Književne novine

ı \

Me OON J BAepf 1 \, 7 Y 1 \

,

ON \

· Wjerni nevjernik Pol Henri Spak.

. M Gospodin Spak,jedan od vođa bel-

giskih desnih socijalista, hodočastio je Ovog proljeća u Sjedinjene Države Amerike. Vrativši se s hodočašća, go8podin Spak je uzbuđeno izjavio da je »američko javno mnjenje« bilo »uzrujano i uzbuđeno događajima u Čehoslovačkoj«, da »Maršalov plan doprinosi bitan dio« »organizaciji Zapadne jREvrope« da je taj doprinos »samo kiseonik koji se daje bolesniku 'za vrijeme operacije« i da je, najzad, »potrebno ponovno xđuspostavljanje stvarne ravnoteže između SAD i E.vrope, to jest, da i »Evropa bude u mogućnosti đa proda svoje proizvode Americi«. Na kraju svoje hodočasničke izjave o uzbuđenom zainteresovanju Sjedinjenih Država Amerike u unutrašnjim „štvarima Čehoslovačke, o organizaciji Zapadne Evrope« kao instrumentu Vol Strita, o »pomoći« američkih kapitalista Zapadnoj Evropi kao o »kiseoniku« koji joj se daje dok se nad njom vrši volstritska operacija, naizad, o Bvropi koja može samo da izvozi iz SAD a ne može u njih uvoziti, — gospodin Spak je »smatrao za potrebno da kaže«:

»Smatram za potrebno da kažem da stvarno ne vjerujem u američki imperijalizam«. Pobožni nevjernik Pol Henri Spak! On vidi đa američke monopoliste uzrujava i uzbuđuje pravo čehoslovačkog naroda đa sam odlučuje o svom društvenom uređenju. On vidi da su američki kapitalisti povalili Zapadnu Evropu na svoj operacioni sto i da joj daju »kiseoničku ·pomoć« samo zato da bi je operisali, đa bi od nje napravili svoju koloniju, instrumenat, svojih ekspanzionističkih ciljeva. On vidi da je Zapadna Evropa u potpuno podređenom položaju prema SAD, to jest da je postala obično polukolonijalno tržište američkih industrijalaca. On sve to vidi, a sve to šlo on vidi nije ništa drugo nego imperijalizam. Pa ipak, on smatra za potrebno da da svoju podaničku izjavu o nevjerovanju u američki imperijalizam. Kako se. ipak, sve na svijetu mijenja! Nckad su hrišćani odili na Jerusalim, a muslimani na Meku — da ne vide ništa, ali da, vrativši se, govore još tvrđe i otvorenije — da vjeruju. Sađa desni socijalisti idu ma Vol Strit da prime »kiseonik« i da, čak i ako nešto viđe, na povrafku Povore kalo nikako, nipošto ne vjeruju u američki imperijalizam,

Ođaničko-pođanička prepiska ČerčilBlum,. — Prije nekoliko dana u pariskom »socijalističkom« listu »Popiler« Vinston Čerčil i Leon Blum vodili su ljiubaznu prepisku o pitanju »eVrop-

' ske federacije«. Prepisku je otpočeo

___gospođin Blum. On je konstatovao da

bi

.

art N

_ rodnoi politici«. napadajući

"je Vinston Čerčil »jedan od začetnika ideje evropskog federalizma«. Tada je odgovorio gospodin Čerčil. On je priznao Leonu Blumu da su socijalisti učinili mnogo za organizaciju »ovakve federacije«, ali da oni ipak ne bi trebalo »da se prikazuju kao jedini organizatori«. Tada se ponovo javio gospodin Blum. On se složio s Čerčilom, ali je dodao da je za ostvarenje Čerčilovog začetka »evropske federacije« neophodan »odlučujući uticaj socijalističke misli«.

Kao što se' vidi, prepiska je počela priznanjima i komplimentima, poklonima s obje strane Kanala La Manša, izjavama velikodđušne odanosti — 58 jedne strane kanala, i podaničke ljubavi — s druge strane kanala. No u potonju, u prepisci su se javili i prizvuci polemike. Gospodin Čerčil tražio je da mu se prizna da je zaslužan za socijalizam, a gospodin Blum da ie zaslužan za kapitalizam. Ukratko. svaki od njih dvojice nastojao je da uzgredno ili učtivo dokaže da je pred Vol Stritom zaslužniji on nego on. da je za sijanje sjemena razdora u svijetu, za potpaljivanje novog rata, zaslužniji Blum nego Čerčil, odnosno Čerčil nego Blum.

Na kraju ove prepiske svima je bilo jasno ono što im je bilo jasno i prije njenog početka: da je u ovoj stvari ipak zaslužniji gospodin Čerčil. da je Čerčil, u odnosu na Bluma, uvijek bio začetnik, pokretač. poslodavac, pa · da je to djelimično i danas, kad obojica imaju vrhovnog zaslužnog, VTIhovnog začetnika i poslođavca. Blum se samo bori za dio Čerčilove slave

i zasluge. Da sramne i strašne slave, čak i za jednog desnog socijalistu!

