Književne novine

7 ı a VOM u

BROJ 12

Poema za đecu Branka Ćopića

„Armija, odbrona voja”

Milan BOGDANOVIĆ

Problem pisati za decu jedan je od ,

onih koji je uvek na dnevnom ređu, živ i otvoren pod svima životnim i društvenim uslovima. Ali se ne posta»> vlja | ne rešava uvek na isti način, danas kao i juče. U stanjima koja teže da u čoveku ograniče i sputaju osećanje o ljudskome pravu i da u njemu narkotiziraju volju da ga i ostvari, literatura za decu uglavnom je jedno od sredstava da se ljudskoj biljci ne dopusti da potegne, već u prvom rašćemju, sve žiyotne sokove, Pod njenim uticajem, mlado ljudsko biće vrlo lako može da zakržlja, kao pod staklenim zvonom, u svima kvalitetima koji mu izražavaju ličnu snagu i vrednost. Zato je stara pedagogija, dogmatična i pedantna, i težila da od dece otstrani pravu poeziju, pa prema tome i pesnika, koji bi baš na te kvalitete mogli okrepljujući delovati. Ona je literaturu za decu pretvorila u suvu i sumornu didaktiku, koja na dete utiče da 'izraste u ona kvo tzv, »etičko biće«, koje će se podvrgnuti konformističkom moralu poslušništva,

I zato literatura za decu ranijih

vremena i ne može da pokaže mnogo značajnih pravih književnih dela, niti da se pozove na veliki broj pravih pesnika, »Robinsona Krusoe« deca su otela i prisvojila, iako on nije za njih bio napisan. A naš Zmaj je sa tako istrajnom ljubavlju i sa toliko nadah= nuća pisao o deci i za decu, da ih je sam i neodoljivo privukao svojoj poeziji, kao jednoj od najlepših čari detinjstva, Ukoliko, dakle, nekadanja literatura za decu i može da pokaže vedrih i nadahnutih trenutaka, tu je uvek intervencija pesnika osetna i vidna. Ali kad slobodno društvo hoće da od deteta izgradi sebi svesnog građanina, kome će da razvije sve lične kvalitete, maštu, volju, odlučnost, inicijativnost, istrajnost, i da ga upravo time načini pouzdanim i čvrstim elementom zajednice, onda prava i zdrava poezjja mora da odigra vrlo uticajnu pedago= šku ulogu, Socijalizam danas otkriva peđdagoge koji su pesnici u opštenju sa decom, A poeti, sa svoje strane, motiv deteta sve jasnije osećaju i razrađuju kao prvorazrednu inspiraciju, kroz koju se detetom oduševljavaju ne kao lepom rumenom lutkom, već kao mladom ljudskom snagom u porastu, koja slobodnu zajednicu osvežava, obezbeđuje, produžava u budućnost i u trajnost, I zato je sasvim shvatljivo što se i u našoj savremenoj poeziji motiv deteta sve sadržajnije javlja i tretira najtoplijom poetskom pažnjom. Poezija o našoj deci danas i za nju postaje sve češće negovani poetski vid i potrebno je pratiti je sa svom budnošću, tretirati je i načelno, i praktično o njoj govoriti u rasmatranju već postignutih rezultata,

Jedan takav dobar rezultat pretstavlja i poema za decu o našoj Armiji, koju je nedavno objavio TBiranko Ćopić, Ćopić je jedan od ma= ših pesnika koji sa punom ljubavlju ovaj poetski vid neguju, On je isto= vremeno i jedan koji za ovu poetsku vrstu ima ićvrsnih uslova već i u samim svojm osnovnim stvaralačkim kvalitetima. Od njih su doista neki kao po meri poručeni za ovaj poetski oblik. Živa mašta Branka Ćopičća, koja ne izlazi iz granica realno pojmljivoga, toplo i uzbudljivo vezuje decu za stvarnost, a njegov dar da poetski ispriča motiv, najneposrednije podršava budnom radoznalu dečju pažnju da se shvati smisao i uspostavi odnos prema sadržaju,

