Književne novine

Ba aa 1

-|

jr 0

aaa ee 'Crtež iz nagrađene mape »Ljudi iz logora 9

Druga nagrada Vjekoslavu Afriću za režiju filma »Slavica« 45.000

3 i 2) Za režiju đokumentarnog filma Prva nagrada Vojislavu Nanoviću, Radošu Novakoviću i Gustavu Ga-

____wrinu za režiju filma »Smotra |___mladosti« LA ___b) Prva nagrada ·Gustavu Gavrinu

|L ___za režiju filma »Omladinska pruga ___Brčko—- Panovići« . . „ 30.000 VV) Druga nagrada Kosti Hlavatiju za režiju filma »Istina o Puli« 20.000 Treća nagrada Ivi Tomuliču za režiju filma »Muzički život Zagre-

. ba« dr. M wi dr 16.000 7 d) Treča nagrađa Zvonimiru Sintiču Ž za režiju filma »Partizanske bol-

mice u Sloveniji« :. e 218.000

3) Filmska glumi a) prva nagrađa Carki Jovanović za ulogu Luce u filmu _»Slavica« i ulogu Babe u filmu »Živjeće ovaj narod« . O. . . 35.000 ı b) Prva nagrada Franu Novakoviću za ulogu Deđe u filmu »Živjeće ovaj narod« . 835.000 v) Druga nagrada Vasi Kosiću za ulogu Obrađa u filmu »Živjeće ovaj narod« ~ 20.000 g) Druga nagrada Ireni Kolesar za ulogu Slavice u istoimenom filmu 20.000 d) Druga nagrada Boži Nikoliću za ulogu Barba Tone u filmu »Slavica« pre Oe wi, + u 40.000 đ) Druga nagrađa Jozi Laurenčiću za ulogu Stipa u filmu »Slavica« 20.000 e) Treća nagrađa „Simi Janićijeviću za ulogu komandanta određa u filmu »Živjeće ovaj narod« 10.000

...

ZLATKO PRICA: Cetiri naprama jedan »Danica«

ž) Treća nagrada Aleksandru Stojkoviću za ulogu Krlja u filmu »Živjeće ovaj narod« . . 10.000

4) Za rad snimatelja na umetničkom filmu

a) Prva nagrada Žoržu Skriginu za snimanje filma »Slavica« 40.000 b) Prva nagrada Oktavijanu Miletiću za snimanje filma »Živjeće ovaj narođ« | . . . „ 40,000

5) Za rad snimatelja na dokumentar–

nom filmu

a) Prva nagrada Aleksandru Sekuloviću, Stevanu Miškoviću, Slobodanu Markoviću, Nikoli Žedrinskom,

Branku MBlažini, Jirži Štauđu i Milu Markoviću za snimanje filma »Smotra ınladosti« . 35.000

b) Prva nagrada Hugu Eibariću za

snimanje filma »Istina o Puli« 25.000

v) Prva nagrada Sergiju Tagcu za snimanje filma »Muzički život Zagreba« ok a e , 256.000

g) Druga nagrađa Stevanu Miškoviću za snimanje filma »Omladinska pruga Brčko—NDBanovići« 15.000

d) Druga nagrada Anfunu Smehu i Bogačniku za snimanje filma »Partizanske bolnice u Sloveniji« 15.000

đ) Druga nagrada Jirži Štaudu za snimanje filma »Mi deca narođa»

15.000

e) Druga nagrada Mihajlu Ivanjikovu za snimateliski rad na filmskoj hronici u toku 1947 godine 15.000

ž) Druga nagrada Trajču Popovu i Simeonu Rapkoviću za snimateljski rad na filmskoj hronici u toku 1947 godine 0 tk „O. 155000

RIMARFGMI POMAOI | HAGGMRMFNIM PIŠI

Rtodio se 1907 u Polimlju, detinjstvo proveo u Metohiji. Svršivši uz teške uslove gimnaziju, filozofiju stuđirao u Skoplju, sarađujući s naprednim „pokretom makeđonskog radništva. Posle godinu dana rada kao suplent, otpušten iz službe. Od 1935 godine živeo i radio u Beograđu kao književnik. Knilževnim radom počeo je da se bavi oko 10900 Sarađivao je na svim naprednim časopisima 1 listovima, bio član ređakciie časopisa »Naša stvarnost, uređivao Kniiževno-teoretski časopis »Umetnost i kritika«. Odigrao je veliku ulogu u principijelnoj ı teoretskoj orijentaciji naše napredne Rknjiževnosti do rata. Objavio je zbirku pesama »Plameni golubovi«, koju je zabranila cenzura. Prevodio je Maksima Gorkog i Vladimira Majakovskog.