Prvomajska propovjed gospodina Atlija. — Gospođin Klement Atli, pretsjednik. laburističke vlade NjegovogB Veličanstva. govorio jie prvoga maja radnicima Plimuta Govoreći radnici_ ma, na dan smotre i svlidarnošsti bOrbenih snaga radnog naroda svih zemalja. Klement Atli je veliki dio sVO-

____jih riječi dao na biesomučni napad na

prvu državu radnog naroda u svijetu, na Sovjetski Savez, harangiraiućči protiv sovjetskog sistema. sovjetskih

| rukovodilaca. sovietske izgradnje. politike i kulture. Govoreći netremice,kao čovjek koji želi da hladnokrvno= ·

šću izvojuie uvierliwost svojim ne-

; istinama, — pBospodin Atli je rekao da

je Rusija i danas. kao i »u doba njegove muladosti«. zemlja »straha i firanije. zemlia u koioi su sloboda govora. sloboda misli i sloboda štampe zabranjeni«: da je Rusija bila »naiviši primier· imperijalizma koji se pružio preko Azije+. pa da je to ostala i danas. samo što se služi drugim metodima. »metodima iđeoleškosm impb-= rijalizma«. Pokušavajući da engleske radnike podbode protiv države koja je. uništila nacistički »novi poređak« u Evropi. Atli je identifikovao sovjetske i nacističke »metode u međuna– narečito

_ sovjetsku »saradnju s nelojalnim elementima« u zemljama narodne demo~

atije.

SO Oikoadd Klementu Atliju smjelost za ovakve napade. šta njega goni na ova– Kkvu smijelost? Njega goni osjećanje 3 predosjećanje čovjeka kome njegova

| SOCIJALIS

| VM VM

POMO a O AMV E Soja ak: 10, Midi" a La Mao COM 2 O pupa

~

{ , ae: „U 5

Pp.

NJ. V.

djela i njegove žrtve ne daju mira, Osjećanje i potreba onog 'džentImena koji viče i pokazuje prstom na druge, da bi skrenuo pažnju sa sebe. Klement Atli viče da u Sovjetskom Savezu, Bdie svaka sloboda danas već znači slobodu za čitav narod, nema slobode Bovora, misli i štampe — da bi skrenuo pažnju s činjenice da njegova vla· da vodi bjesomučnu hajku protiv komunista, pretstavnika radnog naroda, zbog njihovih slobodnih uvjerenja; da vođstvo, njegove stranke inkvizitorski prisiljava svoje slobodđoumnije članove da se odreknu svojih uvjerenja i simpatija;; da u Engleskoj šlobodu štampe uživaju samo »novinarski lordovi«; da policija laburističke vlade štiti fašističke zborove i provokacije. Klement Atli viče na »imperijalizam« Sovjetskog Saveza, zajednice slobodnih i ravnopravnih naroda, zaštitnike bezbjednosti, slo»ode i nezavisnosti naroda, da bi skrenuo pažnju 8 izmučene i raskomadane Indije koju engleski imperijalisti i danas oblivaju krvlju i zuojem, da bi skrenuo pažnju s napaćene Grčke koju američki i engleski imperijalisti oblivaju krvlju i plamenom, da bi skrenuo pažnju s Burme, Malaje, Indonezije, Palestine, Kolumbije. To je smisao Atlijeve vike. To je smisao njegove srdžbe protiv »nelojalnih elemenata« u zemljama narodne demokratije. Ali gospodin Atli ima i razloga da se srdi i viče: narodi istočno-evropskih zemalja su žzyzaista »postali nelojalni elementi« prema imperijalistima i njihovim »lojalnim elementima«, i ti narođi nikada više neće biti »lojalni elementi« imperijalista! Na· kraju svoga prvomajskog govora, gospodin Atli, taj skromni i bogobojažljivi činovnik Njegovog Veličanstva, đao je ocjenu komunista i komunizma uopšte. On je rekao: »Ne bi se mogla zamisliti veća zabluda nego fo da su komunisti ljevičari. Na širokom polju ljudske djelatnosti, komunisti su krajnji reakcionari«.

Prvomajski govor Klementa Atlija naišao je na osudu čak i u ređovima laburističkih poslanika. Jedan od njih zamjerio je gospodinu pretsjedniku što,je zloupotrijebio praznik radničke solidarnosti za sijanje mržnje i razdora među engleskim. i sovjetskim radnicima Ali gospodin Atli nije ustuknuo od ove osude. On zna da će i ovaj »pobunjenik« proći onako kako su prošli potpisnici pozđrava italijanskom socijalisti Neniju: biće prisiljen da se javno odreče svoje kritike.

Šta ioš da se kaže o prvomajsWom govoru gospodina Atlija? Ima, ipak, još nešto da se kaže, — još nešto u čemu se krije osnovni smisao ove stvari.