Osim toga, i naročito, Ćopićev ne-

FILMSKI PREGLED

—z——=

Naša kinematografija postigla je hrupne rezultate u radu na aka hronici. O tome ubedljivo govori či> njenica da je od oslobođenja do danas zdato sto dvadeset brojeva žurnala »Filmske novosti«, koji već dugo vremena izlazi redovno svake nodelje, preko trideset brojeva raznih republj= čkih mesečnih pregleda i desetine kratkih dokumentarnih filmova (vi= puska) o važnim i aktuelnim događajima iz političkog, privrednog i kulturnog života naše zemlje, Koliko je to značajan rezultat vidi se i iz toga što mnoge strane kinematografije s boRatie tradicijama i neuporedivo ja= om tehničkom bazom nisu uspele pošle rata da u oblasti filmske hronike pokažu ni približne rezultate. A pored ove kvantitativne strane treba istaČi nesumnjiv uspeh naše filmske hronike u pogledu idejne i umetničke obrade, kao i njen stalni uspon u tome praVcu, uprkos vrlo teških i skoro primitivnih materijalnih sredstava,

Filmska hronika kod nas otpočetka je odredila sebi pravilnu gadržinu, Ona je postavila zađatak da pažljivo beleži i pokazuje sveopšte radno oduševljenje — kojim naš narod danas izgrađuje socijalizam, da savesno i istinito prikazuje našu novu stvarnost u kojoj se, zajedno s onim ogromnim preobražajima koji iz osnova menjaju lik naše zemlje, menjaju pojmovi, shvatanja i osobine naših ljudi. Naša filmska hronika u punom je smislu realistička, vaspitna i stvaralačka.

Ali i pored zdrave osnove na koju 1 ai aVličha, naša filmska hronika

svo nedostataka i slabosti na koe treba ukazivati da bi se Sžigtupilo njihovom „stalnom i „psistematskom otklanjanju. Na osnovu sadržine i na– čina obrade poslednjih brojeva »PFilmskih novosti« možemo konstatovati da je u pogledu tematske raznolikosti žumal krenuo napred, Izbegnut je ra= niji nedostatak koji se ispoljavao u očiglednoj prevazi reportaža manifesštacionog karaktera nad svim ostalim,

wdato je dostojno mesto reportažama.

iz industriskih preduzeća i oblasti izgradnje, posvećena je zaslužena pažnja kulturno-prosvetnoj delatnosti, više nego dosad obrađena je oblast socijalnog staranja i narodnog zdra-

sumnjivi smisao za humor, koji je kod njeka, uopšte uzev, jedan vrlo pozitivni kvalitet, ovde postaje upravo dragocen element, Šo dete kroz osmeh primi, najdublje i najtrajnije se u njemu ulisne, najprisnije se usvoji, i tako onda najaktivnije i dejstvuje u formiranju prvih sudova i prvih ličnih određivanja prema životu i prema stvarnosti, Samo reč i slika i sugestija koja detetu izmami osmeh na usnama može da pokrije i obesnaži i poslednji trag didaktičnoga, koji ostane vidan i u ponekom dobro nadahnutom stihu za decu. A didaktični akcenat je u dečjoj pesmi onaj koji dete najteže prima, koji ono upravo odbija da primi, kao neukusnu medicinu, i koji zato ozbiljno otežava i samoj pesmi da u njemu pozitivno, aktivno dejstvuje, A ako se pesma koju dete primi ne pretvori u aktivno dejstvo, ona prestaje da bude u vi= šem smislu edukativna, osvetliujuća u prvim koracima deteta u život i društvo, u zakone čoveka i zajednice, Ona tada nije plodonosan činilac za njegovu svest,

Poema Branka Ćopića o našoj Armiji raspolaže tom poetskom ubedljivošću, Ona je data u živom i lakom tonu, i kao ritam i kao ekspresija, privlačna je za detinje uho, pristupačna detinjem pojimanju, sugestivna na maštu, svojtljiva elementima hu= mora kojima je prožeta, simpatična za dete kao čovek kome ono odmah hoće da prihvati ruku i đa se njome da povesti, Bilo da je samo čita, ili da je od drugoga sluša, dete će ovu poemu intenzivno doživljavati, čak i tamo gde ne bi sve odmah pojimalo.

· Ova poema raspolaže glavnim osnov-~

nim kvalitetom pesme za decu: da joj dete može od prve poverovati.