Od početka stanka u Crnoj Gori učestvovao je u oslobodilačkoj borbi, zauzimao je istaknute funkcije u pokretu, kao politički radnik i kao jeđan od urednika »Borbe«. Od osnivanja AVNOJ-a bio ie njegov član, posle oslobođenja poslanik Narođne skupštine.

Za vreme rata objavljivao je članke u »Borbić, »Vojno-političkom pregledu« Vrhovnog štaba, u časopisu »Nova Jugoslavija« Pored niza lirskih hronika napisao »Pjesmu o blografiji druga Tita«. Godine 1947 objavio je zbirku odabranih svojih kri-

i tičkih, esejističkin i publicističkih rađova pođ naslovom »Na poprištu« i zbirku pesama »Prkosne strofe«, u koju je uneo ođabrane pesme 1z čitaVOg SVOE pesničkog rada.

:: Oskar Davičo. Rođen 1908 godine u Sapcu.Pre rata sarađivao u mnogim časopisima i objavio zbirku pesama. Za vreme rata bio u intemaciji a potom u narodnooslobodilačkoj vojsci. Posle oslobođenia publikovao je po časopisima | listovima pesme, članke i reportaže sa Nirnberškog

| procesa i iz Grčke. Objavio je knjigu »Među Markosovim partizanima«, u izda-

nju časopisa »T'rideset dana«. Josip Vidmar, — Rodio se 1885 u Ljubljani, gde je završio gimnaziju 1914. Godine 1915

___gde je svršio gimnaziju 19814. Godine 1915

____mobilisan je u austrisku vojsku. U ješen ___te godine dospeo je u rusko zarobljeni-

__štvo, Po povratku u domovinu završio studije literature i umetnosti u Ljubljani,

| Zagrebu, Beču, Pragu i Parizu. Bavio se

Vrlo aktivno kritikom, uređivao časopise

4 prevođio dela iz ruske, češke, nemač-

ke, francuske, engleske i srpsko-hrvatske

'njiževnosti, Godine 1041 nalazio se među

___osnivačima Osvobodilne fronte. Za vreme

Pa rata je bio partizan i član Izvršnog od| bora OF. Posle oslobođenja izabran je za | _pretsednika Skupštine narođa i skupštine

_ Narodne Republike Slovenije. Kao stari

pozorišni radnik, i sada predaje drama-

ORG Glumačkoj akademiji u Ljub-

Rađovan Zogović.

u | Blaže Koneski. Rođen 1921 u selu Ne__breWovu, u okolini Prilepa. Završio slo| vensku filologiju na univerzitetima u BeNE rađu 1 Sofiji. Sađa je honorarni profesor Univerziteta u Skoplju. Počeo je da ___Štampa posle oslobođenja u makeđono m listovima 1 časopisima, a u zasebnim knjigama objavio je poemu stots, brošuru »Za makedonsku književnost i književni jezik« i prevod »Gorskog vijenca« na makedonski jezik. Radio na BROOD prvog makedonskog pravo- pisa. “ 4 4 Miško Kranjec. Rođen 1908 godine u Ve| ___likoj Poljani, Slovenija. Pre rata objavio ___ je veći broj romana 1 zbirki pripovedaka. poš Učestvovao Je u narodnooslobodilačkom . ova 20 Najpoznatiji su mu romani: »Te| ___Žaki« (1932), »Sreča na Vasić (1034), »OSs življenja« (1935) | »Kapitanovi« (1937), Po| sle oslobođenja Btampao je zbirku pripo| vedaka i dva romana

- Oto Bihalji-Merin. Rođen 1904 godine u j g--' unu. Bavi se književnim radom od | ____1926 godine Učestvovao u antifašističkom ___pokretu u inostranstvu. Bio urednik ra__znih časopisa; istakao se u književnoj rertaži 1 esejistici. Objavio je knjige »Ju-

iy i skih jezika i »Spanija između smrti i rađanja«, koja je objavljena na srpskom, engleskom i nemačkom jeziku. Pred rat došao u zemlju 1 javio se u vojsku. ri godine rata proveo je u logorima za oslovenske oficire u Nemačkoj, Posle obođenja objavio novo izdanje »Spaniizmeđu smrti | rađanja« i veći broi DO Časopisima. Roman »Do viđenia

ao je u izdanju »Prosvete«,

»Mo- ·

u vasionu«, prevedenu na pet eVrop-.

*

stil. Pre rata boravio uglavnom u inostranstvu, sarađivao u francuskim naprednim časopisima. Sađa živi 'u Zagrebu, Na muha đarskom jeziku napisao nekoliko romana, dve knjige pesama i veći broj eseja. Dela su mu prevođena na više jezika, ROoman »14 dana«, napisan na mađarskom, objavljen je u hrvatskom prevodu u izdanju »Matice Hrvatske«.