Kao što je poznato, u buržoaskim zemljama govore i propovjedi ministara i pretsjedđnika vlada pišu obično njihovi činovnici. Laburističkim mi'nistrima, međutim, njihovi činovnici izgleda ne pišu govore, nego ih prepišsuju iz Knjiga Jozefa Gebelsa. Ili se možđa gospoda” laburistički ministri sami bave pitanjem svojih govora? Utoliko gore .po njih...

Musolinijevo šilo u De Gasperijevoj vreći. — Proljetošnji izbori u Italiji bili, su, u izvjesnom · smislu, nešto sasma novo i nezapamćeno u istoriji parlamentarnih borbi. Izbori su se vršili u Italiji, ali je. u njima neposredno učestvovala reakcija čitavog svijeta — od američkih bankarskih i industriskih mapnata do desnih socijalista. Za vrijeme izbore kampanje, na italijanski radni narod, na slobodoljubive i patriotske snage Italije, nastupala je „međunarodna reakcija sa sve četiri strane, kombinujući svoje udarce s udarcima SVOje pete kolone u samoj Italiji, bacajući. u borbu i dolare, i vatikamske letke, i leteće tvrđave, i ratne brodove, i otrovne gasove alarmantnih laži i provokacija, i bacile straha i gradi, i desnosocijalističke pretsjednike i propagatore iz svih zapadnoevropskih zemalja. Na tim izborima za De Gasperija su glasale stotine hiljada mrtvaca koji su poginuli na frontovima protiv slobodoljubivih naroda, glasali su svi mrtvi i Živi fašisti, velikoposjednici, kardinali, ratni

zločinci crnoberzijanci, popovi, kur=·

tizane američkih oficira i vojnika, časne sestre svi podmićeni, plaćeni,

zaplašeni. I kad je De Gasperi do-.

bio relativnu većinu, — njegovi Dposlodavci njegovi doglavnici, svi popovi i desni socijalisti, sva američka i engleska' reakcija, Prankovi falangisti i grčki monarhofašisti, svi u jedan glas. složno { uzbuđeno, počeli su da viču sa svih radiostanica i predikaonica — da je pobijedila istinska demokratija, da se Italija konačno uključila u okvir zapadne civ:lizacije. Plaćena i histerična vika o pobjedi prave demokratije u Italiji traje i dalje, splašnjavajući se f povećavajući na mahove, američka naređenja ı čekovne~uputnice. Smisao fe plaćene histerije sastoji se, naravno, u tome, da se što više zamuli uzburkana italijanska

voda — kako bi se što manje vidjelo»

0 čemu se radi, ko je i šta je to »pobijedilo« u Italiji. Ali stara poslovica kaže: ko se u psa uzda. može od-psn i da nastrada. Pas je 'đobar čuvar i podanik. ali on može da oglasi i ono što ne treba», Tako se, na mnogo mjesta, desilo i u Italiji. Najbolji primjer toga bio je proglas »italilianske armije oslobođenja«, fašističke organizacije koiom' komanduje Musolinijev general Mese, zapovjednik italijanskog ekspeđdicionog korpusa na Istočnom frontu. U tom proglasu se kaže:

»Upravni odbor Ttalijanske armije oslobođenja, pod pretsjedništvom maršala ,Mesea razmotrio je političku situaciju koja jie nastala poslije izboTa od 18 aprila i smatra za potrebno da izrazi veliko zadovoljstvo nedvo-

STIL I DEMOER VOL STRITA

· Radovan ZOGOVIĆ

onako kako stižu

a

;

smislenom potvrdom načela slobode i istinske demokratije, kojom se italijanski narod uključio u okvir zapadne civilizacije, Upravni odbor, u ime italijanskih ratnika, želi da nova vlada ukloni iz života i nacionalne aktivnosti sve elemente podvajanja.. s povlačeći, na svakom sektoru vanredno zakonodavstvo u cilju da se svi Italijani osjete kao građani otadžbine s jednakim pravima i dužnostima.«

Tako je iz De Gasperijeve vreće probilo Musolinijevo šilo. De Gasperijeva pobjeda to je naša pobjeda, kliču fašisti. I da bi triumf »istinske demokratije« bio potpun, oni zahtijevaju da nova vlada likvidira oslobodilački pokret radnog naroda (»elemente podvajanja«) i povuče vanredne zakone protiv fašista, kako bi se fašisti ponovo osjetili kao »gra= đani otadžbine«, i kako bi po svojski zapečatili triumf »načela slobode i istinske demokratije«, uključenje italijanskog naroda u »okvir zapadne civilizacije«,

Upravni odbor »italijanske armije oslobođenja« otkrio je tako stvar svojih gospodara više nego što je bilo potrebno, Amerikanskim »istinskim demokratima« i njihovom rimskom Dapi to svakako nije bilo po volji, Ali, oni se sigurno nijesu zbunili — oni ne raspolažu onim ljudskim osjećanjem iz koga se, u ovakvim situacijama, javlja zbunjenost. Uostalom, zar jedan istaknuti volstritski političar iz Vašingtona nije baš ovih dana izjavio da je Franko američki saveznik? 1I zar rimski papa, koji u danima grčkog otpora Musolinijevim hordama nije smatrao da se grčki narod nalazi u prethodnici demokratije i civilizacije, — nije ovih dana izjavio monarhofašističkim novinarima da su kšitoski ubice, — »u dramatičnoj krizi sadašnjeg časa, u borbi u kojoj je zapadna kultura stavljena na kocku, bar u Evropi«, prethodnica i udama snaga?

