više u duhu jezika za neki komad alata, bit će ga lakše proširiti, nego maziv »sjekač«, koji dovodi do sumnje dali se radi o čovjeku lili o alatu. e

Zaključno s gledišta stilističko-gramatičkog načela imamo ove smjernice:

a) Elastična primjena filoloških pravila, kako ne bi potrebe tehničkog sporazumijevanja i izražavanja, koje su u ovom pitanju osnovne, bile sapete stegama, koje potječu' iz preživjelih. razvojnih odnosa.

b) Upotreba što kraćih naziva, Do mogućnosti izraženih jednom riječju.

c) Upotreba mpridjeva kao atributa u nazivima,

koji neminovno moraju biti sastavljeni od više riječi. · d) Upotreba kovamica izrađenih od korijena ili

osnove uz dodatak prijedloga ili dočetaka, koji se i inače upotrebljuju u narodnom govoru. Tome mnasuprot, isključenje suvišnih zavarenica, koje bi bile građene spajanjem dviju imenica, što se u narodnom jeziku susreće izmimmo. S

e) Sistematizacija upotrebe dočetaka, tako da se postigne što veća jednoznačnost naziva, služeći se najviše proširenim mprimjerima iz marodnog jezika, kako ih Maretić iznosi u svojoji Gramatici i stilistici hrvatskog ili srpskog književnog jezika, II izdanje, 1931 god.

f) Izbor naziva provesti tako, da se isti korijen mogu upotrebiti i kao imenice i kao pridjevi i kao glagoli.

Konkretna načela za sistematizaciju dočetaka

Načela iznosimo za najglavnje skupine pojmova i to pretežno s osvrtom na nazivlje u strojarstvVu. Ista bi načela vjerojatno mogle upotrebiti i ostale grane tehnike, samo bi možda za njih trebalo da se ta načela prošire za još koju skupinu.

1) Čovjeka, nosioca neke radnje, trebalo bi označivati dodavanjem dočetka »ač« ili »ar» glagolskoj osnovi glagola, kojim se izriče ta radnja. Primjeri: kovač, sjekač, zidar, čuvar. Dočetak »ar« može se osim toga dodati i imeničnoj osnovi, te tako označivati također čovjeka, nosioca radnje, koja stoji u

bilo kakvoj vezi s tom imenicom, na pr.: stolar, bačvar i t. d. Isto vrijedi za ženski rod za dočetke »ačica«,

»varica&« ma pr.: beračica, sijačica, čizmarica i t. d. Prema tome trebalo bi odustati od naziva »sijačica« za stroj za sijanje, Čiji bi se maziv morao načiniti pomoću jednog od mižeg mavedenih dočetaka, koji tome odgovaraju. Maretić: Gram. i stil., 1951: čl. 319 d ı a28 a li e.

2) Radnju frebalo bi označivati dodavanjem dočetka »dba« glagolskoj osnovi ili dočetka »je« pasivnom participu glagola. Na pr.: plovidba, kosidba, nošenje, kovanje i t. d. Maretić: Gram. i stil, 1931: čl. 327 h i 344 a2.

3) Svojstva i apstraktna stanja trebalo bi označivati dodavanjem dočetaka »stvo« i »ota« imeničnim ili pridjevnim osnovama, te »oća« ili »ost« pridjevnim

. vati dodavamjem dočetaka

STANDARDIZACIJA

osnovama. Na pr.: čvrstoća, hladnoća, ljepota, ivrdoća, kovkost, krhkost, rastezljivost i ft. d. Maretić: (rare: Stil: 199001: 0357 bij 052 J-

4) Materijalna stanja i pojave trebalo bi označi»avina«, »evina« i »ina« imeničnim mpridjevima i glagolskim osnovama ma pr.: mješavina, taljevina, otopina i 1... d. Maretić: Gram. OS Ine 0 IOS S GJE 247, 20. 033069.

5) Pojedinačni predmet ili pojedinačni dio u stroju trebalo bi označivati dodavanjem dočetaka »ak«, »njak«, »ica« i »ik« imeničnim, pridjevnim: ili glagolskim osnovama. Na pr.: zatik, ussdica, vijak, SVOrTnjak, sprežnjak, dimnjak, zupčanik, matica i 1. d. Maretić: Gram.istil., 1931: čl. 321 wd, 333 e,836 bi8350 e.