Wwjekoslav Kaleb. Rođen 1905 u Tiiesnom, Dalmacija. Završio učiteljsku školu i do rata bio učitelj u provinciji. Pre rata objavio je knjigu novela »Na kamenju« (u izdanju Matice Hrvatske, 1940), Posle oslobođenja štampao zbirku izabranih novela, kao i zbirku pripoveđaka iz narodnooslobodilačke borbe »Brigada«.

Isak Samokovlija. Rođen 1880 godine u Goraždu. Po struci je lekar. Pre rata objavio više zbirki pripovedaka, Neke njegove drame prikazivane su pre rata u Sarajevu, Skoplju i Nišu. Zbirka pripovedaka »Nosač Samuel« objavljena je Dposle oslobođenja u izdanju »Svjetlosti« Sarajevo. Branko Čopić. Rođen 1915 godine u selu Hašanima kraj Bosanske Krupe. Štampao pre rata nekoliko zbirki pripoveđaka. Učestvovao je u narodnooslobodilačkoi borbi od 1941. Posle oslobođenja objavio (»Ognjeno rađa-

je: tri zbirke pesama: nje domovine«, »Pjesme« i »Ratnikovo prolječće«). nekoliko zbirki pripovedaka,

humorističkih priča i proznih, pesničkih i dramskih rađova za decu. Objavio je scenario za film »Živjeće ovaj narod“. Njegove »Priče partizanke« prevedene su na bugarski, češki i mađarski jezik, a dečiji komad »Udarnici« izvođen je u Pragu 1946 godine.

Janko Đonović. Rodio se 1909 godine u Tomićima, Crna Gora. Pre rata učestvovao je u naprednom studentskom pokretu. Završio pravni fakultet u Beogradu. Učestvovao u julskom ustanku 1941 godine, potom je pao u italijansko-nemačko ropstvo, gde je ostao do kraja rata. Posle oslobođenja radi kao književnik i novinar na Cetinju. Pre rata štampao pripovetke i pesme u mnogim naprednim časopisima, objavio jednu posebnu zbirku pesama | dve druge u zajednici s nekolicinom naših naprednih pisaca. Posle Oslobođenja objavljena mu je zbirka pesama »Gorski tokovi« u izdanju »Prosvete«, Beograd.

Skender Kulenović. Rođen 1907 u Bosanskom Petrovcu. Počeo da piše pred rat. Učestvovao u narodnooslobodilačkom pokretu od 1941. Za vreme rata napisao nekoliko manjih proznih rađova i poemu »Stojanka majka Knežopoljka«. Posle oslobođenja objavio nekoliko pripoveda= ka i pesama i izdao knjigu svojih komedija. dJoža Horvat, Rođen 1915 gođine u Kotoribi. Učestvovao je u narodđnooslobodilačkoi borbi od 1941. Piše pripovetke i drame. Objavio je dve zbirke proze, od kojih je jedna (»Za pobjedu«) prevedena na češki jezik. Od dramskih radova štampao Rkomeđiju »Prst, predđ nosom«.

Slavko Janevski. Rođen 19920 godine u Skoplju, Završio tehničku školu u Nišu, Bavi se najviše književnošću za decu, Objavio 109044 zbirku pesama »Krvava niza«, Posle oslobođenja štampao je pored pripovedaka i pesama za decu, Ćiklus pesama o Omladinskoj pruzi »Ognena mladost«. Nagrađena mu je knjiga za decu »Raspeani bukvi«.

Pranc Slokan, rođio se 2 septembra 1906 u selu Slovenske Gorice, u radničkoj porodici. Pošto je završio osnovnu školu. radio je jedno vreme kao nadničar, a kasnije iIzučio je ziđarski zanat. Još u to vreme upućivao je raznim listovima podlistke i pesme, a kasnije se posvetio novinarstvu, Po oslobođenju izišle su dve knjižice njegovih pesama u izdanju Osvobodilne fronte u Ljubljani, a objavio je, sem toga, nekoliko pesama u »Delavskoj enotnosti- i »Ljudskoj pravici«. Nagrađena »Povest o belom kruhu& populariše naš Petogodišnji plan.

Božiđar Kovačević. Rođen 195 u Beogradu. Sarađivao od 1022 u velikom broju časopisa i listova i objavio nekoliko

zbirki pesama, pripovedaka, kao i knjiga za decu. Pisao eseje 1 redigovao izdanja nekoliko knjiga. Posle oslobođenja objavio nekoliko pripovedaka, pesama i članaka po našim listovima i časopisima, Prevodio sa ruskog i drugih Jezika.