Za našega današnjeg pesnika koji hoće poetski da deluje na\decu, ovo Je upravo i najvažnije. Danas se naš pesnik ne može ni deci obračćati, a da im ne kazuje i izvesnu idejnu sadržinu. Idejnost je danas tako isto neobilazan uslov za dečju pesmu kao i za svako drugo poetsko stvaranje. Kroz prve poetske motive koje doživljuje, dete mora da se ne samo lično oplemenjuje, produbljuje osećajno i podiže u ukusu, nego i da se pravilno idejno orijenfira na zajednicu, na stvarnost, na njene zakone, na njene imperative. Društvo koje izgrađuje svoj viši oblik, koje revolu= cionarno aostvaruje socijalizam, mora da i nosioce svoje budućnosti od prvih njihovih mjsli i osećanja vezuje za sebe i socijalistički opredeljuje. U poemi Branka Ćopića dat je dobar primer kako pesnik tu ulogu, koja je njemu znatnim delom i namenjena, može ubedljivo, poetski sugestivno, umetnički uobličeno da izvrši,

U ovaj poemi Branko Ćopić obrađuje za Gecu jedan od najznačajnijih i najsadržajnijih motiva našeg novog života. On ovde otkriva pred decom našu Armiju u obliku i značeniu koje ona danas ima. Nekada se motiv vojske nije mogao ne Vezati za neizbežne militarističke atribute, koje je ona uslovljeno nosila u sebi. Ako se o vojsci imalo nešto i deci reći, ona je pred njihovu maštu i osećanje kazivana i prikazivana u oblicima koji je uznose kao neku izuzetnu moć, kao poziv i posao koji u sebi skriva neke romantično viteške kvalitete, kao zanimanje koje otvara pustolovne mogućnosti koje se uzdiže nad stvarnošću 'i u njoj se postavlja i primenjuje kao svemoćna sila koja je, tako reći, sama sebi cilj. Pojam vojske je nekad u deci budio apstrak-

ine ratničke apetite, jedna slavoljubivost koja se zaslužuje ubijanjem, osvajanjem i otimanjem, Iz takvih osećanja, rodoliubivost je bila prilično isključena, Dečja mašta se, osim toga zanosšila vojskom i uticajem nekih njenih spoljnih oznaka, koje pred dječijim očima šimerično svetlucaiu i varljivo ih omamljuju. Sablja, puška, top, kalpak, konj, mamuze, uniforma i njeno de{lićsko šarenilo — to su bili elementi preko kojih se detinja pašžnja, radoznalost i fantazija za vojsku vezivale, potstičući u njemu nezdrave želje za avantlurističkim vojničkim doživljajima,

U poemi Branka Ćopića od svega toga nema ni traga, Armija je ovđe pred detinju svest osvetljena u onim kvalitetima koji joj daju i određuju njen novi, narodni karakter, u tuma– čenjima i slikama koje je djeci približuju, da je vide u samoj stvarnosti, sebi prisnom i dragom kao što su i svi bliži i dalji stvarni krugovi u koiima dete živi i život doživljuje. Kao i porodicu, kao i školu, kao i drugarstvo, kao likove koje svakodnevno sreta, kao saznanja i iskustva koja prirodno i intimno prima, tako i Armiju u ovoj poemi dete doživljuje samo kao jedan dalji, viši, a isto tako blizak i prisan krug, lesno povezan sa „životom, sa čitavim svetom u kome ono živi, kao jedno novo svoje saznanje, jedno novo svoje iskustvo o stvarnosti, o zajednici, o narodu, Ono ovde Armiju pojima kao snagu koja je borbom stvorila slobodan život u kome naše novo dete izrasta, i koja je spremna da istom ftom herojskom borbom taj život i brani. Dete se ovom poemom za Armiju vezuje poverenjem i ljubavlju, iza čega prirodno dolazi divljenje. Pojam o slavi, želja za slavom, koji su kod deteta vrlo živi potsticaji, ovde gube svaku apstrakciju, svaku pustolovnu boju, i pretvaraju se u osećanje i svest da je najveća slava istrajno i hrabro biti odam domovini, za nju raditi, za nju se boriti. .

