Književne novine

~

BROJ 1 GODINA I

Može li biti književnik onaj spišateli koji svojom darovitošću ne prima sve bitne momente stvarnosti iz koje je nikao, koji se ne hvata u. koštac s utiscima, ne zgušnjava pojave u jarke slike, ne muči se da likovima iz ži“ vota da tipičnost i trajnost, ne odgovara na pitanja svoga društva i SVO ga doba, i ta pitanja ne postavlja nadahnuto,. pred javnost? Našim istinskim RKnjiževnicima jasno je da ne može. Jasno je i našem natodu, koji je postao gospodar u zemlji, punopravni vlasnik i stvaralac kulture, i koji književniku ukazuje najveću čast, time što od njega mnogo traži zahteva da izrazi njegova osećanja, njegove misli, tegobe, probleme, zanose i uverenja, zahteva da ga uči i pokazuje mu put. »Organi i pretstavnici društva, vremenn i čovečanstva«, kakvu je ulogu književnicima namenio veliki Bjelinski, »probuđeni delovi narodđa«, »svest naroda o samom sebi«, kako je današnje „naše književnike zakleo prvi svesni tumač napredne društvene misli naših naroda Svetozar Marković, kad se za socijalizam. tek trebalo boriti, — naši književnici znaju, da se velika, istinska i nadahnuta dela ne mogu stva” rati postrance od velikog zbivanja, od naroda heroja i tvorca. Oni znaju da književnost našeg društva i našeg doba ne može biti tkanje u bezvazdušnom prostoru, ispredanje paučine iz svoje šupljine, variranje formi bez sadržaja, ni svetlucave gljive na truleži i raspadanju. Naši književnici imaju sreću da žive u narodu iu doba koji će ostati u istoriji kao veliki, a ta sreća je ogromna obaveza, — obaveza koja poziv književnika u našoj zemlji čini kako ponosnim tako i teškim po odgovornosti.

Svetozar Marković, koji nam je uza sve nedostatke u svome mišljenju ostavio i danas važeću formulaciju književnog poziva, tražio je da knji” ževnici shvate »život ljudski sa sv!m raznostručnim prilikama što ih život stvara«, da razumeju »potrebe koje se rađaju u životu«, kako bi mogli da narođu tumače njegov život, i da

' mu pokazuju puki,”

Naša društvena stvarnost ie jedna od najdinamičnijih i najosobenijth što ih je istorija znala. Rezultat Tevolucionarnog procesa, ona je bremenita revolucionarnim razvojnim mo” gučnostima. U samoj borbi za slobodu i nezavisnost zemlje, koja je četrdeset prve imala vojnički, državno i 8BeOgrafski »prestati da postoji», stvarana je pedalj po pedalj nova otadžbina, čije je puno ostvarenje, pod Yukovod“ stvom Komunističke partije, izveo preporođen narod. U trećoj godini posle pobedonosnog završetka borbe, u kojoj se »zbilo što biti ne može, naši narodi se nalaze u drugoj godini ostvarivanja petogodišnjeg plana socijalističke izgradnje zemlje, a šest godiha posle sloma bivše države, zavisne od inostranog kapitala, vojno-monarhičnom diktaturom, šest godina posle nastanka smrtne opasnosti od strane fašističkog okupatora, u novoj, narodnoj državi koja je nastajala još pre punog oslobođenja zemlje, u zemlji i ljudima već mocno pulsira socijalizam. A na samom početku borbe, oni koji su je vodili na” li su: povratka na staro nema, O510bođenje znači i novo društveno UTCđenje, novu državu. Na osobeni ha" čin, pod ranije nepoznatim uslovima, uz originalnu primenu revolucionarne teorije koja je pobedila u SSSR, nastala je nova društvena stvarnost, u kojoj ljudi menjaju zemlju, i sami već svesnom borbom izmenjeni, a mehjajući zemlju i dajući joj nov kov, me” njaju se sami dalje, dobijajući od svakog novoB8 ostvarenja nove crte na licu i u duhu. Ta velika revolucionarna stvarnost i epoha naših naroda, u kojoj ranije zaostale o izgrađuju savršene materijalne SI ve u kojima će njihov kulturni DO: dostići neviđene visine — zahteva CA bude izražena. Velike pobede traže svoje Wknjiževne svedoke, likovi heroja i udarnika, likovi stvoreni za pe” smu, traže svoje pevače. .