CM tia nOp

U »Ruskom pitanju« Konstantina Simonova vlasnici američkih reakcio= narnih listova Markferson i Guld upućuju novinara Smita u Sovjetski Savez, da bi ođande napisao knjigu o »deset uzroka zbog kojih Rusi hoće rat«. |

Smit odlazi u Sovjetski Savez ali piše knjigu u kojoj iznosi da Rusi žele mir. Naravno, Smita zbog toga izbacuju iz službe. Materijalno upropašćen, Smit ostaje bez stana, bez nameštaja, bez novca, bez prijatelja, pa i — bez žene. Ali on uviđa da postoje dve Amerike, pa ako za njega nema mesta u »Americi Hersta« onda će on,đavo da ga nosi, naći sebi mesto u drugoj Americi — u Americi Linkolna, u Americi Ruzvelta.

Slučaj Smita samo je jedna tipična i istinita varijanta na temu o podmitljivoj američkoj reakcionarnoj štampi. Po drugoj varijanti, međutim, — na žalost mnogo češćoj — američki novinar odlazi u bilo koju zemlju i piše, bez pređomišljanja, šta bilo, prema tome šta mu se naredi. Kao treća varijanta (takođe tipična, iako u prvi mah izgleda fantastična) mogao bi se navesti slučaj novinara Kera, koji je nedavno napisao, ili bolje reći, 8 još trojicom novinara potpisao, knjigu o nekim zemljama Istočne Evrope među kojima i o Jugoslaviji, iako u njoj nije bio.

Taj Volter Ker — »plavi mladić ođ 35 godina«, za vreme rata dopisnik »Njujork herald.tribjuna«, posle rata urednik pariskog izdanja toga lista i glavni spoljnopolitički dopisnik njegove centrale u Njujorku, talenat i nada američkog novinarstva — nasuprot novinaru Smitu, verovao je samo u

jednu Ameriku, u Ameriku Hersta ili . Trumana, pa, prema tome, svojoj re-

đakciji nije nikad priređivao iznenađenja — ni dobra, ni loša. Seđeći u Moskvi 1943 ili 1944, on takoreći nije ni primetio da Sovjetski Savez vodi rat, a o slavnim pobedama Crvene armije izveštavao je tek toliko da se ne bi stekao pogrešan utisak kao da je rat već prestao na Istočnom frontu.

U maju 1947, na jednoj priredbi Američko-sovjetskog društva u Njujorku, Ker je, u svojstvu »čoveka koji je Rusiju video svojim očima«, uspeo da se ubaci' u listu gpovornika i da održi govor. U to vreme, na Brodveju, već nekoliko meseci prikazivan je * uspehom komad »Rusko pitanje«. Kartelisana pozorišta odbila su bila da ga prikažu, ali su se ipak našla neka nekartelisana da prime rizik na sebe i da navuku gnev reakcionarne štampe. Naravno, štampa je, odmah posle premijere besno napala komad a prikazivače proglasiJa stranim „agentima, tražeći da se celim „slučajem pozabavi zloglasni Tomas-Renkinov komitet za antiameričku delalnost. Međutim, publici se komad svideo. O »Ruskom pitanju« nije se, istina, mnogo pisalo, ali se zato mnogo govorilo, pa je i Ker, u svom »objektivnom« govoru, pošao od njega i rekao otprilike ovo:

đa Rusi nisu baš tako rđav svet kao što se u Americi o njima često piše; da oni, istina, imaju i svojih mana — uskogruđdi su, nepoverljivi, ajihov način života daleko je ispod američkog itd... ali, hoteli su im dobri, soba u kojoj je Ker stanovao bila je ukusno nameštena, čista i dobro zagrejana, a posluga brza; ulice su im prave i široke... S druge strane, sasvim je pogrešan sud koji Rusi imaju o Americi, smatrao je za potrebno da istakne »objektivni« Ker. Na primer i u Simonovljevom komadu »Rusko pitanje«. Evo, on, Ker, pisao je iz Rusije objektivno, pa i sad tako govori javno na zboru. a ipak nije izgubio službu, niti će ga zbog ovog govora ostaviti prijatelji i žena sa kojom živi.

TI zaista Keru se nije desilo ništa slično. Naprotiv, Keru je, posle ovog 8oVoOra, redakcija njegovog lista poverila nov i važan zadatak: on je postavljen za vođu ekspedicije novinara koja je trebalo uskoro da se uputi »u mračne, tajanstvene zone još necivilizovanih i divljih istočno-evropskih zemalja« da bi utvrdila šta se ustvari dešava iza te misteriozne gvozdene zavese za kojom se ove zemlje kriju.