6) Alat trebalo bi oznmačivati dodavanjem dočefaka »lo«, »alo« i »ilo« glagolskim osnovama ili čak Kkorijenu. Na pr.: ralo, šilo, gladilo, dubilo, crtalo, klepetalo, glodalo i 1. d. Maretić: Gram. i stil. 1931: čl. 347 e.

17) Alatljike i druge radne ili pomoćne strojeve trebalo bi označivati dodavanjem dočetaka »lica«, »alica« i »ilica« glagolskim osnovama. Na pr. bušilica, brusilica, gslodalica, prenosilica, dizalica, ralica, sječkalica, rezalica, strugalica, tokarilica, dubilica i t. d. Kod Marefića nema primjera za to, ali su u tehničkoj praksi ovakvi mazivi već dobrano prošireni i potpuno su u duhu jezika.

8) Sprave trebalo bi označivati sa dodatkom dočetaka »aljka« i »iljka« glagolskim: osnovama, na PpT.: okretaljka, štrcaljka, sisaljka. Maretić: Gram. i stil. 108.001. 39.10 j.

9) Pribor trebalo bi ozmačivati dodavanjem dočefaka »nik«, »enlik«, »anik« i »jamik« imeničnim glagolskim osnovama ili samim imenicama. Na Dr.: prenosnik, koloturnik ,uljanik i t. d. Maretić: Gram. i stil., 1931: čl. 329 g i 342 u. Za dočetak »nik« kao dodatak imenicama ili glagolskim osmovama Maretić nema primjera, ali gornji primjeri pokazuju, da je on u tehnici već proširen. U čl. 349 g Maretić navodi primjere za dodavanje tog dočetka pridjevnim izvedenicama, za koje kaže da onda označuju čovjeka odnosnog svojstva ili zvamja. U tehnici takva upotreba nije potrebna, jer su za to dovoljni dočetci pod 1. Proširenje upotrebe opisane gornjim primjerima, naprotiv, potrebno je u velikom nizu slučajeva i zato je ovdje predviđeno. .

10) Izrađeni predmet t. j. proizvod neke radnje frebalo bi omuačivati dodavanjem „dočetaka »ak«, »tak«, »utak«, »otina« i »ivo« glagolskim osnovama, tako na pr.: izvadak, otkovak, odljevak, svitak, navijutak, bušotina, mletivo, predivo. Maretić: Gram. i stil., 1931: čl. 353 d, 8351 a, 356 f i 359 c.

11) Dio stroja, u kojem se vrši neka radnja, trebalo bi označivati dodavanjem dočetka »ište« imeničnim ili glagolskim osnovama, na Dpr.: Sgrebenište, ognjište, ložište, vatrište i t, d. Maretić: Gram. i stil. 1931: čl. 340 sg. |

12) Prostoriju ili mjesto, u kojima se obavlja neka radnja, trebalo bi označivati dodavanjem dočetaka »nica«, »onica« i »armica« glagolskim ili imeničnim osnovama ili izravno imenicama. Na pr. kovačnica, kovnica, ljevaonica, sušionica, stolarnica, kotlarnica, pjeskarnica i t. d. Maretić: Gram. i stil., 1931: čl. 349 f i 352 a. ee

13) Prostoriju, u kojoj se malazi određeni predmet ili postrojenje, trebalo bi označivati dodavanjem dočetka »ovnica« imeničnim osnovama predmeta ili postrojenja, na pr.: kotlovnica, pjeskovnica i 1. d. Mareftić: Gram. ji stil., 1981: 354 f.

14) Peoretske pojmove u pojedinim znanostima, kojima se označuju točke, kod kojih se zbivaju određene promjene, trebalo bi označivati dodavanjem dočetka »ište« glagolskoj osnovi. Na pr.: talište, vrelište, sjecište i t. d. Primjera za to Maretić ne daje, ealiiajC takva primjena već proširena u naučnom jeziku. Ova točka kolidira doduše sa točkom 11, ali kako se te točke ne odnose na ista područja, to ne će u upotrebi prouzrokovati poteškoća. Slučajeva sinonima ima uostalom! i inače u jeziku, a također i u tehničkom nazivlju drugih naroda.