Prethodnica sv. oca pape. — Za vrijeme rata grčki partizani borili su se protiv njemačkih osvajača i njihovih domaćih najmljenika, na strani saveznika — dakle, i Anglo-amerikana– ca. Grčki partizani prosipali su i svoju krv i svoje domove da bi samo izvojevali slobodu svoje zemlje, da bi doprinijeli, triumfu savezničke stvari, propasti hitlerovskih okupatora i njihovih slugu. A kad su hitlerovski okupatori i njihovi sluge bili poraže= ni, i kadđ su Grčku okupirali Englezi, a zatim Amerikanci, grčki ratni saveznici, — rafini saveznici popeli su na vlast u Atini Hitlerove agente, pa su, zajedno s njima, počeli pokolj partizana, vjernih rafnih saveznika svih boraca protiv njemačko-fašističke tiranije, Grčka, još neumijena od krvi kojom su je oblili hitlerovci, ponovo se oblila pravednom krvlju. Grčki zatvori napunili su se borcima i prista= licama grčke oslobodilačke armije, optuženim za zločin borbe protiv njemačko-fašističkih okupatora i njihovih najamnika, za zločin uništavanja fašističkih vojnika i vozova koji su, preko Grčke, išli na protivsaveznički front u Africi, — za zločin uništava– nja kvislingovaca koji su obezbjeđivali te vojnike i vozove. Desilo se otprilike — tako, kao da je, recimo, u Engleskoj, na kraju rata, poslije pobjede nad hitlerovcima, došla na vlast, recimo pomoću Amerikanaca, klika. koja je bila protiv rata s Hitlerom, i da je počela đa osuđuje i strijelja sve one koji su davali naređenja za bombardovanje ili koji su bombardovali njemačke građove i sjedišta njemačkih kvislinga. Tako se to nekako desilo, i sve su to već stare, svima .već dobro poznate stvari,

Oko. prvoga maja ove godine u monarhofašističkim zatvorima u Grčkoj ležalo je, — po priznanju agencije T'rans-pres, — preko osam stotina ljudi koji su bili osuđeni na smrt zbog borbe protiv njemačkih okupatora i njihovih slugu, i koji su čekali pomilovanje, A tu gdje je Frans-pres kazala osam stotina, sigumo je bilo barem dva puta više.

Prije neki dan u Grčkoj i inostranoj reakcionarnoj štampi objavljena je jedna alarmantna vijest, mutna i protivurečna kao i šve ono što takva štampa objavljuje 3 ovog američkoengleskog gubilišta grčkog naroda. Vijest je javljala: da je jedan grčki mladić izvršio atentat na monarhofašističkog ministra pravde, organizatora masovnog terora i masovnih ubistava. Pouzdana istina o atentatu ostala je nepoznata, ali su atinski fašistički ministri i njihovi inostrani gospodari iskoristili atentat kao povođ za pokolj grčkih demokrata po zatvorima, optuženih i osuđenih zbog narodno-oslobodilačke borbe u toku rata. Za tri dana pobijeno je preko 217 ljudi i žena,

Monarhofašistički pokolj po grčkim zatvorima izazvao je žestoko osjećanje revolta i protesta kod svakog poštenog čovjeka u,svijetu. On je još jače razbuktao oslobodilačku borbu grčkog narođa, uvećao ređove njegove

· Demokratske armije, Lik generala

Markosa, kao Oosvetnika naroda, nosioca pravde obespra»ljenima, još više je izrastao i zasijao pred mučeničkom Grčkom. To je uznemirilo i zabrinulo mnoge monarhofašističke pokrovitelje, naročite one u Londonu. Uznemirio se stari »Tajms« i počeo da pere svoje stupce od nevine krvi grčkog narođa, Zabrinuo se i »Mančester gardijan«. On je nad žrtvama grčkih monnrhofašista prolio more prljavih. kleveta, potok suza prljavijih od kleveta, krijući iza njih svoj panični strah da zločini atinske vlade nijesu »znahk snage, već slabosti«,

I usred tog pogroma i krvoprolića, od koga su še licemjerno užasnuli čak i engleski lordovi i industrijalci, američki muiistar spoljnih poslova, onaj isti Maršal, uputio je oberdželatu Caldđarisu poruku, koja doslovno glasi: :