Naša · književnost, iako su njeni pretstavnici dali svoj borbeni i stva" ralački udeo oslobodilačkoj borbi i izgradnji nove otadžbine, još uvek zaostaje iza te stvarnosti. Zbivanja dolaze kao bujica, promene se smoenjuju, te nova pojava od juče sutra već izgleda prošla — i mnoštvo velikih, bitnih pojava ostaje ne samo neizraženo, nego skoro 1 nezabeleženo u tom revolucionarnom “toku. Naša književnost još nije dovoljno i dostojno pokazala svetu lik novoE čava a naše zemlje, vajan krož oslobodilač cu borbu i stvaralački polet. Naša knji: ževnost još nije uspela da zabeleži ni hroničarski čitav niz presudnih događaja koji su izvršeni revoluciona!r nom voljom naših naroda. Protekla Je agrarna reforma sa planskom seoboni naroda čitavih krajeva, sa dubokirn izmenama u životu sela. Izvršena Je nacionalizacija industrije, čime je radni narod i zakonski i praktički postao jedini vlasnik nad sredstvima pro“ izvodnje, oslobođen zamavek bezdušne eksploatacije i dobivši mogućnost

punog ispoljavanja svojih stvaralač-

kih sposobnosti i svoga dostojanstva. stvarene su v#ivelike OBE ija. Kaddnje) među njima dve PO Be Omlading' a pruge, te zi| e. ške slike naše izgradnje, „h ave to još

ugnjetene'

Adresa uredništva i administracije: Prancuska 7 — Telefon: 28098

}DD A 0.) Tr. ra 50 0 | Pa a w 4! r () H. DD. i e y:

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

PRIMERAK 83 DINARA

UTORKOM

REC KNJIŽEVNIKA

Jovan POPOVIĆ

ostaje đug na hartiji književnih fumača naroda, koji treba đa budu »inženjerı ljudskih duša« i da oboygate svetsku književnost delima o podvizi” ma koji već spadaju u istoriju.

Je li naša društvena stvarnost već

definitivna, je li postala statična? Na-'

protiv. Ono što je izvršeno otvara niz mogućnosti i ostvarljivih ciljeva. Narodu treba reći ne samo šta je učinio, ne samo pokazati mu njegovo istinsko lice, neBo mu ukazati i na ono što će učiniti, što je kadar učiniti, i stayljati mu pred oči, njegovo moguće lice. Naši književnici dužni su još da izraze društvenu stvarnost bivše Jugoslavije, patnje naroda, vlastodržaca, herojsku borbu avan” garde naroda, dužni su još da trajnim delima izraze čudesnu oslobodilačku borbu naroda, a u isti mah, izražavajući ono što se ostvaruje, mor.su gledati napred, mobilisati duhove za ostvarenje budućeg.

Zaostajemo, da. Ne rađi opravdanja, nego radi potpune istine treba reći i to, da se o zaostajanju govori samo u odnosu na našu društvenu stvarnost, a ne u odnosu na zemlje zapada. Naša je stvarnost toliko dinamična, bremenita, napredna, naši su ljudi toliko poMini da odmiču ispred književnog hroničara. No ako zaostajemo za SVOjom stvarnošću, koja je — uz sovjetsku stvarnost — najnaprednija na avotu, to ni najmanje ne znači da mi, kako to stara poltronska teorija hoće, »zaostajemo iza zapada«. Naprotiv, po shvatanju stvarnosti, po osećanju odgovornosti, po poimanju istoriskog razvitka, po aktivnom uticanju na zbivanje, po sraslosti s narodom, po ide;jnosti i zdravlju našeg stvaralaštva mi stojimo u prvim redovima na svetskom kulturnom frontu. Stojimo u prvim redovima zato što pretstavljamo svoju naprednu zemlju, nadahnuti revolucionarnim smislom naše društvene stvar” nosti, utoliko odgovorniji ukoliko nam narod više poverava.