Ćopić je, dajući Armiju kao pojam odbrane svega što realno i konkretno dete može da shvati najdragocenijim, od svoje igračke do rodne zemlje, istovremeno dao i istoriju Armije, njen ne manje realni i konkretni postanak i razvoj, zakonitu uslovljenost da še javi i osnaži u najtežoj borbi koju su naši narodi imali da izdrže, u odbrani slobode i osvojenju novog slobodnog života, Tako dete kroz ovu poemu

KNJIŽEVNE.NOVINE. —

»Staljingrad«, tvor nica tekstila

wi IO | ii KIMI.

ulazi postepeno u istoriju i same narodne, oslobodilačke i revolucionarne borbe, zbližava se i sprijateljuje sa pojmovima preko kojih se ona danas tumači, prolazi kroz sve njene peripetije. doživliuje čitav njen tok kao uz= budljivu i uticajnu poetsku priču. Ono se ovdje kroz poeziju upučuje da razume, usvoji i zavoli sve tekovine koje je naša Armija kroz narodnooslobodilačku borbu ostvarila, od bratstva i jedinstya do današnje socijalističke izgradnje zemlje, Taj drugi sadržajni karakter ove poeme je ne manje u njoj idejno važan i ne manje poetski ubedljivo ostvaren,

U čitavom našem novom poetskom stvaralaštvu za decu, Čopićeva poema »Armija, odbrana tvoja« nesumniivo je jedan od najboljih rezultata, možda i najbolji. Bilo bi doista izlišno tragati sad u njoj za nekolikim trenutnim ritmičkim i stilskim sinkopama, gde se poleina poetska ekspresivnost za momenat pokoleba ili izgubi dina-

miku, ili gde neka slika nije baš naj-'

srečnije adekvatna. Koje prirode ta

mesta mogu da budu, osvetliću samo ,

jedinim primerom, Čini mi se da je neadekvatno danas i kao slika, jer slika se detetu uvek duboko zareže u sećanje, za cev topa, našeg topa, topa naše Armije, melaforično reći da je »njuška«, Taj ironičan prizvuk humo= ristično destvuje, ali možda malo i negativno, Ali osećam i sam da su i ovakve primedbe pomalo hiperkritične, Jedina ozbiljna sumnja bi se mogla postaviti pitanjem, da li je onaj drastično tragičan kraj u poglavlju »Mali heroji« pedagoški opravdan, Jasno je da od našeg današnjeg deteta ne treba kriti potrebu i nužnost samopožrtvovanja, pa i strađanja u požrtvovanju. Ali da li u ovako duboko dirljivom i rastužujućem tonu i akcentu?

Međutim, takve retke trenutke pod malim znakom pitanja pokrivaju i utiču da se zaborave doista mnogi dobri, ponekad i izvrsni poetski akcenti kojima ova poema destvuje. Ima u njoj stihova i kroz stih ubedljivo izraženih sugestija, poletnih poziva TrOdoljubivosti, potsticaja da se budo hrabar i odan i koristan, koji će dete za sav život zapamtiti, kao što uvek pamti trenutke koji su mu nešto novo i značajno otkrili. To je poetski naročito sugestivno ostvarivano u poglavlju »Sedam ispita«:

Krvav je čekao ispit

Svakoga našega sina:

Smrt je pitanja davala,

Ocjene — Domovina.

—--–-——-—)

Paa 7 ONA HaJP) -! KP _ pE |E 0 a PON it

Nok pred Tlinden

Danas, četvrtog maja navršilo se Četrdeset pet godina od smrti makedonskog revolucionara Goce Delčeva, Tim povo» dom donosimo stihove koje je pesnik Slavko Janevski napisao povodom ovE godišnjice.

Pak praznik ni iđe. Avgustova zora

nad našite glavi ke navtasa tio, i

> kraj zurli ke minat ajdučkite ora —

za spomen na tvojot nepokoren život.

Dedovcite v kuki ke povedat čelad, pri polnata sofra ke zaređat zboroj: »Eh, daleku negde, v opusteno selo v boj zagina, vnuci, planinskiot orel«.

Ti ne im se luti što za tebe tie

ke izbrišat solza so tvrđata raka: živ ušte te pomnat, vo srce te krijat dedovcite naši — i mnogu te sakat,

Ti ne im se luti, na veselba dojđi

i poslušaj pesni na mlado i staro, za četite tvoi, vostanici bojni,

ke osetiš ljubov na sloboden narod,

Znam, usmevka blaga na lik ke ti svetne, niz žitnoto pole štom utre ke mineš,

na novata žetva nov den ke te sretne, kraj žetvari, mlađi ilinđenski sinoj!