Reklamirajući ovu “ekspediciju, »Tajm« je, pod naslovom »Podizanje zavese«, pisao: »Kad je dopisnik Nju jork Herald Tribjuna, Stenli, našao dr. Davida Livingstona (negde oko 1860) u najmračnijem delu Afrike, Herald Tribjun zabeležio je uzbudljiv uspeh. Prošle nedelje, Herald Tribjun doneo je na prvim stranicama rezultate jednog drugog značajnog prodora u mračne teritorije: izveštaj četvorice novinara, đopisnika Herald Tribjuna, koji su deset nedelja proveli iza gvozdene zavese.«

Stenlijeva ekspedicija u »mračne te= ritorijee oko 1860. trajala je mnogo duže od deset dana. Bila je tobože skopčana sa strahovitim opasnostima. Stenlijevi izveštaji uzbuđivali su, verovatno, i Volter Kerovu babu ili prababu, a možda se i sam Ker, kao dečak, u Njujork sintral parku igrao Stenlija i Livingstona. Pa ipak, ni tada kađa se čitava buka oko polaska stenlijevske ekspedicije u »mračne krajeve Afrike« odigravala, nisu činjene fakve pripreme kao kađa je 1946 polazila »ekspedicija« u zemlje iza tobožnje »gvozdene zavese«,

Ekspedicija je sastavljena od najspretnijih i „ajsposobnijih mladih »bojsova« američke štampe. Prvi na listi, zna se, bio je kapiten ekipe Volter Ker, plav, visok, 35 godina, zbog svog dužeg boravka u Sovjetskom Savezu raspolagao je već izvesnim iskustvom i potrebnim treningom za izvršenje ovakvih zadataka. Drugi, Ned Rasel iz Baltimora, Merilend, srednjeg rasta, smeđ, 31 godina, bivši dopisnik Junajted-presa, u poslednje

· vreme dopisnik »Herald tribjuna« iz

Londona; treći, Rasel Hil, uvodničar »Herald Tribjuna«, visok, smeđ, 29 godina, za vreme rata dopisnik iz

Tunisa, a zatim iz Berlina; četvrti,

Ti

KNJIŽEVNE NOVINE

Prilog za hroniku

· nosti

Erih KOŠ

Bil Mtvud, 28 godina, za vreme rata

kapetan američke vojske, za mjega je stidljivo, kao uzgred, rečeno da je novinar i član pariske redakcije »Herald tribjuna«, da raspolaže »vanređnim poznavanjem stranih jezika« i drugim raznim sposobnostima.

Gotovo dva meseca spremali su se članovi ekspedicije pre no što su krenuli na put. Ker i Hil dobili su još u Njujorku (Volstrit) i u Vašingtonu (opet Majkel Makdermot) „potrebne informacije. Rasel i Bitvud primili su ih u Londonu i Parizu.

Mada su se sastali u Parizu, oni su, kako kaže »Tajm«, Bastavili »35 OSnovnih pitanja koja je trebalo da postave u svakoj zemlji. (N. Ppr.: Koja ministarstva drže komuijisti+);

Kao cilj putovanja postavili 5u: »da sastave opširan izveštaj o velikom području Evrope koje Sovjetski Savez smatra za svoju sferu uticaja a koje je od velikog značaja za Sjedinjene Američke Države baš u času kad one prilaze izvršenju Maršalovog plana, da ispitaju šta radi američka diplomatija u ovom delu MHMvrope i šta bi trebalo da radi, Naposletku, da »ukoliko je to mogućno dađu objektivan sud o ovom važnom delu Evrope«.

I krenuli su na put: Ker i Rasel u Mađarsku, Bugarsku, Jugoslaviju i Rumuniju, a Hil i Btvud u Finsku, Poljsku, Austriju i Čehoslovačku.

U jesen prošle godine, posle uzbuđljivih avantura, »u mračnim prašumama zemalja Istočne Evrope, članovi ekspedicije vratili su Se živi i zdravi u Pariz, gde su konstatovali, između ostalog, da Ker uopšte nije bio u Jugošlaviji, da se Rasel na putu zadržao u Beograđu svega deset dana, da su i ostali članovi ekspedicije ima1 »teškoća« u drugim zemljama, ali da je ipak svakome pošlo za rukom da »sakupi više od 60.000 reči.« Pošto su napisali nekoliko članaka odlučili su da to obilje reči (četiri puta po šezdeset hiljada) pomešaju i iz takve mešavine naprave zajednički izveštaj,

. koji će svi potpisati i za njega odgo-

varati. I tako se dogodilo: Ker je potpisao izveštaj iz osam zemalja, a posetio je svega dve; sva četvorica Su s poznavanjem govorili o Jugoslaviji iako je jedino Rasel proveo švega deset dana u Beogradu, sedeći u Mažestiku i šetajući između hotela i Američke ambasade.