Nisu svi problemi rešeni. Nisu svi napori šsavladani. Nije sve gotovo pa treba. samo uživati. Napora, teškoca,

bahatost ·

Naša društvena stvarnost daje pravo na optimizam, nalaže ga. No ona ne traži idiličnu razdraganost, Ova joj ne odgovara. Ne samo što u našoj novoj stvarnosti još promiču šišmiši prošlosti, iskrsavaju tragovi vampira reakcije, tu i tamo odjednom zadahne izdaja iz doba okupacije, tu i tamo iz kvara od sabotaže zvekne nova izdaja zvukom dolara, a u kulturnom živo= tu se zašepuri ćiftinski ili dekadentni neduh. To nije bitno za našu movu družtvenu sfvarnost. Izrodi se nalaze van naroda, oslonac inostrane reakcije bedan je, duhovno tuđe polave raspadaju se u zdravom vazduhu naše kulture. Sve to još postoji u našoj novoj društvenoj stvarnosti, u njenom poletu i radosti postoje još ostaci

starog uz movo, deluje još sićušnost pregaženih kraj veličine heroja, kesi se još maska nenarodnog kraj lica naroda. Sve to takođe traži da bude izraženo dubokim zahvatanjem u pra ve odnose. No nije to razlog što naša herojska stvarnost ne trpi idiličnost. Razlog je taj, što upravo napori, teškoće, prevaziđene greške, borba za ostvarenje novoga daiu našem životu lepotu i veličinu, a idilizam upravo tu veličinu umanjuje, čini stvarnost plitkom, svodi na neuverljiv odblesak ono što je veće od svih poznatih razmera. Ne idiličnost. nego duboko, 'stinito, strasno, kritičko oduševljenje traži zamah naše stvarnosti.

No naš miiževnik ne može da bude

zaokupljen samo velikim i uzvišenim .

SLBRVAR RBRDR

Prvim udarnicima, racionalizatorima i novatorima

Časna zvanja koja vi danas nosite, veličina i slava zvanja udarnika, racionalizatora i novatora — nada'"njuje milione maše slobodne, ponosne, stvaralačke otadžbine kao reč 'ita, kao smeli poziv naše herojske Komunističke partije, kao neiscrpna snaga naše slobode — Narodni front Jugoslavije. Zvanja uđarnika, racionalizatora i novatora najčasnija su zvanja rada u našoj otadžbini. Ali vi, koji ih prvi nosite, u godinama prvog Petogodišnjeg plana naših naroda, prve gene-

:: OCI 2 &, ; s: Oubao i yO · aca 2 My ai. Sivi Ja, OBoBtOasayA SRURBĆiljdy AcLA cc Bav jo kaošje aSil- uGayuiikay| aoigiialačGiCi 6 o Ray tp

pa i vlastitih grešaka — biće jo mnogo. No optimizam, zdrava alirmacija života nije neki proizvoljni po“ stulat, on izvire iz same naše društvene stvarnosti, koja je bremenita razvojnim mogućnostima, zdrava, n9va, poletna, u kojoj je vera u čoveka, u heroizam i lepotu čoveka realno zasnovana. I to u isto vreme kada u kapitalističkim zemljama, nad maskiranim ili otvorenim zločinima imperijalizma, sred nečovečne ratnohuškačke hajke, sred sankcionisanih laži — caruje obeznađenost, besperspektivnost i poniženost kod većine, i onaj strah za koji nije efikasna nijedna od reklamiranih · „dolarsko-demokratskih »sloboda od straha«.

'i novatora, koje su pobedonosno izišle iz surovih godina oslobodilačke borbe

iu pustoši koju nam je za sobom osta-

vio zločinački fašizam otpočele izgradnju novog života — to su generacije čije je delo istorijski veliko.

U fabrikama i rudokopima, u laboratorijama i na oranicama, širom čitave naše otadžbine sjedinjuje vas ista misao i isto delo, sjedinjuje vas slava rada i veličina današnjih i budućih radnih pobeda.

Tabakovića

Rad slicara II.

Ta misao ito delo, ta šlava i ta vee |

ličina — vi, prvoborci našeg prvog Petogodišnjeg plana, zajedno sa milionima trudbenika, svojim pobedama duboko obavezujete i pisce nove Ju-

goslavije,

Časna zvanja koja vi danas nosite, vaš samopregor i vaša stvaralačka snaga, nađahnjuju i književne radnike svih naših naroda za nova, bolja dela — za dela dostojna vas, nepokoleblji-

vih graditelja socijalizma.

što se u našoj zemlji stvara. On ne može o velikim podvizima da sivara velika dela ako nema šireg merila, ako je kao čovek, kao građanin, kao javni radnik, kao pretstavnik svoga vremena i čovečanstva ravnodušan prema onome što se dešava u svetu, prema onome što je nerazdvojno vezano sa sudbinom čovečanstva. Trajnost književnih dela zavisi od mere kojom je zahvatio bitne pojave, od dubine prodiranja u suštinu i pra” ve odnose tih pojava. Trajna dela neće stvoriti pisac koji se ne oduševljava velikim i ne oseća gnev prema zločinu, ma gde on bio.