Pak praznik ni ide, a ličnava večer

: STRANA

razbuduva spomen vo zemjava cvetna, v domoite naši pak pesnite tečat za tvoite verni i besmrtni četi.

SLAVKO JANEVSKI

lice II ———

Slovenačka omladinska knjiga u novoj Jugoslaviji

Pravi polet doživela je omladinska knjiga u novoj, Titovoj Jugoslaviji. Ne prođe sada sedmica, a da ne iziđe u Sloveniji neka omladinska knjiga. Sav taj rad pripada skoro isključivo »Mladinskoj knjizi«, izdavačkom preduzeću glavnog odbora Narodne omladine Slovenije,

Navešćemo neko"iko pođalgka, iz k)Jih se vidi rad »Mladinske knjige«•.

Listovi i revije, koji izlaze u okvi:u „Ma dđinske knjige«:

»Ciciban«, mesečni časopis 78 najmlsđe, štampa se u 4 boje, sa tiražom cd 8u.00) primeraka.

»Pionir«, mesečnik za bplonire, s tiražcm ot 50,000 primeraka,

»Pionirski list« izlazi svake tedmjce u 22,000 primeraka.

»Mladinska revija«, mesečna književna revija mladih, ima tiraž od 71.00) prime\hka,

»Mladina«, politički sedmićni list, izlazi u 21.000 primeraka,

Produkcija knjiga viđi se »„z sledišće tabele. Ukupno

God. Orig. dela Prev. Ukup. kk, primer, 1945 4 1 5 71.000 1946 14 41 55 282.000 1047 324 52 56 275.000

Kao što se vidi iz gornjih podataka, u prošloj godini rad »Mladinske knjige« bio jo skroman, ali pravi njen rad počeo je ustvari tek pri kraju godine.

Ako uporedimo prevode s domaćim delima, vidimo, da domaća, originalna dela pretstavljaju u prvoj godini 80%, u drugoj 26%, a u trećoj godini 430.

Pravi odnos između originalnih i prevedenih dela još se ne može utvrditi, Da bi oživela produkcija omladinske knjige i da bi podigla Kvalitet domače omladinske knjige, raspisuje »Mladinska knjiga« godišnje književne nagrade u sumi od 100.000 dinara. ,

U nedostatku dobrih domaćih dela, izdavala je »Mladinska knjiga« veći broj prevedenih dela. Najviše je prevođeno iz sovjetske omladinske literature; štampano je više dela iz srpsko-hrvatske omladinske književnosti i književnosti ostalih slovenskih naroda. Iz zapadne književnosti objavljeno je nekoliko dela omladinskih klasika.

Pošto je posao oko izdavanja omladinskih publikacija skoro isključivo u rukama »Mladinske knjige«, taj rad ima mogućnosti da se razvije s Više plana i idejnosti. Plan rada vidi se is podele književnog progra-