13,

·

»Duboko sam ožalošćen zvjetskim

- i kukavičkim ubistvom grčkog mini-

| čkih obavještajnih centara u Bvropi, ,

\

stra pravosuđa. Molim da u moje ime i u ime američkog naroda (?) dostavite grčkoj vladi i porodici pokojnog Ladasa, kao i porodicama mnogobrojnih ubijenih na ovako zločinački i zvjerski način, duboko saučešće u vašoj velikoj žalosšti.«

Dobivši ovo »đuboko saučešće«, ovu. ciničku i poftstrekačku poslanicu, —·

dželat Renđdis, fašistički ministar unu- .

trašnjih poslova u Atini, ispravio se sa žrtve koju je masakrirao, obrisao je poslanicom svoje krvave ruke, na smiješio se za američkog fotoreportera i dao slijedeću izjavu:

»Mi se borimo protiv pobunjenika demokratskim metodima, a ne totali'tarnim«, Slavna prethodnica pape rimskoga, koji se, zaštićen ovakvim superprethodnicama, i sam nalazi u nečijoj prethodnici!

Konac djelo krasi, — Američki i engleski kapitalisti i njihovi desnosocijalistički najamnici gone ili kolju, — Već prema mogućnostima, — komuniste širom svijeta: u Americi, Engleskoj, Holandiji, Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Inđiji, Burmi, Vijetnamu, Indoneziji, Strijeljati komunistu, ostaviti ga.bez hljeba, odrubiti mu glavu, zaklati komunistu koji neće da bude ničiji sluga i špijun do sluga i predvodnik svoga naroda, — to je za njih sašvim normalna stvar, to je »izvrši= vanje pravde«, »kažnjavanje za zločin«. Međutim, zadnji dani su pokazali da ima prilika kada desni socijalisti i njihovi gospodari ne'izgleđaju baš onakvi komunistojedi, za kakve ih drže radni ljudi u svim zemljama.

Kao što je već poznato svakom poštenom čovjeku, organi naše državne bezbjednosti otkrili su prije nekoliko mjeseci grupu zamaskiranih ratnih zločinaca i „dvostrukih inostranih špijuna Presterla i drugova, koji su se bili uvukli u naš državni aparat, a neki čak i u ređove naše Komunističke partije. :Djelujući kao organ narodne demokratije, kao Hudđarni, vječno budni, neumorni i neumoljivi organ borbe protiv spolinih i unutra šnjih neprijatelja izgradnje socijalizma u našoj zemlji, kao sila koja uživa ljubav, povjerenje i podršku rađnog naroda i koja radnom narodu ' donosi radost svojim uspjesima, daje mu satisfakcije za štete, uvređe i zločine koje mu je neko nanio, — naša Uprava državne bezbjednošti otkrila je vrlo brzo svu ovu špijunsku i zločinačku grupu, rasvijetlila njenu slušbu Gestapou, njene zločine nad internircima u njemačkim logorima, njenu špijunsku diverzanfsku službu za račun Intelidžens-servisa i ameri-

Ljubljanski sudski proces pokazao je čitavom svijetu lica ovih razljudi, ovih Kkriminaliziranih perverznih izdajnika, izroda, zločinaca i kukavica; pokazao je čitavom svijetu njihove

strašne zločinačke ruke, koje su dužne .

mnogim i mnogim ljudima širom Evrope — drugovima, braći i roditeljima logorskih mučenika. I ljubljanski sud je sve glavne pripadnike ove grupe osudio na smrt.

I gle, proplakali su u jedan glas spikeri londonskog radija, dopisnici en+ gleskih i američkih novinarskih agencija i austriski socijalisti. Oni su odjednom. počeli da žale »komuniste«, da hvale njihova dijela. da se zauzimaju za njih. Londonski radio počeo je da priča da su špijuni Presterlove družine zaslužni za španski narod i za jugoslovensku borbu i da su na= stradali samo zbog »neuspjeha« našeg prvog petogodišnjeg plana. A »Arbajter cajtung«, organ austriskih socijal= demokrata, objavio je članak pod dra= matičnim naslovom »Treba spasiti tri komunista od smrti«! U tom članku se ratni zločinac i dvostruki inostrani špijun Presteri naziva »komunistom, španskim borcem i logorašemć, i pozivaju se »svi komunisti-intelektualci, pjesnici, pisci i glumci, koji su se u mnogo slučajeva zalagali za spas ljudi od vješala i strijeljanja«, — da se i sadn založe za spas Presferla, Gasera i Hilde Han. A bečki »Noje cajtung« čak saopštava, — naravno »prema britanskim informacijama«, »austrisko poslanstvo u Beogradu pro= učava mogućnost sprečavanja izvršenia smrtne kazne nad komuhnistima H. Han, Presterlom i Gaserom«.