Rat protiv fašizma još nije mogao pa= sti u zaborav, niti cena pobede nad ne= mačkim i osovinskim fašizmom, a već je engleski i, nadjačavajući ga, američki Imperijalizam · pokazao svoju nezasitu grimasu. Da li su Književni pretstavnici ijednog doba videli nečo” večniju pojavu od fašizma, od njezovog. sistematizovanog zločina i njegove varvarske »ideologije«? T baš zato, da li su Mnjiževni pretstavnici ijednog doba videli bezočniju trave= stiju od one koju' izvodi zapadni imperijalizam pod maskom demokratije, štiteći „ostatke fašizma u pobeđenim zemljama, stvarajući nova žarišta, imitujući fašizam u vlastitoji zemlji i u gpoljnopolitičkoj ekspanziji, a upravljajući besomučnu kampanju kleveta i pretnji protiv zemalja koje su najviše doprinele pobedi nad fašizmom upravo zato što su napredne? Da li su književni pretstavnici ijednog doba videli krvaviju i stidniju komeđiju od one koju izvode desni socijalisti Evrope kao agenti Volstrita? Da li su književni pretstavnici ijednog dnba.v.deli varvarskiju porguodone kad volstritski agenti otvaraiu graniću Francuske prema Spaniji, prema Španiji od koje je »soci}alistas Blum bio ogradio Evropu u ime »politike nemešanja« da bi Hitler i Musolini lakše ušli iza svog sluščeta Tranka, istoga P'ranka, koga »političari nemešanja« sada, o: "log: u wrvV hiljada. antifašista, puštaju u Franjnshrurajeoin. i O mižAa? Volstrita? Đa li bi ijedan veliki knji“ ževnik prošlosti ostao miran prema ftome, udubljen u pisanje apstraktno večnih dela? A među književnicima Zapada mnogi, koji i nisu u direktnoj službi imperijalizma, čak misle da su protiv njega, — većinom izražavaju svoju »nesaglasnoste fkWamiem apstrakcija, košmarima ili paučinom iz svoje šupljine. Mali broj je onih koji ne ćute, a njih gone, kleveću, zatvaraju, da bi gonili i zatvarali čak i one koji su mislili da mogu ostati »uzvišeni«.

Ne može književnik naših naroda sedeti mirno u sobi i pisati dela o velikim stvarima, ako svim bićem ne protestuje protiv zločina engleskih i američkih okupanata u Koruškoj i

xa ala Aoewvnininonn

BAJRONOVA BEN:

DVE POMOĆI

Crtež Pjera Križanićan

Pi ” 2dgaVyca i A i-9

„Ne ih ia ri |

— Ja sam dao Bvoj život za slobodu, grčkog naroda, a vi dajete pare za njegovo porobljavanje

Trstu, u Trstu u kome fašisti osuđuju antifašiste, među njima nedavno antifašistu Bruna Destu. Ne može naš književnik biti ravnodušan prema žrtvama i herojskoj oslobodilačkoj borbi grčkog naroda, kao što ni naš narod ne može biti ravnodušan prema saborcu protiv nemačko-italijanskih porobljivača. Ne može biti tavnodušan, jer zna kako je teška borba pro=tiv nadmoćnog neprijatelja, a zna ka” ko je borba još teža, kad se posle pet godina borbe protiv nemačkov-italijanskih fašista mora nastaviti protiv slugu istih okupatora, ali koje sada DOmažu, i učestvuju s njima, oni koji su došli tobože kao saveznici, Sudbina Grčke pokazuje šta su zapadni ·imperijalisti nameravali da učine s naro“ dima koji su vodili borbu protiv fašizma, kako su oni shvatali garantova=na prava naroda, a ta sudbina, koju grčki narod čini herojskom i svetlom, značajna je za sudbinu naprednog čovečanstva. Može li književnik naroda borca i pobednika u pravednoj borbi ćutati na patnje i heroizam narođa pravednog borca?