Osvrti na rad naše filmske hronike

vilja i, najzad, čini se pokušaj da se obuhvati život na selu. Međutim, i pored nesumnjivog napretka, bilo bi potrebno da redakcija »Filmskih novo=sti« i ubuduće ulaže još veće napore na daljem proširenju tematike, na obuhvatanju života i stvaralačke inicijative masa u još većoj raznolikosti, na pronalaženju pogodnih formi i moĆnosti kako bi život i prilike na na=> em selu bili obimnije zastupljeni u filmskoj reportaži. Naročito je potrebno da u saveznom žurnalu budu podjednako pretstavljene sve republike: dosad su u »PFPilmskim novostima« mnogo mesta zauzimale reportaže iz Beograda i Srbije. Svakako, da je u otklanjaju ovog „nedostatka lična vrednost snimatelja-dopisnika od Velike važnosti, ali bi stvaranje boljih materijalnih uslova za rad dopisnika i pomoć republičkih komisija za kine= matografiju snimateljima centralnog žurnala bili od odlučujućeg značaja. Nedeljni žurnal »Filmske novosti« donosi prilično veliki broj reportaža iz industriskih pređuzeća i na taj na= čin dovoljno upoznaje javnost s naporima koje ulažu naši radnici u ostvarivanju zadataka Petogodišnjeg plana, Ali i pored toga, nama se čini da žumal u ovom pogledu nije bio u dovoljnoj meri agitator i propagator, zato što je reportažama iz preduzeća često nedostajala pravilna idejna obrada, Obično se reportaže ove. Vrste rade po jednom šablonu, na taj način Što se snimatelj uglavnom zadržava na suvoj analizi radnog· procesa, pri čemu se daje prioritet mašinskim postrojenjima i produktima koji se izrađuju, a zanemaruju se odlučujući faktori proizvodnje — radnici, udarnici, novatori i racionalizatori, Suviše se daja mesta mašinama, konstrukcijama i predmetima, a zapostavlja se čovek, ili on dolazi tek u drugi plan kao nešto uzgredno i manje važno. S druge strane, nedovoljno ili pak neuspe= šno se ukazuje na one lWorenite promene koje su izvršene u pogledu stava i odnosa naših radnika prema radu, a koje se manifestuju kroz radno oduševljenje, takmičenje, udarništvo i novatorstvo, te visoke osobine radnih ljudi naše zemlje, Jer, ako se u centar reportaže ne stavi čovek — stva~

·

ralac, ako se iz nje ne vidi radni elan trudbenika, onda će takvoj reportaži nedostajati duh bodrosti, oduševljenja i optimizma. Ona neće biti veran odraz toga duha koji stvarno postoji kod ljudi što danas požrtvovano rade ma rešavanju teških zadataka izgradnje. .

Greška je i u tome što se reportaže o preduzećima odnose samo i isključivo na radionice. Mi ne vidimo da filmska kamera zalazi u radnička na= selja i kolonije da bi se preko filma pokazali ekonomski, zdravstveni i kulturni uslovi radničke klase, a time ujedno i napori koje narodna vlast ulaže u cilju podizanja životnog stan= darda radnika, Pored toga, zanemaruje se rad stručnih kurseva za Osposobljavanje radnika i učenika u privredi,

Ponekad se u filmskim reportažama ošeti sklonost režisera i snimatelja da pruže prvenstveno dobru fotografiju, da slika na platnu bude što lepša i blistavija, bez obzira na to što će njena sadržina biti prazna. Mesumnjivo, umetnička slika je jedan od bitnih elemenata filma i film najsnažnije deluje kada je njegova umetnička obrada na dostojnoj visini. Ali, ni režiseri ni snimatelji ne smeju podleći sklonosti ka »lepim« kadrovima samo zato što su lepi po formi, niti stvarati reportaže »čiste umetnosti«, a na štetu njihove idejnosti i sadržajnosti, Mi hoćemo da naša reportaža bude na umetničkoj visini, ali ona istovre= meno mora biti idejna, sadržajna i borbena, jer samo ako bude takva moći će da ostvaruje onu važnu naprednu ulogu u društevnom životu koja joj je namenjena.

Pada u oči da snimatelji hronike nedovoljno koriste razna filmska izražajna sredstva, u prvom redu krupni plan, Više po izvesnom receptu, a ma nje po osšećanju filmske dinamike, snimatelji daju u reportažama dovoljan broj opštih snimaka (totala), srednjih i krupnih planova, ali ti krupni planovi obično nisu plod udubljivanja u reportažu. Treba imati na umu da krupni planovi likova uzetih iz mase, i to uzetih onda kada su u pokretu, u najvećem naponu, u akci-

ji najubedljivije izražavaju duševna stanja i raspoloženja čitave mase. Kroz njih se najsnažnije ocrtavaju umni i fizički napori, čvrsta rešenost da se prepreke savladaju i najzad radost zbog postignutih uspeha ne samo pojedinaca nego i celih kolektiva. A kod naših snimatelja često nalazimo krupne planove u koje nije ulivena nikakva konkretna sadržina, koji su

otrgnuti od sadržine cele, reportaže i

koji zbog toga deluju kao mytve,, nemotivisane fotografije.