Proplakali su, đakle, oni koje je zaboljelo, i to ovoga puta iskreno i neutješno. Udarac po Presterlu i niegovim saučesnicima zabolio je engleske reakcionare i, prirodno, istovremeno austriske socijaliste. Oni cvile, oni se spremaju da protestuiu, da posreduju., Da li ih boli. da li se spre-

'maju na posredovanje zato što bi se

tu zaista rađilo o komunistima, španskim dobrovoljcima, logorašima? Zar američki i engleski kapitfalisti i niilhovi socijalistički činovnici priznaju komuniste Za ravnopravne suprađane? Zar se s te sfrane ikada onsietilo bola · ili čulo protesta i posredovanja kad francuski•imperijalisti masakriraju vijetnamske komuniste. kad T'ranko vješa i davi žicom borce za slobodu španskog naroda, kad grčki monarhofašisti strijeljaju dđojučerašnje logoraše? Ne, niih ie liubljanski udarac zabolio. oni plaču i protestuiv zato. što ie to bio udarac po agentima Gestapoa, agentima Intelidžens-=servisa. Zato desni socijalisti u cijelom svijetu, pa i u Austriji, brane intelidžens-komunizam. njemu su odani i njemu služe U tome je logika bečkog uzbuđenja.

A ta logika, logika ovih zadnjih činjenica koje djelo krase, ta kulminaciona tačka logike iz prethodnih bilježaka, — još jednom se vraća nazad, kroz sve prethodne retke, i sve ih obasjava „još jednom svjetlošću, pokazujući sve žice, sve komponente odnosa između američkih (odnosno

engleskih) kapitalista i desnih socijaldemokrata. eo) ;

\

pr y 8 Ye '

SOVJETSKI SA: 3

Protest

7. »Izvjestijae objavljuje pismo koje su uredništvu lista uputili sovjetski

kompozitori Dimitrije Šostaković, Ser-

gej Prokofjev, Aram Hačaturijan i

Nikolaj Mjaskovski. U pismu se kaže: _ »Američki listovi javljaju da se u Sjedinjenim Američkim Državama prikazuje film »Gvozdena zavesa«. Kao što je poznato, ovaj film kleveta našu zemlju i ima za cilj raspirivanje neprijateljstva prema sovjetskim na'rodima na štetu svetskog mira i bezbednošti. Sa osećanjem đubokog negodovanja saznali 8mo iz »Njujork 'tajmsa« da su'za taj film uzeti odlomci iz naših kompozicija.

Direkcija američke kompanije »T'venti senčeri foks«, svesna da bi sovjetski kompozitori s negodovanjem odbili svaki predlog takve vrste, pribegla je lopovškom triku i ukrala našu mu-– ziku za svoj film, koji zaslužuje samo prezir. Tako su američki reakcionari odlučili đa krađom naših kompozicija upotpune antisovjetske izmišljotine, na kojima se film zasniva. Ako su ovoj gospodi u Sjedinjenim Američkim Državama date: sve mogućnosti da prenebregavaju ošnovna prava kompozitora u cilju političkog ucenivanja, da samovoljno prisvajaju deo njihovog. stvaralaštva, to samo još jednom potvrđuje činjenicu da u Sjedi-

|

sovjetskih 'kompozitora I Otfiv zloupotrebe njihovih dela u

Sledinjenim Američkim Državama.

a 05%

8,

njenim Američkim Državama vladaju «takvi običaji i takav moral koji do= zvoljava da se, bez ikakvog ustezanja, prosto gaze prava čoveka, slobođa stvaralačkog rađa i đemokratski prin-

cipi, iako se privržnost tim principima ~

javno propoveda, — ı|

Protestujući energično protiv takvih metođa i takvog morala, protiv ciničkog POPMŠOJB zloupotrebe našeg rada, mi odlučno zahtevamo da se naša muzika izosštavi iz filma »Gvozdena zavesa«.

% Ukrajinska izdavačka pređuzeća u foku 30 godina sovjetske vlasti izdala su 108.393 knjige, čiji ukupni tiraž iznosi 1,301.386.000 primeraka. Dela 'Tarasa Ševčenka izdana su 200 puta u ukupnom tiražu od 3,5 miliona primeraka; dela Ivana Franka dđoživela su 349 izđanja u ukupnom tiražu ođ 4 miliona primeraka; dela M. Kocjubinskog izdana su 225 puta u ukupnom tiražu od 3 miliona primeraka, Dela A. Puškina, prevedena na ukrajinski jezik, Izđata su

u tiražu od Tolstoja u milion primeraka, a Maksima

Gorkog u 2 miliona 267 hiljada primeraka. :

% % U Moskvi je boravila delegacija neAGKIR književnika, naučnih i kulturnih radnika, koji su posetili Sovjetski Savez na poziv Saveza sovjetskih pisaca. Naj« stariji nemački književnik Bernhard Ke-

' lerman i ostali delegati upoznali su 5OVa

jetsku „javnost s rezultatima „kulturnog

1,5 milion primeraka; Lava”

rađa u sovjetskoj zoni Nemačke, naročito ·

5 delatnošću izdavačkih pređuzeća, pOZOrišta i naučnih instituta.