A evo šta su napisali u svom izveštaju: Pre svega oni su utvrđili da ie u istočnim zemljama, koje su naravno »sateliti Sovjetskog Saveza i od njega zavisne i politički i ekonomski«, vrlo teško doći do podataka kakvi su njima bili potrebni. Na primer bilo je teško utvrditi koliko se sovjetskih vojnika nalazi u Mađarskoi i članovi ekspedicije nisu se stideli da priznaju da su i neki američki viši oficiri nastojali da to saznaju na vrlo nezgodan način jednom prilikom kad su bili u gostima u Sovjetskoj vojnoj misiji.

»Društvo se zabavlja na +ipično ruski način — napisali su članovi ekspedicije u svom izveštaju — uz zdravice i pune činije dobrog jela.« Pri kraju večere ruski komandant proveo je goste kroz odeljenja svoga štaba, pa i kroz sobu W kojoj su se na stoJovina nalazile razastrte neke geografske karte. Najstariji američki oficir šanuo je tađa jednom od mlađih oficira iz svoje pratnje da namerno ostavi kapu na stolu u sobi i da posle svrati kako bi je uzeo. Tri časa kasnije, kada se društvo razilazilo, oficir je pošao da potraži svoju kapu. T našao je na istom mestu gde ju je bio i ostavio. Samo — na njegovu žalost — mapa više nije bilo. Neko ih je pre toga sklonio.

Jasno je da se Ker i njegovo dru- .

štvo nisu zastideli ovakvih postupaka američkih viših oficira, jer su očigledno ovakve vrste interesovanja i ovakvi metodi saznavanja bili kod njih uobičajni. Ali su se zato silno iznenadili što, Ned Raselu u Beogradu niko nije hteo da odgovara na provokatorska pitanja i zašto svet u Jugoslaviji gleda na izvesne novinare iz nekih zapadhih zemalja 8 podozrenjem i »s njima razgovara samo O kiši i Jepom vremenu«.

Inače, u izveštaju su navedeni podaci o broju trupa pomoću kojih tobože Sovjetska armija drži u pokorzemlje narodnih „demokratija u Istočnoj Evropi. Cifre su dobijene u Američkom glavnom štabu u Berlinu. Snagu poljske, jugoslovenske i čehoslovačke armije procenjivali su kao · ratni potstrekači koji proveravaju odnos snaga i pronašli da bi u slučaju rata Jugoslovenska armija bila najopasnija. U poglavlju »Kako su se komunisti dočepali vlasti« izmislili su sedam razloga za klevete protiv vlada u narodnim „demokratijama. Žalili su za »generalom Dražom Mihailovićem« i kritikovali Čerčila što

Novi Guliver u zemlji liliputanaca

Karikatura J. Lučeva

/ |

n(ravi mmeričke Štrmpe

nije, poslušao savet nekih svojih oficira i pružio Wiihailoviću veću pomoć u oružju i novcu. U Bugarskoj 8u oplakali Petkova, u Rumuniji Maniua, u Mađarskoj Belu Kovača i Ferenca Nađa. Godinu dana posle izbora u Rumuniji i TBuusarskoj »utrvdili su da su ovi jzbori bili falsifikovan!, zažanlili su što opozicija nije bila dovoljno jedinstvena i hrabra, a u zemljama BUč reakcija nije gasvim razbijena pot= sticali su je na veću aktivnost.«

ički nadmeni, Ker i njegovi Ole nisu se ustezali da otvoreno napišu kako bi Sjedinjene Američke Države trebalo da se življe mešaju u unutrašnje prilike zemalia Istočne

Evrope. i

»Američki pretstavnici počinju u nekim zemljama da uviđaiu da su m socijalisti saveznici u borbi protiv komunizma. U Austriji je Američka vojna uprava odlučila da sozijalistma da veću podršku nego katolicima« pišu Ker i kompanija, pa postavljaju pitanje: »koliko će socijaliste ohrabriti Sjedinjene Američke Države« i na to pitanje odgovaraju: »To zaViSL u Mojoj će! 56 WARP u Sjedinjenim Američkim Državama shvatiti razlika između socijalizma i komunizma: između socijalizma 'koji brani građanske slobođe i komunizma koji Svoj program zasniva na politici Sovjeta.«

U istom smislu, pod naslovom »Neefikasnost američke propagande, zamerili su američkom Kongresu što nije odobrio veće kređite za propagandu kako bi Sjedinjene Američke Države uspešnije mogle da se mešaju u unutrašnje prilike narodnih demokratija. »Čini nam še da je od najveće Va-– žnosti đa u ovoj zemlji — izjavio je jedan od činovnika Britiš Kaunsila u Varšavi — malo potstaknemo simpatije za zapadne ideje«.