Montažnom procesu, redakcija »Pilmskih novosti« ne posvećuje, izgleda, još uvek dovoljnu pažnju, iako je montaža jedan od najbitnijih ele= menata u konačnom uobličavanju svake reportaže, Reklo bi se da se montaža još uvek svodi na grubo davanje redosleda kadrova, bez punog udubljivanja u snimljeni materijal, kako bi se široke mogućnosti montaže iskoristile za najađekvatnije i najlogičnije filmsko rešenje reporta= že.

Tekst u žumalu znatno še popravio. On se u velikoj meri oslobodio fra> zerstva, nakičenosfti i patetike, postao je konkretniji, neposredniji, istinitiji i ubedljiviji. Međutim, nedostatak teksta je sada u tome što on, u opravdanoj težnji da se oslobodi frazerstva, često pada u drugu grešku — postaje suv, skučen, dosadno informativan i nedovoljno književan.

Za kvalitet muzike u žumalima od prvorazredne je važnosti stvaranje bogatijeg, muzičkog arhiva, što kod nas ne ide sasvim lako i brzo. Među-

tim, mi ipak mislimo da bi se, na O

snovu jednog sigurnijeg i višeg kriterija, mogao bolje koristiti postojeći arhiv, uz nastojanje da se između reportaže i muzike ostvari dublja sadržajna veza.

Nedostaci koje smo uočili analizirajući rad »Pilmskih novosti« sreću 80, i to još u većoj meri i kod mesečnih filmskih pregleda. Prema tome, mogli bi zaključiti da tri najvažnija zadatka pred kojima još uvek stoji naša filmska reportaža jesu: borba za njenu veću idejnost, za puniju sadržajnu

raznolikost i jači i ubedljiviji filmski izraz. |

Rad republičkih filmskih mešečnih pregleda zahteva još neke opšte primedbe. U poslednjim brojevima re> dakcije mesečnih pregleda uspele su takođe da izbegnu suvišne reportaže manifestacionog karaktera a kratke aktuelnosti, Međutim, one su manje uspele da sadržinu mesečnika osveže reportažama iz raznih oblasti života i rada. Mesečnici se skoro redovno uređuju po šablonu: manifestacije, indu= striska preduzeća ili izgradnja i fiskultura. Tome treba dođati da je i na= čin obrade ovih reportaža vrlo jednoličan, a ta jednolikost dolazi do izražaja naročito kod reportaža iz industriskih preduzeća. Za mesečnike, koji svojim reportažama daju veću me= tražu nego nedeljni žurnal i koji izlaze u mnogo većem vremenskom ražmaku, postoje i znatno šire mogučćnosti da se u reportaže unese više elemenata režije, da”se one ožive interesantnim i karakterističnim detaljima iz svakodnevne borbe radnika za povećanje proizvodnje.

Ozbiljan nedostatak mesečnika je u tome što oni nedovolino obrađuju probleme sela, život i rad naših seljaka. Slovenački »Obzornik«e u svoja dva poslednja broja nije doneo ni jednu reportažu sa sela, a ostali mesečnici ograničili su se isključivo na sotvu. U pogledu teksta kod muoesečnika mogu se još uvek zapaziti ovi nedostaci: frazerstvo, patetika, težnja za preuveličavanjem, pa čak i znaci političke nepismenosti. Obično tekst ne upotpunjava i ne potpomaže sliku, ne unosi živosti i dramatike u reportažu, nego najčešće ponavlja ono o čemu već slika govori svojim jezikom.

Mesečni filmski pregledi još nisu uspeli da se oslobode svog osnovnog nedostatka: oni i dalje liče na neđeljni žurnal, kako u pogledu izbora tematike tako i u pogledu stila same obrade. Poneki od njih, kao srpski i bosanski (izuzimajući poslednji broj), pretstavljaju proste kopije nedeljnog

ma na razne vrste kolekcija, To su »Ciclbanova knjižnica« gde prevladavaju slikovnice u bojama, »Pionirska knjižnica« i knjiga za odraslu omladinu.

Popularno-naučna dela objavljuju se u biblioteci »Pritoda i ljudi« i »Tehnika i sbort« Mladom književnom naraštaju posvećena je »Mlada pota« a »Mladđi oder« donosi dramska dela za omladinske po» zornice,

Od ne manjeg je značaja »Političko-organizacijska biblioteka«, u kojoj izlaze, u poslednje vreme, i veće brošure, koje trctiraju aktuelna pitanja u vezi sa Petogo» dišnjim planom.