I upravo cinični osvajači sveta, koji misle da mogu sve kupiti i svugde zavladati, upravo ti »demokrati« koji obespravljuju i zaglupljuju vlastiti narod da bi preko izdajnika porobljavali druge narode i pretili narodima nad kojim nemaju moći, — upravo oni govore, viču, rokću o »odbrani zapadne civilizaciie«, o adbrani kulture — koja je tobože ugrožena od strane najnaprednijih i najkul iuvnijih zema lja u svetu.

Gangsterski šefovi porobljavanjem i pretnjama hoće da šire kulturu u vidu gume za žvakanje, i obnavljaju ideološki arsenal fašizma, kidišžu ma naprednu demokratiju a socijalizam nazivaju varvarskim i totalitarističlcinm, dok »nezavisni i prefinjeni« liferanti duhovne robe šire zadah beznađa, amoralnosti i neverovanja u čoveka.

U našoj zemlji dolarski civilizatori nemaju moći. Čak i naši nepismeni naučili su s prvim slovima smisuo najvećih obaveza. U zdravoj almosf{eriznnšeg druyjftesa pe WapDSV {07 verzne dekadentnosti. Socijalistički polet daje neslućeni ponos masi i pojedincu. Omladina naše zemlje peva zajedno sa sovjetskom omladinom kako je život radostan, lep i ponosan. No to ne znači da trulež dekađentne nazovi-kulture ne traži puta u naše društvo preko ostataka buržoazije, kao što politika koju ona izražava traži špijunske kanale.

Nova, narodna Jugoslavija ravno prđačnih naroda nalazi se na istaknutom položaju antiimperijalističkog tabora. Upravo zato što je ona u punom smislu nezavisna i ostvaruje ono što hoće, ona izaziva mržnju svetske re· akcije, izložena je svim mogućim pro” vokacijama, ucenama i pokušajima trovanja. No njoj su obraćene i simpatije svih onih koji u imperijalističkim zemljama vode borbu za slobodan i kulturan život. U čvrstom prijateljskom kolu narođa nove demokratije, nerazdvojno vezana s vodećom na” prednom zemljom sveta, Sovjetskim Savezom, Jugoslavija je odđ primernog značaja za demokratske mase kapita· lističkog sveta.

Književnik Jugoslavije srastao je sa svojim narodom. Pred narodom on ima veliku odgovornost, i ugled koji raste s odgovornošću. On je aktivno upleten u sve oblasti narodnog života, on je, ako je zaista književnik, u isti mah i duhovni opunomoćenik naroda, koji od njega očekuje nagoveštaje i perspektive. Reč našeg narodnog književnika važna je. Narod hoće da čuje šta njegov književnik kaže o pitanjima koja ga uzbuđuju. Od našeg književnika i narodna država, i narodne organizacije traže mišljenje, ocenu, savete i aktivno zalaganje u svim oblastima kulturne politike. A zato što naš istinski narodni književnik govori i u ime svoga narođa, njegova reč odjekuje daleko, čuje se | van granica naše zemlje, koja je veća nego što prostorno iznosi. Onaj ko je izoštrio osećanje pravde u borbi protiv fašizma — može govoriti o pravdi i žigosati nepravdu. Onaj ko je u borbi i pobedi, u obnovi porušene zemlje i izgradnji socijalizma upoznao radost, vrednost i lepotu čoveka, taj može da brani čoveka, slobodu i kulturu, i trcba da ih brani, kako protiv idejnih uticaja elemenata tuđih našem warodu u zemlji, tako protiv varvarskih pokušaja spolja, s one strane na kojoj danas nema ni demokratije ni kulfure. U kapitalističkim zemljama, čiji vlastodršci monopolišu sebi pravo na kulturno voćstvo, narod tek treba da se bori za slobodu i za kulturu. Naši su narodi dali primer kako se vođi pobedonosna borba za slobodu i nezavisnost. Naši narodi imaju bogatih kulturnih vrednosti u prošlosti, a danas izgrađuju kulturu novu“~po Hvalitetu. Rad je reč o evropskoj kulturi, imamo prava da pitamo: gde je Evropa, je li ona obeležena zapadom ili kapitalizmom? Je li ona prćija varvarskih bankara Volstrita? U Grčkoj je niklo ono što se naziva evropskom kulturom, u Grčkoj čiju svetost gaze žandarmski kulturtregeri Zapada. Balkan su slobodni i nezavisni narodi učinili svetlom tačkom Evrope. Radne mase zapada gledaju u Moskvu. Kul-

ara a. 5 id

tura današnjice ovaploćena je wi soci»

jalizmu.