ČEHOSLAVAČKA

Odobren nacrt zakona O narodnim umetnicima

Čehoslovačka vlada odobrila je nacrt zakona o narodnim umetnicima. Ovim zakonom određuju se prinadležnosti narodnih umetnika i penzije za njihove porodice. Dosad je naziv narodnog umetnika bio dodeljivan zaslužnim umetnicima samo kao počasno zvanje, dok im novi zakon pruža

i materijalno obezbeđenje. Pod DaslovoBi »Antologija češke ·mu-

zike«, čehoslovačko Državno gramofonsko .

ređuzeće izđalo je seriju od 50 ploča ko" jd obuhvataju razvoj češke muzike odđ IX o XIX veka. Počeci češke muzike obeleženi \su crkvenim pesmama na češkom jeziku iz IX. Veka. Serija sađrži dalje snim-

koe značajnih dela pretklasične i klasične .,

he, kao i dela istaknutih čeških muziGEE iz doba romantizma. Rad na snimanju »Antologije češke muzike« počeo je još pre rata, a zbirka je izdata povodom šestogodišnjice od osnivanja Karlovog Uu-

niverziteta. % Od 15 maja đo 6 juna, u Pragu će se,

kao svake godine od oslobođenja, održati Mu o odb) muzički festival »Praško proJeće«. U okvjru festivala izvešće se 75 filharmoniskih, horskih i solističkih koncerata i operskih pretstava. Na programu su đela klasične muzičke literature, kao i dela savremenih,. u. prvom redu slovenskih kompozitora. U izvođenju, poređ čehoslovačkih reproduktivnih umetnika, učestvuju i sovjetski, jugoslovenski, poljski, bugar– ski, mađarski, francuski, engleski i holanđ= ski reprođuktivni umetnici.

POLJSKA

. Stogođišnjica opere »Halkać

Neđavno je u Poljskoj proslavljena stogodišžnjica prve opere »Halka« poljskog kompozitora Stanislava Mošću.ška. Zahvaljujući Narodnom karakteru muzike i naprednoj tenđenciji libreta ovaxopera postala je blago čitavog na=

“roda. »Halka« je prikazivana ne samo u Poljskoj, nego i na pozornicama u Čehoslovačkoj, Italiji, Rusiji, Jugoslaviji, Švajcarskoj, Nemačkoj, Austriji i Sjedinjenim Američkim Državama.

% Borcima Varšavskom geta — koji, su 19 marta 1943 godine ustali protiv nemačkih okupatora, vodili krvave borbe šest nedelja i do poslednjeg izginuli oslobođena Poljska pođiže spomenik. Spomenik Je izrađio mlađi poljski vajar Natan Rapaport, koji Je,u Sovjetskom Savezu radio spomenik Majakovskom.

' RUMUNIJA

Sve veći broj pozorišta

Demokratska vlada mlađe republike Rumunije pomaže stvaranje novih pozorišta, koja. postaju sve pristupa= čnija radnim masama. Nacionalno pozorište u Bukureštu ima sada četiri pozornice u raznim krajevima građa. Pored toga Sindikalni savez ima jednu, Armija dve i Narodno pozorište dve scene, Opera, čija je zgrađa porušena

*

bombardovanjem, radi sada u zgradi.

jednog starog pozorišta. Veći gradovi

u unutrašnjosti: Kluž, Temišvar, Jaši

i Krajova, takođe imaju svoja pozori-"

šta. Od pozorišta narodnih manjina

najznačajnija su dva mađarska i jed- o

no na jidiš-jeziku u Erđelju.

Pozorište lutaka »Candarika« iz Buku-

rešta osnovano je odmah posle oslobođe»

nja Rumunije. U svome plođnome trogo· · dišnjem rađu, pozorište se služilo sjajnim iskustvima „Moskovskog «teatra, Sergija Obrazcova. U težnji đa se stvori savremeni nacionalni repertoar, kreirane su centralne ličnosti: Candarika, bistri veseli dečak, i Unkju, njegov dđobrodušni stric. Ove ličnosti postale su već toliko omiljene, da mali gleđaoci traže da ih viđe i u komadima u kojima one nemaju nikakve ulo-

ge. Lepi rezultati koje je ovo pozorište

postiglo omogućuju pripreme za osnivanje sličnih marjonetskih teatara po celoj Ru. mun1i]jl,

-

MAĐARSKA Mađarske omladinske organizacije

protiv američkih filmova

Madjarske omladinske organizacije odlučno su ustale protiv prikazivanja američkih filmova koji štetno deluju na maše. Rukovodstvo sindikalne organizacije mladih radnika i učenika u privredi, u svom protestnom pismu kaže da se u Madjarskoj još uvek prikazuju filmovi koji samo mogu da škođe i smetaju razvoju radničke omladine. Omladina traži da se zabrani prikazivanje ovakvih filmova, ·

% Posle protesta Mađarskog saveza đe-

mokratskih žena, mađarsko Ministarstvo ·

unutrašnjih dela zabranilo je prikazivanje američkog filma »Ostrvo Žžena«, koji na lažan i antiđemokratski način prikazuje

ščživot mađarskih žena u koncentracionim ~.

logorima.