Da bi se što potpunije ocenio rad »Mladinske knjige« u toku tri godine njene aktivnosti navešćemo nekoliko primera:

Pre rata sloyenačka omladinska literatura igrala je ulogu Pepeljuge, u celokupnoj slo venačkoj književnoj produkoiji pretstavlja» Ja je ona sWamo sedamnaesti deo, Današ omladinska knjiga pretstavlja šestinu celokupne slovenačke književne produkcije.

Pre rata u Sloveniji nije bilo mogućno ni misliti na izdavanje omlađinskih sedmičnih listova, a sad izlaze takva dva lista u velikom broju primeraka. Umesto pred• ratnih, većinom slabo ilustrovanih omladinskih knjiga i revija, publikuju se sada mesečni časopisi štampani u više boja, knjige s prilozima u bakrorezu, kao i raskošne slikovnice za naimlađe. 1 odrasla omladina, koja je pred rat bila najviše zapostavljena, ima sada bogatu i korisnu lektiru,

Značaji i razmah slovenačke produkcije knjiga posle rata pokazuju ovi primeri:

Celokupan god'i,nji tiraž slovenačkih Oomladinskih knjiga iznosio je pre rata 55,000 primeraka, a danas 2?80,000 primeraka.

Masovna izdanja knjiga štampala su 50 pre rata najviše 22.000 primeraka, a sada u 60.000. Celokupan godišnji tiraž slove» nažkih omladinskih listova iznosio je M staroj Jugoslaviji 55.000 primeraka, a u Titovoj Jugoslaviji 176,000 primeraka.

Tome treba dodati da su knjige u staroj žugoslaviji ležale po knjižarama po šestsedam godina, dok se sada skoro celokupna izdanja prodaju za 6 meseci.

U širokim narodnim masuma Vrši »Mla> dinska knjiga« svoju važnu mislju i vaspitava omladđinu da bi bila dostojna velikih zadataka koje pred nju postavlja naše nO-

vo vreme. A. ŠIROK

RATOMIR IVKOVIĆ ———

· žurnala, dok su hrvatški a naročito

slovenački u tom pogledu hešto originalniji. Kod redakcija so zaista ne vi= de pokušaji traženja načina da mesečnici dobiju svoj specilični karak= ter i da sadrže osovine koje će ih činiti originalnim u odnosu na nedelini žurnal, A da bi to postigli, oni treba u prvom redu da obrađuju takve pojave i događaje koji su specilični baš za dotičnu republiku, da se ograniče isključivo na tematiku duge aktuelnosti, da u obradu reportaža unose više elemenata režije i obeležja kratkih dokumentarnih filmova, Dakle, pored ostalih, otklanjanje ove slabosti bio bi najvažni zadatak koji re» dakcije mesečnih filmskih pregleda imaju tek da reše.

Nedostaci o kojima smo govorili, i koji nisu jedini, bivaju iz dana u dan sve manji jer naši radnici filmske hronike stalno stiču nova iskustva, Međutim, sve te slabosti, koje smanjuju inače dosta visok nivo naše filmske reportaže, biće još brže savladđane uz veću pomoć starijih i isku> snijih radnika naše kinematografije, a naročito uz pomoć jedne šire javne kritike,

Potrebno je na kraju ukazati na dve nove oblasti rađa filmske hronike, koje ni do sada nisu bile potpuno zapostavljene ali u kojima filmska hronika može da bude zastupljena ša mnogo više sistema. To je, prvo, oblast života naše dece, kojoj narodna država stvara najpovolinije uslove razvitka, a drugo, oblast fiskulture. Nije potrebno naročito isticati koliko · bi sa dobro uređenim mesečnim pionirskim pregledom dobili važno šfodstvo u vaspitanju naših najmlađih i koliko bi se izdavanjem sportskog žumala doprinelo popularizaciji i oma> sovljenju fiskulture kod široltih sloje=

va naroda. Zbog toga bi bilo korisno

ispitati mogućnosti za redovno izlaženje mesečnih pregleda ove vrste,

La u e.___ WHiuwu S „__ U.

JB“ ia ia.

Ir

FRA EE ONI ULAT {8 ET M Ji