Ker žali što za potsticanje takvih simpatija američka propaganda ira na raspoloženju, po njegovom mišljenju, male kređite: u Poljskoj samo 40.000, a u Jugoslaviji 60.000 dolara. Međutim, ovo šu nesumnjivo prilične sume. Ali očigledno je da su američki biznismeni zaboravili dđa se u »mračnim krajevima Istočne Bvrope« simpatije naroda ne kupuju novcem.

U izveštaju se dalje zamera što američka diplomatija ne iskorišćuje veštije svoja dva osnovna sredstva u borbi protiv demokratije: »hrabrenje nekomunističkih elemenata« i ođuzimanje kredita vladama »koje jesu ili koje izgleda da su podložne kontroli komunizma«. Ker i njegova družina raduju se što su narodne demokratije, usled zaostalosti i industriskom razvitku i posledica rata upučene na uvoz potrošnih dobara i mašina za kapitalnu izgradnju. U tome američki novinari vide svoju volstritsko-američku šansu, jer »robu koju šu ove zemlje ranije kupovale u Nemačkoj moraju sada da kupuju u

Americi i Velikoj Britaniji za dolare

i funte kojih nemaju dovoljno«. Njih nisu interesovali napori narođa u obnovi i izgradnji ni prvi uspesi planske privrede. Njima je glavno da »Rusi ne mogu da pomognu, a Amerikanci neće«. »Američka, politika kažu oni — listvari i meće da pomogne obnovu Istočne Evrope... Druk= čije rečeno, američka politika zasniva se na iščekivanju krize produkcije u zemljama Istočne Evrope.«

To bi uglavnom bila sadržina izveštaja američkih istraživača. Oni izgleda nisu ni primetili da su u svojim putopisima uglavnom govorili o Amoerici, a malo ili ništa o zemljama koje su »istraživali«. Kao i svaki imperijalizam i američki vidi svuda samo sebe i svoje interese.

Međutim, prema pisanju »Tajma« izveštaj je objavljen baš u pravi čas, nekako u isto vreme kad i saopštenje Informativnog biroa komunističkih partija. Dvadeset pet najvažnijih američkih listova odmah je preštampalo izveštaj, devet izđavača zatražilo je odobrenje da ga izdaju u obliku brošure. Sam, »Njujork Herald Tribjun« štampao je izveštaj u milionskim tiražima na nekoliko jezika. Tzišao je i na nemačkom jeziku, u okviru nagoveštene antikomuništičke ofanzive generala Kleja, u seriji publikacija kao što su brošura »Komunistička opasnost« i plakat »Kako ćeš poznati komunistu«. Smeli istraživači su bez sumnje zaradili silan novac. Njih neće, kao sirotog Smita, izbaciti sa posla. Naprotiv, Ker je već utnapređen i postavljen za šefa evropskog izdanja »Herald tribjuna«, a »Pajm«

je predvideo da će pisci dobiti nasko- ·

liko nagrađa za književnost. Njih neće napustiti ni prijatelji i žene nego će po američkom običaju moći, akc budu hteli, da se razvedu i Ožene po treći ili četvrti put.

Tiraž »Njujork Herald 'Pribjumn« možda je porastao, a vasp!fanici toga i sličnih listova m“.žđa su opet poverovali da su, čitajući, prisustvova]i novome šusretu Steniija i LivingHstona. Uzgred rečeno, i stvar sa ekspedicijom Stenlija još pre osamdeset godina bila je običan novinarski, senza-

cionalistički blef: Stenli nije išao u.

»mračne prašume Afrike«, nego je sve vreme sedeo mirmo negde u Zanzibaru, pušio lulu i slao lažne izveštaie, a ni Livingstonu nije bilo potrebno da ga traže. Međutim, tada se oko sveta putovalo osamdeset, dana, o Africi se znalo samo ono što su

»istraživači« javljali, i trebalo je de-

setak godina dok je rasvetljena cela sfera.

No sada propagatori volstritske džungle pokušavaju da prikažu zemlje »iza gvozdene zavese« kao džunglu, a laži se otkrivaju tek što su rečene, i »podaci« odaju jasno da 8u ih »ištraživači« stvorili po vlastitom, ne originalnom i ne duhovitom receptu. »Istraživači« „nisu obični bpustolovi, nego klevetnici naprednih zemalja, a ustvari pokazuju kakvu džunglu pretstavlja monopolistička štampa zemlje

43 imperijalizma. i ? |

radova iz oslobodilačke

„LJUDI? LOGORA DANI

— nagrađena mapa Zlatka, Price a Y

ZLA 'TRO PRICA: Djedica iz Slavonije ~

Objavljujući 1947 osamnaest radova, koje je crtao od juna do decembra 1941 u ustaškom logoru »Danica«, kraj Koprivnice, Zlatko Prica zabeležio je u predgovoru svoje mape:

»Većine lica crtanih u ovim listovi- . ma danas više nema. Poginuli su mnogi smrću mučenika u raznim logorima i strelištima od Velebita do Gradiške. — Stari djeđica iz 'BSlavonije, koji Je naizust znao Vasu Pelagića, često bi viknuo ustašama: »Pravdđa će jednoga dana pobjediti, odnijet će vas đavo!« \

Danas se u tim tada stravičnim prostorijama opravljaju vagoni, i mesto gradnje puno je radđosnih zastava.«

Logor »Danica« nije bio jedan od najstrašnijih logora ustaškog režima, i prizori koje je Prica dao nisu naro- 3 čito tipični za fašističke logore. om a: mitet za kulturu i umetnost ndgra Pi dio je mapu zbog likovnih kvaliteta nekoliko crteža u njoj. U ovome Tai ju donosimo nekoliko crteža iz te!

grafikom |ma borbe,,} no

pe. Zlatko Prica se bavi

uglavnom radi na slikarstvu, u } je, iako se još nalazi u razvitku. kazao vidne rezultate. N

.__ _____ H"__ — — __i | · Neuspeli pokux M zabrane sovjeta avaj filmo u Itali Seth | Italijanska filmska cenzura dugi/)e “| oklevala da li da dozvoli prikazivanje | sovjetskog filma »Zakletva« u Italiji. | Naročito joj je šsmetala scena u kojoj se pojavljuje bivši francuski miništar inostranih poslova Žorž Bone, lskej | Hitlerov. De Gasperijeva cenzura otvo= ) reno je isticala zahtev francuske am- | basade u Rimu đa se film ili potpuno ] zabrani ili bar da se izbace scene sa | TĐBoneom. Tako je francuska ambasada | uzela u zaštitu hitlerovskog agenta, koji je trgovao sudbinom francuskog naroda, Cenzura je popustila pod ovim ] pritiskom i zabranila prikazivanje. | filma, ali je apelacioni sud poništio to rešenje, pa se sovjetski film »Zakletva« sada prikazuje u čitavoj Italiji bez ikakvih izmena. i

| »HRIŠĆANSKA CIVILI-- ZACIJA* — NADA I SPAS ~

KAPITALIZMA |

Radio Vatikan u svojoj emisiji od 9 februara javio je: P_|

»Pransoa Mlorijak, član Francuske | akademije, i poznati engleski književ” nik Graham Grin govorili su o pita-ı | nju hrišćanske civilizacije koja je u | opasnosti. Oni su govorili u Palati umetnosti u Hrislu, u- prisustvu apo= | stolskog nuncija i drugih engleskih ličnosti. Dok Graham Grin smat | hrišćanska civilizacija, koja je iz\kejala posledice totalitarnog režima e može da umre, Morijak ipak istića“da je ona ozbiljno ugrožena, i kadu bi Sovjetska armija bila bačena p s RBivrope, to bi uništilo jedno uzv Žž delo koje je već ugroženo iznutra 0 OZ | rijak je međutim na kraju izrazio Bidu da doklegod je vera Evrope ve“ ia | iskupljenje prvog greha, ne tre! biti nadu za budućnost. On je. hrišćane da se totalilarizmu, T zmu i ateizmu suprostave dukoja im | principom kroz koji će: brišćanglata, pi- | sao nadživeti.« „50 ja |

Tako nije potceban komentar: ||

Vatikanska filijala duhovno: JaVOl- | strita, kao što se vidi, barata p umom | Bvropa u dlaku kao ideoloi faWističkog +otalitarizma prema kome Vatikan, u doba smrtne opasnosti po čovečanstvo i civilizaciju, nije baš imao loših reči. Ali zato sada Vatikan pripisuje Sovjetskom Savezu i zemljama Ž| nove demokratije totalitarističke me=_ | tode, pa čak i nameru »napada na M j ropu«. Poborniku vlađavine Volstrita | smernom francuskom piscu Moorijaku, koji u doba bezočne agresije američkog imperijalizma na Ewropu »branić RBropu od nekih sovjetskiha armija, priviđaju se grešnom strašne haluofha= cije. Koliko je istinita ta njegoVh balucinacija, toliko je i jaka nađa koju on pruža Bvropi, Toj nadi i toj halucinaciji pridružuje se svakako radoi | »socijalista« Blum, naročito kađa še ~. zagrli sa zločineem Prankem, i to ma :p2 granici između Prancuske i Španije,

koju je u presudne dane upravo Om. zatvorio radi »politike nemešanja« a sada je njegov jednomišljenik Šuman otvara. i O ·