% Trogodišnji privredni plan Mađarske, predviđa milion „forinti za proizvodnju kulturnih i naučnih filmova, a miljon i po Po kupovinu projekcionih aparata za uski

m. .

AUSTRIJA ·

_. Položai austriskih književnika

Savezno ministarstvo prosvete Austrije sprovelo je anketu o pitanju položaja književnika u Austriji. Na ovo pitanje odgovorile su četiri orga– nizacije: Društvo pisaca, kompozitora i muzičkih izdavača, Sindikat dramskih autora i kompozitora, Savez demokratskih književnika i novinara i

»Konkordija«. Među ostalim pitanjima \koja su postavljena u anketi, nalazilo se i pitanje: Zašto se u delima savremenih austriskih pisaca ne odraža–vaju problemi današnjeg austriskog života, iako taj život pruža bogat materijal književnom stvaranju. U odgoVorima na ovo pitanje ističe se da su toj pojavi uzrok, u prvom redu, mšOLDUo prilike u kojima književnici rade. :

Književnici se naročito žale na oskudicu u stanovima, na”osvetlenje, na nedostatak mašina za pisanje. Veliku ulogu igra i nepravilno oporezivanje umetničkog rada.

I dramski pisci bore se protiv mnagih teškoća. Direktori raznih pozorišta ne postavljaju se po stručnosti. Tako je za direktora Burgteatra pozvan jedan Nemac iz Amerike, {ako neki visokokvalifikovani Austrijanci polažu pravo na to mesto.

Od 105 izdavača u Austriji samo 2? ne Izdaju nacističke pisce. To je pokazala an-

keta, koju je nedavno izvršio stručni list

za trgovinu knjiga i muzikalija. Protiv \78 izdavača koji štampaju nacističke autore samo je u jednom slučaju poveden postupak, ali je taj izdavač blago kažnjen, mas da kod nekih među njima nacistički autori Drelag 50%. celokupne izdavačke delatnosti, e

Nacjistički univerzitetski profesori u Adđ-

striji ponovno dižu glave. Profesoru Beč. ~

kog univerziteta dr Nadleru, istaknutom nacisti, povereno je, sada da piše Istoriju austriske književnosti. Za vreme hitlerovskog režima on je napisao Istoriju nemačke književnosti, u kojoj Je odobravao zakon protiv Jevreja i, veličajući Hitlera, opravđavao sva docnija zločinstva protiv »nižih rasa«. U toj »istoriji« on je dokazivao da austriska književnost uopšte ne postoji. Sličan je slučaj i sa Dagobertom Frajem. Kao profesor Bečktcog univerziteta, on je još pre »anšlusa&« napustio Austriju i stavio se u službu hitlerizma., Godine 1937 postao je saradnik »Ost-EKuropa Instituta«, koji je već tada počeo da priprema plačkanje Poljske, U toj pljačkaškoj funkciji, on je uspeo da se proturi u Poljsku kao gost poljskih naučnika i da vrši inventarisanje poljskih muzeja. Posle olku-' pacije Poljske, pokušao' je , pomoću Gestapoa i SS-a da dozna gde su. sklonjene neke umetničke dragocenosti iz muzeja. Kao saučesnik u likvidđiranju izvesnog broja nameštenika muzeja, Fraj je dospeo na listu ratnih zločinaća. Sađa se nalazi u Beču, gde živi slobodno, drži predavanja u kulturnim ustanovama i preko'radia. Njegove knjige se javno prodaju, a u poslednje Vreme sve se više govori o njegovom vraćanju na Bečki univerzitet,

Invazija američkih knjiga t Francuskoj ~

U Francuskoj je u toku 194? godine izišlo 780 prevoda američkih knjiga Ova invazija američkih knjiga guši domaće francusko književno tržište.

U Njuiorku je počela da izlazi nova revija. na francuskom jieziku »Revue de la pensće francaise«. Uporedo sa člancima o domaćinstvu, ova revija donosi priloge Pavr Luisa, Malroa. generala Maršala, Morjaka, generala Vegana, Žil Romena, Andre Moroa i Sartra, ljudi koji ni po čemu ne mogu · da znače glas francuske javnosti, Mii4 z Xi. ca ui al X.R,UL o UAZ alt

bž 107

Lo ikmaj bi.

NEMAČMEIA Godišnjica Doma kulture

· Sovjetskog Saveza u Berlin:

Dom kulture Sovjetskog Saveza u Berlinu proslavio je prvu godišnjicu SVOB. osnivanja. Glavni zadatak tog doma le da upoznaie Nemce sa kulturhnim životom SSSR-a. U toku ove prve godine 70.000 posetilaca gledalo Je u ovome domu ukupno 68 filmova,

Održano je 2.000 predavanja. Dom ima 09 svoju bibliofeku sa 22.000 knjiga. U- ~

kupno je dom posetilo u toku jedne godine 200.000 lica, od kojih 40 od 'Sto pripadaju radništvu, L._5W3